Poslala i ja. Konačno mi došla inspiracija i slobodno vrijeme u isti trenutak.
Cure
 |
|||
|
|
|||
Poslala i ja. Konačno mi došla inspiracija i slobodno vrijeme u isti trenutak.
Cure
Mislim da je ovo prešlo sve okvire zdravog razuma, uspoređivati zakon o MPO s Bleiburgom i Jasenovcem.
Ajde ljudi šaljite na sve zastupnike, ministre, medije, kome Vam padne na pamet poruku kratku i jasnu - Ja sam MPO pacijent/ica, i NISAM UBOJICA!!! Samo želim zagrliti svoje dijete!
Posljednje uređivanje od anddu : 11.07.2012. at 18:50
*Naša priča ima dva početka. I nijedan nije očekivani. Nijedan nije klišej. Jedan je početak niknuo iz sreće i silnog uzbuđenja. I tekao je glatko dalje, bezbrižno i sretno. Drugi početak je niknuo iz boli. Iz te boli pišem pismo našem djetetu...
Mišu naš mali,
Ne znam hoćemo li se ikada vidjeti. Ne znam hoćemo li se ikada grliti. Ne znam hoćemo li ikada spavati ušuškani dok vani zima stišće. Ne znam hoće li tvoj otac imati priliku dignuti te u zrak i slušati tvoj smijeh. Ne znam hoću li ja, tvoja mama, imati priliku otići na roditeljski sastanak u školu i pritom pucati od ponosa. Ne znam hoćemo li ikada dobiti šansu posvađati se, naljutiti se jedno na drugo. Ne znam hoćemo li ikada tvoj otac i ja sjediti za stolom i slušati tvoje planove o životu. Ne znam hoće li nam život pružiti priliku da ti budemo podrška. Sve to ne znam i ne mogu znati što nosi svaki novi dan. Ali, znam jedno. Znam da te volimo, iako te nemamo. Znam da tvoj otac ima planove s tobom. Znam da ću biti ljubomorna na tvoje odrastanje. Znam da te neizmjerno čekamo. Mi ti se nadamo. Mi te sanjamo. Mi te želimo. Želimo ti omogućiti sjećanja, slike vrijedne pamćenja. Želimo ti dati ljubavi jer naša je ljubav jaka, moćna, iskrena i čista.
Poslala sam jos jedno pismo na svih... Neka znaju sto cine i kome cine. Nas zivot se ne svodi i ne moze se svesti na 4+2 brojke ili godine. I mi imamo savjest i svijest, i jako puno emocija. Pa sad me pogledajte u oci i reci mi da mi uskracujete lijecenje!
Ovaj put sam poslala pismo medijima. Kakva hajka na nas. Ovi primitivci su stvarno prešli sve granice dobrog ukusa i razuma.
rominka, rasplakala si me
nina70
anddu
cure i dečki, pišite, pišite iz srca.
više vrijedi jedno pismo poput rominkinog neko stotine glupih izjava Embrija i političara.
šira javnost ne zna gotovo ništa o mpo ni o tome kako je biti neplodan i misliti da nikad nećemo moći zagrliti svoje dijete....
pišite, neka vas se čuje. samo kameno srce i prazna duša mogu ostati ravnodušni na vaša pisma.
Ogolila sam se kad sam to poslala na sva urednistva, tv postaje i svoj vladi... Natjerali su me da svoju najdublju intimu moram podastrijeti javnosti. Zelim da kreso javno pokaze kako se to po katolicki RADE djeca jer meni to nije rad, meni je to ljubav - neizmjerna ljubav mm i mene!
ljudi bravo!
Vidite da svaki dan objave bar jedno pisamo. Znam da je teško, ali moramo pokazati da nismo ubojice i monstrumi, moramo pokazati da naš MPO put nije put koji smo odabrali da bismo birali boju očiju našeg djeteta.
Žalosno je, ali tako je. Moramo ogoljeniih emocija stati pred ljude i reći da samo i jedino želimo život.
Ovo je moje pismo, napisano danas, ponukao me niže opisani događaj:
Svaka majka zna koliko voli svoje dijete. Zna koliko strepinad prvim temperaturama, zna koliko brine pri svakom padu…zna koliki dio srcajoj ostaje s djetetom dok krene na posao.Svaka majka to zna i osjeća, no majka djece začete uz pomoćmedicinski potpomognute oplodnje ta osjećanja, usuđujem se reći, dublje urezujeu svoje majčinsko srce.
Neplodnost ne prestaje rođenjem djeteta. To je istina. Aline neplodnost kao dijagnoza, već neplodnost kao životna činjenica, istina kojate obilježila kao osobu.
Ja sam majka dvaju divnih djevojčica začetih uz medicinskupomoć.
Nije me toga sram, daleko od toga. Ponosna sam na svoja dvasrca izvan moga.
One su se same posjele sa 6 mjeseci života, prohodale suobje prije prvog rođendana, danas slažu prve rečenice kad zovu: „Mama noši mene!“, same jedu (doduše,naprave nered, ali su velike i ručaju same), a polako se učimo i ostavitipelene.
Moje djevojčice rastu i razvijaju se kao i sva spontanozačeta djeca.
Ali, mi ne živimo kao roditelji koji su svoju djecu spontanozačeli.
Zašto?
Zato jer se svakodnevno suočavamo s neistinama o namasamima, o našoj djeci. Svatko si uzima za pravo suditi nam , prosuđivati iosuđivati nas.
Danas smo bile u šetnji. Kao i puno puta do sada, prišla namje jedna gospođa i započela razgovor:
„Znate, ja bih ovakvežene, koje rode dvoje djece i ovako ih vozaju u šetnji, takve bi ja nagradila“– meni naravno srce kao kuća, divi se mojim ljepotama, ali žena nastavlja:“ a ne one, one žene koje umjetnu djecu pravepa se ne zna `ko im je ćaća cigan, vrag il Bog!“
Hvatam grčevito kolica i jedva uspijevam udahnuti. Brzo,brzo krenem dalje da se ne raspadnem tamo nasred ceste. Knedla u grlu, suza uoku.
Svašta bih mogla i željela reći, ali riječi ne izlaze.Izlazi samo jad i bol nepravde kroz suze.
Gospodo draga, mislite li zaista da naša djeca imaju rogove?Barkod na čelu možda?
Mislite li da imaju mjesto za umetnuti baterije? Mislite lida ne plaču, da se ne boje, da ih ne boli?
Sram sve vas koji širite neistine može biti!
Sram!
Djeca začeta uz medicinsku pomoć su jedino i samo djeca.Njihovi roditelji su najveći sretnici na cijelom svijetu.
A vi? Vi ste pitajte što ste vi.
Antonija K. majka
Ovo je moje pismo, napisano danas, ponukao me niže opisani događaj:
Svaka majka zna koliko voli svoje dijete. Zna koliko strepi nad prvim temperaturama, zna koliko brine pri svakom padu…zna koliki dio srca joj ostaje s djetetom dok krene na posao.Svaka majka to zna i osjeća, no majka djece začete uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje ta osjećanja, usuđujem se reći, dublje urezuje u svoje majčinsko srce.
Neplodnost ne prestaje rođenjem djeteta. To je istina. Ali ne neplodnost kao dijagnoza, već neplodnost kao životna činjenica, istina koja te obilježila kao osobu.
Ja sam majka dvaju divnih djevojčica začetih uz medicinsku pomoć.
Nije me toga sram, daleko od toga. Ponosna sam na svoja dva srca izvan moga.
One su se same posjele sa 6 mjeseci života, prohodale su obje prije prvog rođendana, danas slažu prve rečenice kad zovu: „Mama noši mene!“, same jedu (doduše,naprave nered, ali su velike i ručaju same), a polako se učimo i ostaviti pelene.
Moje djevojčice rastu i razvijaju se kao i sva spontano začeta djeca.
Ali, mi ne živimo kao roditelji koji su svoju djecu spontano začeli.
Zašto?
Zato jer se svakodnevno suočavamo s neistinama o namasamima, o našoj djeci. Svatko si uzima za pravo suditi nam , prosuđivati i osuđivati nas.
Danas smo bile u šetnji. Kao i puno puta do sada, prišla nam je jedna gospođa i započela razgovor:
„Znate, ja bih ovakve žene, koje rode dvoje djece i ovako ih vozaju u šetnji, takve bi ja nagradila“– meni naravno srce kao kuća, divi se mojim ljepotama, ali žena nastavlja:“ a ne one, one žene koje umjetnu djecu prave pa se ne zna `ko im je ćaća cigan, vrag il Bog!“
Hvatam grčevito kolica i jedva uspijevam udahnuti. Brzo,brzo krenem dalje da se ne raspadnem tamo nasred ceste. Knedla u grlu, suza u oku.
Svašta bih mogla i željela reći, ali riječi ne izlaze.Izlazi samo jad i bol nepravde kroz suze.
Gospodo draga, mislite li zaista da naša djeca imaju rogove?Barkod na čelu možda?
Mislite li da imaju mjesto za umetnuti baterije? Mislite li da ne plaču, da se ne boje, da ih ne boli?
Sram sve vas koji širite neistine može biti!
Sram!
Djeca začeta uz medicinsku pomoć su jedino i samo djeca.Njihovi roditelji su najveći sretnici na cijelom svijetu.
A vi? Vi ste pitajte što ste vi.
Antonija K. majka
tonili ti si kraljica
OK, nemam pojma kaj se dogodilo s postovima - kopirala sam iz Worda pa vidjela da nema razmaka, pa popravljala i nastalo je ovo. Uglavnom, valjda je čitljivo.
Tonili
tonili prvotno napisa
M0jca,avatar ti je 0dličan
Evo još jedno pismo:
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...vog-pisma.html
Evo i mog pisma:
Poštovani,
kad je ministar Ostojić po prvi puta gostovao na TV-u zajedno s Krešimirom MIletićem, ponavljajo je "evidence based medicine", a ja sam bila ushićena jer smo dobro izabrali na izborima, jer konačno imamo ministra koji razumije o čemu priča i koji će se zauzeti za ono što se zove zlatni standard.
No... od te emisije, vremena je prošlo dosta... a ministar je prestao pričati o evidence based medicine.... a šanse da zakon o MPO postane najbolji u Europi, kakvog si ministar želi su male. Nikakve.
Imam curicu od 8,5 mjeseci koja nam je stigla pomoću MPO... Jučer po prvi put kupala u moru. Pljeskala je rukacama i nogicama, smijala se, vriskala... djed i baka su se slatko smijali, uživali u svakom njenom pokretu, pogledu, svakom vrisku... A ja sam iza tamnih naočala skrivala suze. Suze radosnice pomiješane sa suzama pretužnima i suzama nade i pregoleme želje da sve moje suborke osjete ovakvu radost.
A bojim se da neke od njih nikad neće osjetiti radost roditeljstva... uvedete li dobnu granicu.... ili ako donori budu neanonimni... pa čak i zbog oplodnje tek 12 jajnih stanica, ograničite li broj postupaka.
Znam i vi znate da to nije evidence based medicine. Jer dokazi koji dolaze iz naprednih europskih zemalja, gdje političari nisu u strahu od crkve, su drugačiji. Optimalni rezultrati se dobivaju oplodnjom većeg broja jajnih stanicva, odnosno SVIH dobijenih u postupku, donora ima puno jer su anonimni, što znači da mnogi pacijenti kojima je donacija jedini izbor dobivaju šansu za liječenje.
Spomenula bi priču o čovjeku iz moje ulice koji ima 60 i koju godinu, 2 braka i 5 djece. Dragi deda iz susjedstva... nosi šiltericu, svaki dan drugu, to mu je zaštitini znak, šeta psa i ljubazno pozdravlja. Tako ga poznajem ja koja sam friško u ulici.
A starosjedioci znaju drugu priču: on je liječeni alkoholičar, dvije žene je godinama maltertirao, 5 djece tukao, zanemarivao, da se njega pitalo, išli bi raditi s 15 godina. Bio je na liječenju u svim ustanovama u Hrvatskoj, nekoliko desetaka puta. Nitko mu nije ograničio broj izleta u bolnicu... mada se znalo da će recidivirati.
I... taj čovjek i još mnogi slični njemu, koji razaraju svoje obitelji, imaju pravo na beskonačan broj odlazaka na liječenje... a mi koji želimo stvoriti svoje obitelji i skrbiti za njih... i sve bi dali da nas grle ruke male... mi imamo ograničenja. I to ograničenja koja nemaju veze s evidence based medicine. Ograničenja koja nas diskiminiraju i zbog kojih često moramo na skupo liječenje u inozemstvo.
Neplodnost je bolest, neplodnost nije izbor, neplodnost se može dogoditi svakome... i neplodnost boli. Od neplodnosti se liječe osobe koje istinski žele djecu, čija želja je toliko jaka da o njoj ne mogu govoriti jer se boje da se od siline emocija ne raspadnu.
Oni koji tu bol ne poznaju i kojih se zakon direktno ne tiče i koji pristupaju ovom problemu s filozofske strane imaju i snage i volje i energije drobiti i trkeljati o MPO zakonu. I zato su glasniji. Što ne znači da ih ima više i da su u pravu.
Imajte to na umu kad donosite zakon.
S poštovanjem i željom da će u 21. stoljeću prevladati razum srdačno Vas pozdravljam.
Potpisano punim imenom i prezimenom.
Bravo Mojca!
Moze li i mojcin mail u medije? Mislim da bi dirnuo i najmilitantnije"embrije".
legal, vjerujem da ga je Mojca poslala na brojne adrese, a na medijima je koje će objaviti.
Cure ima odjeka - pišite!
http://www.index.hr/vijesti/clanak/g...li/625395.aspx
U vecernjem su danas 3 pisma objavljena..
Svi koji jos nisu,napisite jedno iz srca..
Cuje nas se!!
Evo mog drugog pisam, prekjučer sam drugo poslala. Ovo je od danas:
Svima koji su me voljni poslušati,
Ovih se dana u Hrvatskoj, po tko zna koji put, podigla bespotrebna hajka na nas pacijente koji se uz pomoć medicine želimo liječiti od neplodnosti. Naglašavam želimo, jer je to naš izbor, jednako kao što je nekome drugome tko boluje od bilo koje bolesti - liječenje njegov izbor i na to ga nitko ne može natjerati. Svatko do nas bira svoj put. Stoga mislim da bi svim parovima u Hrvatskoj, koju toliko puta želimo nazivati demokratskom, trebalo omogućiti pravo izbora - tko se ne želi liječiti od neplodnosti nekom od metoda medicinski potpomognute oplodnje to ne mora i na to ga nitko neće niti jest prisiljavao. To je jednostavno stvar izbora, ali ona tko se takvim postupcima želi podvrgavati to treba omogućiti kao temeljno ljudsko pravo.
Suprug i ja izabrali smo upravo takav put, i smeta nas kad nas netko naziva ubojicama. Jer to nismo. I mislim da nitko u ovoj državi nema pravo odlučivati o mojim i suprugovim spolnim stanicama, kao niti o našim embrijima. A svi embriji, koje smo u naših sedam bolnih i teških, nažalost neuspješnih, postupaka dobili na našu veliku žalost nisu postali našim bebama. Iako su svi uredno vraćeni u maternicu, nisu se implantirali te svi ti postupci nisu urodili trudnoćom. I ne smatram se zbog toga ubojicom, jer bi se takav scenarij dogodio i kod spontanih ciklusa. Naime, ukoliko se promatra sudbina stotinu jajnih stanica u idealnim uvjetima kod zdravog bračnog para, dobit ćemo oplodne rezultate:
o 15% jajnih stanica neće se oploditi
o 15% jajnih stanica koje se oplode neće se implantirati (ugnijezditi) na sluznici
maternice
o 70% oploćenih jajnih stanica (zametaka) se implantira, ali se oko 40% njih pobaci
o samo 30% završi porođajem
Mimisl da je tu svakome, pa i najvećim laicima sve jasno. I upravo tu pada teza 'hodajućih emrbija', Miletića i njemu sličnih, jer ne dovodi svaki embrij do rođenja djeteta, ne ulazeći u nikakve svjetonazore. Jer i ja sam katolkinja, ali ne želim da mi netko nameće svoje svjetonazore koji po meni nemaju veze s katoličkom vjerom i Bogom, jer Bog je po meni čista i uzvišena ljubav.
Ma dosta o njima. Moja bol je prevelika da bi je itko mogao otkloniti bilo kakvim optužbama. Samo ja znam koliko je neprospavanih noći iza mene, koliko prolivenih suza i nedosanjanih snova kako ću i ja jednog dana ugledati okice našeg djeteta. Djeteta toliko željenog i toliko voljenog i puno prije nego je došlo na ovaj svijet.
Ja sam MPO pacijentica i NISAM UBOJICA! Samo želim zagrliti svoje dijete!
U potpisu ja, punim imenom i prezimenom
Bravo anddu!
I dodala sam P.S. ministru kritike zakona koje su mi pale na pamet
Potpisujem, ronim suze i ne mogu čitati...stvarno bi trebalo u medije
Ipak ima pomaka nekih, Večernjak piše da će SDP tražiti da se u 6 postupaka na račun HZZO-a ne računaju prijašnji, dok će HNS tražiti da se on omogući i ženama koje žive u istospolnoj zajednici.
Umjesto do ženine 42. godine, dopustili smo, kaže ministar, individualiziranu procjenu najviše dobne granice. Uvažen je i prijedlog kojim se osobe lišene poslovne sposobnosti dovode u ravnopravan položaj, a i to da psihološko savjetovanje ne ide na trošak pacijenta.
Mi smo tek na početku MPO priče...
Prvi IVF/ ICSI zakazan za 10/2012 i to u 3/2012...( eto toliko da nema liste čekanaja)
Nakon više od godine dana uzaludnog pokušavanja začeća prirodnim putem,odlučili smo napraviti osnovne pretrage..
I uspostavilo se da nam je jedino rješenje potpomognuta oplodnja zbog muškog faktora neplodnosti.
Nije nam to bila namjera,željeli smo ostvariti trudnoću prirodnim putem..Ali bolest ne pita ,samo te napadne i moraš se nositi s njom. Imamo pravo izbora,zar ne..Lječiti ili ne lječiti se..
Nismo trenutka dvojili i odmah smo potražili lječničku pomoć..
Zašto? Zato što ništa na svijetu ne želimo toliko nego podariti život(e) i ljubav koju imamo u srcima i čuvamo za naše dijete...Vjerute mi,ne prođe dan a da se ne pitam hoće li i nas jednom grliti malene ručice..Ne prođe...
Ne prođe večer da se ne pomolim za nas i naše dijete,. Ne prođe..
Vjernici smo,jesmo!
Ali neću dopustiti da nas naša crka naziva UBOJICAMA!!!
Znate li kako boli kad vas nazivaju ubojicama? Znate li? Kako je to moguće? Kako neki mogu sprječavati tako velik čin kao što je stvaranje života? Zašto?
NE,MI NISMO UBOJICE, NAPROTIV!!!!!!* Mi želimo život,želimo podariti život!!!
Molim Vas, pomozite nam da postanemo roditelji , da se radujemo svakom novom danu provedenom sa našim djetetom , da ga odgajamo u neizmjernoj ljubavi..
Nemojte nas sputavati, i ovako nam je previše bolno svaku noć leći sa spoznajom da možda nikad nećemo čuti kako nas dijete doziva "MAMA", "TATA"!
Pomozite nam u našoj borbi, tko zna koliko će potrajati...
jedno od mojih pisama
Drage djevojke i žene, želim vam pruziti svoju potporu i reci kako se pošteno rastužim čitajući po indexu vaša pisma pogotovo ona u kojima objašnjavate kako su vaša djeca "normalna" odnosno ista kao vršnjaci. Nenormalan je onaj koji to ne razumije.
sandi hvala
Sandi, hvala od srca na podršci.
danas su objavili dio mog pisma...i kad sam ga pročitala, ovako javno...još mi je bilo teže nego kad sam ga pisala... od jutra sam sva cmoljava i iskreno ne želim vjerovati da će ovo proći...
želim vjerovati da će sutra pobjediti razum i ljudskost.
Hvala Vam cure i dečki na borbi
Drage djevojke i žene, želim vam pruziti svoju potporu i reci kako se pošteno rastužim čitajući po indexu vaša pisma pogotovo ona u kojima objašnjavate kako su vaša djeca "normalna" odnosno ista kao vršnjaci.
sorry, otislo 2 puta
Bab
Veliki zagrljaj šaljem suborkama i hvala svima koji pružaju potporu
p.s. svako vaše pismo me razcmolji..
pratim iz prikrajka, van civilazacije sam, al silno sam ponosna na nasu veliku mpo obitelj, velika je stvar ovako emotivno izlazit u javnost, drago mi je da i obicni ljudi mogu znati kako su nasa djeca predivna i voljena, a mrznju velikih krscana ce uskoro izbrisat nasa ljubav.
I još jedno naše pismo:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/s...ce/625358.aspx
ko je danas u hrvaska uzivo? hocete prenosit za nas koji ne mozemo gledat?
Moje drugo pismo, poslano opet na sve adrese.
Poštovani,upravosam na jednom internet portalu pročitala pismo jedne žene koja se bori sneplodnošću. Pismo me naravno, rasplakalo kao i sva ostala pisma koja sampročitala ovih dana jer je napisano iz dubine duše i srca te žene. Alikomentari na to pismo, za njih nemam riječi. Te komentare kao da nisu pisaliljudi, nego neka stvorenja koja nemaju ni osjećaja ni suosjećanja ni zrncarazuma. Između ostalog u jednom komentaru je napisano da je Bog dao djecuonima kojima je htio dati, a onima kojima nije htio dati, njima nije dao. I dase mi moramo pomiriti s tim. I sad se ja pitam nešto. Zašto se samo mi,neplodni parovi, moramo pomiriti s našom bolešću, uzeti je zdravo za gotovo ine smijemo se liječiti? Zbog čega niti jedna druga bolest nema takva ograničenja?Kada sam bila mala, bila sam dosta često teško bolesna. Što bi bilo da je netkomojoj mami rekao da nakon nekoliko puta što su me liječili, da više nemam pravona liječenje? Znate što bi bilo? Vjerojatno ja ne bi bila danas živa. Ili da jenetko mojoj baki koja je imala rak dojke, rekao da nakon nekoliko kemoterapija,niti ona nema više pravo na liječenje. Vjerojatno ni ona ne bi bila živa. Adanas je ona vitalna i zdrava starica koja bi rado dočekala svoju praunuku ilipraunuka. Ali ako vi ograničite meni pravo na liječenje moje bolesti, na nekusmiješnu brojku 4+2, vjerujem da moja baka neće doživjeti da upozna moju djecu.Zar ćete oduzeti to pravo i sreću mojoj baki, mojoj mami, da se vesele zbogmoje djece, da uživaju u njima? Jer neplodnost je bolest koja ne pogađa samoneplodan par, nego i sve članove naše obitelji koji se raduju, iščekuju i pates nama.Znate likako je prolaziti kroz postupak potpomognute oplodnje? Vjerujem da većinaljudi, koja je digla toliku hajku na nas, jako malo zna o tome svemu. I to mije najtužnije. Da o tom pitanju može odlučivati netko tko se ne može staviti ukožu neplodnog para i razumijeti sve što mi prolazimo. Znate li kako je to kadasvakodnevno gledate malu djecu s roditeljima, a istovremeno znati da možda nikadaneću čuti da me netko zove mama? Znate li koliko je teško vidjeti suze u očimasupruga kada vidi još jedan negativan test, još jedan neuspjeh? Znate li kolikoboli kada me suprug glasom punim boli pokušava utješiti jer naše točkice višenema? Jer od dana transfera, ako imamo sreće pa do njega dođe, mi razgovaramo stom točkicom u mom trbuhu, mazimo je i molimo je da ostane s nama jer je želimoviše od ičega? Znate li kako je teško svaki dan željeti svoje dijete, svaku noćzaspati s mišlju "Možda ovaj put uspije"? Znate li kako je teškosanjati naše dijete, a onda se ujutro probuditi i shvatiti da ipak nema tihmalenih ručica, da nema nikoga da nas zove mama i tata, da nema nikoga kome bimogli dati ovu neizmjernu ljubav koje nam je srce prepuno? Vjerujem da vi, kojinas uspoređujete s ubojicama, ne znate odgovor niti na jedno ovo pitanje. Anije vam ni važno da ga znate. Jer nemate nikakvih osjećaja u sebi. Jer daimate ne bi osuđivali ljude koji samo žele svoje dijete. Mogu vam reći odgovorena sva ova moja pitanja. Jer ja, tj. mi jesmo prošli postupak potpomognuteoplodnje, svaki neuspjeh nas toliko boli da mislim da će mi srce puknuti odboli, ali nakon svakog neuspjeha dignemo glavu i idemo dalje jer želimo svojedijete i nećemo stati dok ne ostvarimo svoju najveću želju. A znate zašto? Zatošto nitko, ali baš nitko nam nema pravo oduzeti to pravo, pravo da budemoroditelji.A vi kojinas nazivate ubojicama i koji sve ovo uspoređujete s Jasenovcem i Bleiburgom,kako možete živjeti sami sa sobom??Neplodnažena, jednog dana majka,
potpisano imenom i prezimenom.
Kopirano iz worda pa je zato tako stisnuto. Nadam se da je ipak čitljivo.
hvala teta draga, javlajte onda pliz kad bude emisija
http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...ta/625421.aspx
e ovo je hebeno dobro(sorry na izrazu) mami i curki kapa dolje
To je nasa forumasica
http://www.vecernji.hr/vijesti/najve...-clanak-430149
opet sam proplakala
http://webcafe.net.hr/forwarduse/kom...01207120421503
aj se sad malo nasmijte
Svaka joj čast. I ja sam razmišljala da bi te popove trebalo tužiti za klevetu. Mene samo zanima kako to da nakon svih njihovih nebuloza nije prekipilo nekom MPO stručnjaku pa da ih javno demantira. ovo više nema veze s zdravom pameću.
BRAVO!!!!
To je pravi način, pa nek razmisle o konsekvencama trabunjanja
Odlično pitanje!Svaka joj čast. I ja sam razmišljala da bi te popove trebalo tužiti za klevetu. Mene samo zanima kako to da nakon svih njihovih nebuloza nije prekipilo nekom MPO stručnjaku pa da ih javno demantira. ovo više nema veze s zdravom pameću.
Danas ću upravo ovo javno upitati naše stručnjake.
Bit če u hrvatskoj uživo tema opet?
Jako je žalosno da je u cijeloj ovoj priči struka ostala nijema i prešutno prelazi preko svih ovih neistini kojima je liječenje neplodnosti ovih dana izloženo.
Odlicno! Bravo!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom