smj...žao mi je užasno što si i ti postala mama malog anđela...
Nema tu utjehe pa neću ni pokušavat
iskreno se nadam da ti je ovo zadnja kiretaža i zadnje ružno iskustvo u životu.
A što se tiče nekih savjeta...ne znam šta bi ti rekla...nadam se da ćeš imati opću anesteziju...ja sam vagala za i protiv al sam na kraju rekla da ne želim kroz svu tugu i jad još prolazit i fizičku bol za koju sam čula da je gadna.
Tako da ako možeš birat ja bi preporučila opću.
A oporavak (fizički) je meni bio skroz ok... Bolovi i lagano krvaruckanje su mi trajali oko 10 dana ali ništa strašno. M mi je došla 6 tjedana nakon kiretaže i na prvom pregledu mi je bilo sve ok. Rekli su mi da nakon tri ciklusa mogu dalje u akciju.
I da, ja sam u bolnicu primljena u četvrtak, u petak je bila kiretaža i u subotu sam išla doma.
A što se tiče psihičkog oporavka...tu ne znam šta bi ti rekla...ja i danas, 6 mjeseci nakon gubitka moje srečice imam dana kad se rasplačem ko kišna godina pri pogledu na malu sličicu sa uzv-a...ali to nekako treba posložiti u glavi i probati nakon nekog vremena početi normalno živjeti. Ja sam prva dva tjedna samo plakala...al doslovno...bila sam ko zombi...
I nažalost il nasreću ona stara da vrijeme liječi rane je istinita. Nećeš nikada zaboraviti ali moći ćeš s tim živjeti.
Meni se sad bliži dan kad sam trebala rodit i mislim da će mi bit koma...ali mi žene smo lavice i sve ćemo izdržat.
Tako i tebi želim...kad ti se plače- plači...izbaci to iz sebe.
Ako trebaš još neki savjet slobodno pitaj...
I drž' se kolko možeš.
 |
|||
Bab prvotno napisa
