Što ne valja/valja u vašem braku?

[Jadranka]

sto se tice toga sto mene zivcira kod mm, to sam vec prije pisala i nista se nije po tom pitanju promijenilo
nepreuzimanje odgovornosti
ja sam izabrala vrtic, ja sam lupala glavu skolom, ja smisljam vikende i putovanja, ja smisljam aktivnosti za dijete, necemo se ni preseliti dok ja ne nadjem kucu koju bi kupili. ono, ja planiram zivot, a on ga odradjuje.
meni prijateljice zavide kad im kazem da od 7 dana u tjednu on kuha 6.
ok, u ostalim kucanskim poslovima je to uravnotezenije i nekako smo ravnopravni,
ali to da je odgovornost na meni (ne i ocekivanje, jer ako ja ne smislim nista - opet ce se nekako i nesto dogodit ili cemo biti tu gdje jesmo), to je prilicno naporno zivjeti.

Potpis na ovo. On stvarno sve obavi sto treba, i kuha i cisti (to drugo cak vise od mene); ali kao da ja trebam donositi sve odluke, i sto se tice malog i sto se tice zajednickog zivota. Kao da on mene prati.

Al ono sto mene smeta u nasoj vezi je i to sto je meni toliko stalo da on bude sretan i zadovoljan. Znaju njega puknit neka mracna raspolozenja i onda se ja pretrgam da ga uveselim, a to nista ne pali. Umjesto da ga jednostavno pustim na miru da bude takav kakav je i da se puno ne sekiram oko toga. Ovako mi se cini da njega stavljam u centar svog zivota, a to ne zelim. Kao da cijelo vrijeme (previse) mislim kako ce svaka moja odluka utjecati na njega umjesto da mislim sto ja zelim i kako ce moje odluke utjecati na mene. Mozda je sve to povezano i sa ovim nedostatkom odgovornosti. Kao da preuzimam i odgovornost za njega. Al tako na neki nacin i umanjujem njegovu odgovornost. A zaista to ne bih htjela raditi. Zapravo bih htjela postici neku ravnotezu, da mislim na njega, ali i da vise mislim na sebe.

[eris]

Ja sam prije 2 godine, nešto smo sjedili na balkonu, i pogledala sam svog muža, onako dubinski, prosvjetljeno. Preplavio me osjećaj kao da gledam dječaka od 10 godina, a ja da ima neki 55-60 godina, takav mi je bio utisak. Stvarno sam znala koliko sam zrela, što za njega nikada nisam sigurna.
A btw, on je čitave 4 godine stariji od mene, pravi 40.godišnjak.

[ribice]

Mene smeta što me muž ne cijeni dovoljno, nega smeta što ga ja ne cijenim dovoljno..ali najveća stavka koja nas zeza je premalo sati u danu za sve obaveze i želje.
Imamo 2 djece koje traže svoje, veliku kuću koja traži svoje, vrt, vočnjak, puno radno vrijeme, dosta travnjaka koji treba održavati, rodbinske veze koje se pomalo gase od premalo kontakta, sada ima i pčelinjak s cca 30 košnica..
Mi se rastrgamo, doslovno, sami sve radimo, od kupljenja djece iz vrtića do svakodnevnog kuhanja, ma do svega..i jednostavno nemamo dovoljno sati u danu i postajemo nezadovoljni.
Kad dođemo doma pojedemo zajedno i vidimo se na pola sata kad djecu stavljamo leći i to je to, sve u žurbi.
Djeca su navikla, sada nam svima 4 treba cca 20 min od ustajanja do sjedanja u auto i pravac vrtić.
I tu počinju svađe, daj ti ovo, ja ono....zašto nisi ..uvijek ja moram....
Znam da moramo odvojiti vrijeme za sebe ali di??? Kada???
Svakodnevica nas je pojela i udaljili smo se...

[rahela]

Di takvi rastu? Nema šanse da moj bez podsjećanja išta od ovog napravi

moj je takav sam po sebi
a i to što ja nisam kućanski tip, pa ako hoće da bude čisto i uredno mora i on čistiti i spremati

[mama od formata]

Smeta mi :

- što ne vodi računa o higijeni kao nekad, danas mu i nije toliki problem preskočiti tuširanje ili zaboraviti parfem

- što slabo sudjeluje u spremanju kuće, jer kako kaže, sve izgleda dobro.

-što mu moram pet puta ponoviti jednu stvar da bi nešto napravio, a onda kad dignem glas zna reći da ga napadam

-što je manje spreman na kompromise vezano za gdje ćemo, kada izaći, što pogledati na tv-u ili kinu

-što mu je inicijativa za seks izravna, ali nimalo romantična

Ništa drugo mi ne pada na pamet.

[ninik]

ja ću krenuti po redu...od jutra...
dakle...zvoni mu alarm na mobitelu u 6...do 7 ga uopće ne čuje...
onda se sjedne na krevet pa kunja na sjedećke...ko stari deda...
pa se digne, kuha kavu...napamet...po osjećaju kojeg nema...umjesto da odbroji dve žlice šećera i četiri žlice kave...on pogađa...tako da je kava pitka svega dva puta u tjednu...vikendom, kad ju kuham ja!
onda uzme kavicu i ode na terasu, pa duma u tišini, pije kavu i puši...ja za to vrijeme oblačim sebe, ćupi, bedinam cucka...
onda ide na wc...gdje mora imati potpuni mir i tišinu...stres free...
i onda odjednom ustanovi da kasni na posao pa krene trčanje po stanu...naravno bezglavo...jer ne zna gdje je ključ, gdje mobitel, gdje cigarete (pa na terasi su!!!!!!!!)
onda smo na poslu....mir....
pa dođemo doma....ja oko ručka, cucka, male...on sjedi i duma na terasi....
pa konačno ručamo, on se diže od stola da si zapali jednu poslije ručka, u miru...ja i mala kupimo stvari sa stola, peremo suđe....
pa onda važno ode ili u garažu ili na neki fuš....pa dođe doma jaaaaaako je umoran, a ja i mala već spavamo....
i kaj je najbolje...više me i ne smeta...ovo pišem samo da vidite da postoje i puuuuno gori od vaših

[ana.m]

Ma joj, sad ispada da ovaj moj niš ne valja a zapravo je bolji od puno muškaraca.
On recimo pere prozore, usisa bolje nego ja, kuha nam kavu poslije ručka, opere suđe u 50% slučajeva, baci smeće, pere frižider (uvijek on, ja mu samo pomognem sitnice), slaže kuhinjske elemente, kupa djecu. Sve bez da mu moram naglasiti.
U shoping idemo skupa, novce trošimp skupa. Ja platim kredit jer je na moje ime, on plaća sve režije i špeceraj. Slabo troši na sebe, ja puno više sebi kupim nego on sebi. Njega jedva možeš nagovoriti da su kupu poštene sandale ili hlače. A sve novce koje dobije na ruke stavlja na raspolaganje i trošim tko stigne uglavnom za zajedničke potrebe.
I ne izlazi, ne ide u kladionice i sl.

[rahela]

Ma joj, sad ispada da ovaj moj niš ne valja a zapravo je bolji od puno muškaraca.
On recimo pere prozore, usisa bolje nego ja, kuha nam kavu poslije ručka, opere suđe u 50% slučajeva, baci smeće, pere frižider (uvijek on, ja mu samo pomognem sitnice), slaže kuhinjske elemente, kupa djecu. Sve bez da mu moram naglasiti.
U shoping idemo skupa, novce trošimp skupa. Ja platim kredit jer je na moje ime, on plaća sve režije i špeceraj. Slabo troši na sebe, ja puno više sebi kupim nego on sebi. Njega jedva možeš nagovoriti da su kupu poštene sandale ili hlače. A sve novce koje dobije na ruke stavlja na raspolaganje i trošim tko stigne uglavnom za zajedničke potrebe.
I ne izlazi, ne ide u kladionice i sl.

račune, režije, šoping u dućanu (špeceraj), plac, kuhanje - isključivo on obavlja
tu i tamo ja nekad skuham nešto, ako on nije stigao, a klincima treba dat jesti
ostale kućanske poslove obavljamo 50-50 - osim veša, to je moj dio
zato on radi sve poslove po dvorištu i vrtu
organizacijski dio života je uglavnom moj, ali provođenje u djelo (razvažanje klinaca u školu/vrtić/aktivnosti) je 70-30 na njemu
i tako
ali sve je to došlo postepeno, tj. meni se podrazumijevalo, tako sam se postavila (a i okolnosti su takve da ja radim 3 dana popodne - pa hoće-neće mora bit s klincima)
stvar je i u tome da je osjetljiv na zdravu prehranu i važno mu je (važnije nego meni) da jedemo zdravo (a i fino) - pa kuha

meni je dobro kad čitam ovakve teme, jer me podsjeti da ga ne smijem uzimati zdravo za gotovo i da mu kažem da vidim i cijenim što radi sve to

[BusyBee]

Nego stav prema novcu , osjećaj odgovornosti prema obavezama i sposobnost (i želja) realnog sagledavanja situacije .

Ovako i moj.
U stanju je slagati uplatnice na hrpu i ignorirati ih. Mene to izludjuje i jednostavno to ne razumijem nikako.
Jako je neodgovoran po pitanju financija i fin. obaveza, nema pojma koja mu je placa, kad mu je isplacena i koliko, koliko je duzan za rezije, koliko trosimo.
E sad, ja sam preuzela kompletnu brigu oko naseg stana, ali za prostor u kojem je nasa firma, trebao bi brinuti on (jer ja nemam zivaca jos i o tome misliti) i tamo je katastrofa. Na kraju ispada da cu i tamo morati o financijama ja brinuti jer ce inace samo gomilati ovrhe.

Ni moj ne zeli preuzeti odgovornost ni za jednu odluku vezanu uz obitelj i djecu - odmor, trosenje love, vrtic, skola, putovanja, ... sve ja iniciram, dogovaram, odlucujem, da njemu prepustim, svatko bi se sam snalazio, a on bi gnjilio na kaucu ... i ja sam sita Juulovskih izgovora o tome da im zene ne daju mjesta da preuzmu odgovornost. To je samo isprika.
Tesko razgovara o teskim situacijama pa se osjecam da je za sve probleme teret na meni da pronadjem izlaze, ovo nas u stvari najvise vuce na dno, od svega nabrojanog.

Iako se uvijek kleo da nece ni mrtav biti kao njegovi starci, bio bi preslika svog starog, da ga ja ne kljucam i bodem i ne mirim se s takvim partnerom tako da na kraju ispada dosta angaziran, osobito oko mladjeg (stariju nema kapaciteta shvatiti).

U kuci sudjeluje u svemu, ponekad i vise nego ja, prestalo me zivcirati sto mu moram neke stvari prstom pokazati, jer ih nakon pokazivanja napravi. Majstor je po kuci, sve zna napraviti i popraviti. Imamo medjusobno punomoci i u zivotu me nije pitao na sto i zasto sam potrosila lovu (vjerojatno ni ne vidi da sam potrosila ). Jos uvijek se smijemo puno na interne fore, dovrsavamo si ponekad recenice iako smo udaljeniji nego ikad.

[Beti3]

edit:Ovo je bilo nakon posta od mamash, a evo sad još cijela strana.
Ah, Blizanci! Znam. Kakva sigurnost u životu! Ali meni to ne smeta, jer život nije sigurnost. U sekundi ti se sve može preokrenuti. Pokušaj uživati u onome što imaš, jer ni novac na računu, a ni u čarapi, ni lijepa kuća, ni auto, ni posao-ništa ne mora biti sigurno.

To jest sada i treba prihvatiti tu sadašnjost. Ako se u glavi preslože prioriteti, život postaje puniji. Teško mi je razumjeti ljude koji ne mogu pretpostaviti da se život sastoji od mnogo trenutaka, a ne od planiranja i čekanja budućnosti. Mi smo sad i ovdje. Sutrašnjica je nešto lijepo i nadamo se lijepome, ali nikako ne možemo biti sigurni u to.

Zato, zanemarimo prolivenu vodu, zaboravljenu budilicu, preskočenu godišnjicu...Sve su to sitnice. Ako nam je u srcu ljubav za tog našeg Petra Pana, pa...volimo ga. Takvog, nesavršenog. No, naravno da ćemo ga suptilno popravljati, i same ćemo se suptilno popravljati.

Nije idealno ni meni, samo ja izvučem iz braka ono što mi paše, drugo zaboravljam. Srećom dvije (meni) bitne stvari su kod mog supruga velike, jedno je plaća, a drugo...Budimo realni, treba uživat najbolje što možeš u životu.

[eris]

Joj Beti3, kao da sam ja pisala, osim što kod mog muža nije plata velika, ali ovo drugo jeste...
Potpis u cjelosti, danas mi je tako divan dan i stvarno ga kompletnog volim od do. Zanemarite sve moje prethodne postove

[ana.m]

Ja sam njega takvog dobila, čak je malo i popustio s godinama....

Ma mene smeta taj njegov emocionalni dio možda najviše iz razloga što je bio puuuuno pažljiviji dok smo bili cura i dečko. Kaj ja znam, ne tražim ja od njega ruže i ne znam ti ja kaj, ali ovo kaj piše Trina. Hebemu miša, daj koju pohvalu, da, ok podarzumijeva se, ali nismo roboti. A možda se baš i ne podrazumijeva.

Ono kaj me još smeta je recimo činjenica da je on fin i neće se nikom zamjeriti, ono netko ga nekaj zamoli, a on iz pristojnosti kaže da će to napraviti iako mu se niti da, niti ima vremena, niti ima korsiti...
Ali jade, pomalo je shvatio da mu ne treba to u ćivotu pa ajde, sve je manje toga. A sve samo zato kaj ne zna reći da nema vremena.

[mamasch]

edit:Ovo je bilo nakon posta od mamash, a evo sad još cijela strana.
Ah, Blizanci! Znam. Kakva sigurnost u životu! Ali meni to ne smeta, jer život nije sigurnost. U sekundi ti se sve može preokrenuti. Pokušaj uživati u onome što imaš, jer ni novac na računu, a ni u čarapi, ni lijepa kuća, ni auto, ni posao-ništa ne mora biti sigurno. Pa nama je sve nabrojano upravo sada totalno nesigurno - podstanari u dugovima prema stanodavcu; njegov obrt - majko mila, katastrofa, dugovi, Porezna itd; ušteđevina - nula bodova; 2 gotovinska kredita - jedva otplaćujem; auto - nije otplaćen, stoji doma neregistriran. Ako ništa drugo, barem bih voljela mirno spavati da ne brinem da li će me sutra stanodavac nazvati i tražiti da do prvoga u idućem mjesecu iselimo na cestu, i da znam da ću imati sutra za kruh. Toliko je kritično. Na žalost. Iskreno, trenutno ne mogu naći ništa u čemu bih mogla uživati. Samo su mi brige na pameti.

To jest sada i treba prihvatiti tu sadašnjost. Ako se u glavi preslože prioriteti, život postaje puniji. Teško mi je razumjeti ljude koji ne mogu pretpostaviti da se život sastoji od mnogo trenutaka, a ne od planiranja i čekanja budućnosti. Mi smo sad i ovdje. Sutrašnjica je nešto lijepo i nadamo se lijepome, ali nikako ne možemo biti sigurni u to.

Zato, zanemarimo prolivenu vodu, zaboravljenu budilicu, preskočenu godišnjicu...Sve su to sitnice. Ako nam je u srcu ljubav za tog našeg Petra Pana, pa...volimo ga. Takvog, nesavršenog. No, naravno da ćemo ga suptilno popravljati, i same ćemo se suptilno popravljati. Ja volim MM-a, jako, i uvijek se toga sjetim kada mi je teško i kada sam nesretna i kada bih htjela da nam bude lakše i bolje. Ne smetaju me ni čarape ni pokvaren tuš ni paučina posvuda. A on u krizi potone još dublje, uhvati se mene i mojih mana i na meni liječi frustracije umjesto da stisne zube i ima muda napraviti velike rezove.

Nije idealno ni meni, samo ja izvučem iz braka ono što mi paše, drugo zaboravljam. Srećom dvije (meni) bitne stvari su kod mog supruga velike, jedno je plaća, a drugo...Budimo realni, treba uživat najbolje što možeš u životu.

I ja zaboravljam sitnice i gluposti jer sam svjesna da je život samo jedan, da jako brzo prolazi i da živimo sada, ne u prošlosti niti u budućnosti. MM je sasvim drugačiji, a možda i nije samo ne zna to pokazati.
Tvrd orah.
A i ja sam.
I tako se borimo već 16 godina.

[Beti3]

mamash, da, ovo su puno teži problemi. Sadašnji. Nadam se da ćete se uspjeti izvući.

[mamasch]

Beti3,

[Anemona]

O MM bih mogla napisati roman što je super. I pomaže u kućanstvu, čak što više večina kućanskih poslova je uglavnom na njemu, dobro zarađuje, pošten je, odličan je karakter, uvažava me kao osobu, prilagodljiv je, super je s djetetom,... stvarno bih mogla napisati čuda, a sad ide ali.
Nervira me (sad več i opasno na granici) što sam ja ta koja "kolo vodi", na meni je odgovornost donošenja odluka. To sad zvuči prilično glupo ovako napisano, ali jednostavno sam u razdoblju kad bih radije na svoja leđa prihvatila čudo kućanski poslova i svega, ali ne žalim "biti odgovorna". Želim biti samo izvršitelj, a netko drugi neka dirigira.
Radimo na tome.

[Anemona]

Sad vidim da je ivarica napisala isto.
Znači on će mene u svemu podržati, ali odabari dr., lijek, vrtić, odjeću, kud se ide/ne ide, kad se ide na godišnji,... Ma mogla bih o sutra nabrajati.
Oduvijek je takav i do nedavno mi je to savršeno odgovaralo, jer sam po prirodi malo jači kontrol frik, pa su se karakteri idealno poklapali, ali imam dojam da me jednostavno preplavilo, kao da me zapljusnuo val te odgovornosti i sad malo plivam, a malo više se utapam u tome, pa opet malo plivam, pa malo više lovim zrak.
I sad ja ne bih više, jer ne mogu. Mijenjam se iz korijena prvi put nakon 33 godine i nije mi lako.
Na sreću MM je jako tolerantan i prilagodljiv pa sam prilično sigurna da ćemo i iz toga sretno isplivati.

[Mali Mimi]

[QUOTE=mama od formata;2194304]Smeta mi :

- što ne vodi računa o higijeni kao nekad, danas mu i nije toliki problem preskočiti tuširanje ili zaboraviti parfem

- što slabo sudjeluje u spremanju kuće, jer kako kaže, sve izgleda dobro.

-što mu moram pet puta ponoviti jednu stvar da bi nešto napravio, a onda kad dignem glas zna reći da ga napadam

-što je manje spreman na kompromise vezano za gdje ćemo, kada izaći, što pogledati na tv-u ili kinu

-što mu je inicijativa za seks izravna, ali nimalo romantična

Ja mogu ovo prepisati i za MM jedino ovu prvu stavku bih eliminirala za sad.
Na kraju isto sve manje više spadne na moja leđa jer njemu je sve "lako ćemo" i "ne treba to sad, ima vremena", valjda je to tako kod manje više svih dok se ne posvadiš s njima

[Nena-Jabuka]

I najbolje pravilo koje koristimo oboje: Ne spominji stare svađe, ne izvlači nerješene stvari od prije 5 mjeseci ili 5 godina, pričamo samo o trenutnom ili budućem.

Ovo je jako bitno u komunikaciji, i inače u životu, držati se sadašnjosti, čovjeku koji je zlopamtilo život može biti pakao, a i ljudima oko njega jer prežvakavati stare stvari milijun puta, to je kao da povraćaš pa opet jedeš, otrov živi. To je MM naslijedio, pokupio, skopirao, ne znam šta, od svoje uže i šire familije, oni su svi bolesni od te bolesti, a ne kuže.
Pamte stvari, potpuno glupe događaje od prije 10-20 godina, ko fol su im to bile traume pa onda ne mogu zaboraviti (ajde,molim te, nemoj me ...) , optužuju se međusobno, onda je čovjek, koji je to sve odavno zaboravio prisiljen kopati po mozgu i opravdavati se, a ni ne sjeća se zbog čega.

Puno ljudi to radi, da se toga oslobode, koliko bi svima život bio lakši, ne mislim samo bračni.

Jednom sam pošizila na ponovno izvlačenje neke gluposti od prije valjda 7-8 godina i rekla mužu nek' se goni sa svojim kvazitraumama jer odrasloj osobi ne priznajem nikakve hebene traume iz svakodnevnog života, ajde da je rat ili da ga je pedofiličar guzio sa šest godina, to priznajem, ali da je tebe neka bezvezarija traumatizirala pa ćeš mi je izvlačiti i na samrtnoj postelji, , ma daj, molim te. Sva je sreća da se svađamo valjda dva puta godišnje, tada me prisilno prisjeti i na prethodne svađe, dobro da to nije češće.

[ina33]

Poptis i nastojim se tako ponašati.

[marta]

Ja sam zlopamtilo druge vrste. MIslim da je to ivka definirala kao "zaboravljam, al ne oprastam", tako nekako. Zaboravim vrlo brzo konkretan dogadjaj zbog kojem sam se naljutila, ali dugo zadrzim osjecaj koji se zbog toga javio.

[Nena-Jabuka]

E, jutros sam se nasmijala. Inače ja i iznosim smeće (ko će njega iščekati, ljeto je, usmrdi se), ali sad sam, kao, nedavno rodila, pa ne bi bilo baš normalno da nosim vreće do kontejnera.

Kažem mu prekjučer -ajde iznesi smeće iz kuhinje i kupaone (unutra pelene i ulošci, potreban hitni transport),

- Hoću! (naravno, zaboravi).

Ja jučer skupim smeće, svežem vreće i iznesem ih ispred kućnih vrata da mora pregaziti preko njih kad ide van. Pregazi nekoliko puta i ostavi ih tu do noći.

Živimo u kući, a u okolici ljudi imaju pse koje puštaju noću da skitaju.

Jutros oko 7 dojim malu u sobi i čujem muža kako je izašao ispred vrata, ide na posao i psuje "Pas vam mater!".

Vrko primjerena psovka, budući da psuje pse koji su preko noći raskopali smeće i raznijeli ga okolo po terasi i sad je on morao zbegecan za posao prikupljaiti po terasi (jesam spomenula uloške, pelene i ostalo?)

[ina33]

E, jutros sam se nasmijala. Inače ja i iznosim smeće (ko će njega iščekati, ljeto je, usmrdi se), ali sad sam, kao, nedavno rodila, pa ne bi bilo baš normalno da nosim vreće do kontejnera.

Kažem mu prekjučer -ajde iznesi smeće iz kuhinje i kupaone (unutra pelene i ulošci, potreban hitni transport),

- Hoću! (naravno, zaboravi).

Ja jučer skupim smeće, svežem vreće i iznesem ih ispred kućnih vrata da mora pregaziti preko njih kad ide van. Pregazi nekoliko puta i ostavi ih tu do noći.

Živimo u kući, a u okolici ljudi imaju pse koje puštaju noću da skitaju.

Jutros oko 7 dojim malu u sobi i čujem muža kako je izašao ispred vrata, ide na posao i psuje "Pas vam mater!".

Vrko primjerena psovka, budući da psuje pse koji su preko noći raskopali smeće i raznijeli ga okolo po terasi i sad je on morao zbegecan za posao prikupljaiti po terasi (jesam spomenula uloške, pelene i ostalo?)

LOLčina. Bude sad zapamtio... valjda. Management by example, inače je teorija.

[ivarica]

Ja sam zlopamtilo druge vrste. MIslim da je to ivka definirala kao "zaboravljam, al ne oprastam", tako nekako. Zaboravim vrlo brzo konkretan dogadjaj zbog kojem sam se naljutila, ali dugo zadrzim osjecaj koji se zbog toga javio.

je
tako sam rekla
i da nije problem sto sam zlopamtilo, nego sto sam pamtilo
i nemam nista ucinkovito protiv sebe takve

[ivarica]

je
tako sam rekla
i da nije problem sto sam zlopamtilo, nego sto sam pamtilo
i nemam nista ucinkovito protiv sebe takve

ups, ili sam rekla da bi bila zlopamtilo, da sam pamtilo
nema veze, nesto od to dvoje
u svakom slucaju, ima na meni hrpa stvari na kojima bi trebala raditi

[Barbi]

I ja sam pamtilo i isto tako pamtim loš osjećaj puno više od događaja koji ga je izazvao.
O vezi, braku, partnerstvu mogla bih ispisati romane. Ali sad ne stignem.

[ivarica]

E, jutros sam se nasmijala. Inače ja i iznosim smeće (ko će njega iščekati, ljeto je, usmrdi se), ali sad sam, kao, nedavno rodila, pa ne bi bilo baš normalno da nosim vreće do kontejnera.

Kažem mu prekjučer -ajde iznesi smeće iz kuhinje i kupaone (unutra pelene i ulošci, potreban hitni transport),

- Hoću! (naravno, zaboravi).

Ja jučer skupim smeće, svežem vreće i iznesem ih ispred kućnih vrata da mora pregaziti preko njih kad ide van. Pregazi nekoliko puta i ostavi ih tu do noći.

Živimo u kući, a u okolici ljudi imaju pse koje puštaju noću da skitaju.

Jutros oko 7 dojim malu u sobi i čujem muža kako je izašao ispred vrata, ide na posao i psuje "Pas vam mater!".

Vrko primjerena psovka, budući da psuje pse koji su preko noći raskopali smeće i raznijeli ga okolo po terasi i sad je on morao zbegecan za posao prikupljaiti po terasi (jesam spomenula uloške, pelene i ostalo?)

joj, kako bi nekima vama pasao mm
on isto kuka kad ja samo stavim smece navecer ispred vrata jer ce doci susjedovi psi i macke i sve to raznijeti okolo
mene bas briga, ako raznesu lakse mi je pokupit ujutro, nego sad otici do kante
pa on ode...

ne radi se o tome da cu ja napraviti manje, nego cu napraviti u svoje vrijeme
zasto bi u tom slucaju njegov (vas) nacin bio jedini pravi?

[mamasch]

Ja nisam zlopamtilo, ali pamtim.
I držim u sebi.
MM ništa ne drži u sebi.
Liječi se preko mojih leđa (da li sam spomenula da boluje od ratnog PTSP-ja?. Sad možda lakše razumijete moje postove.)
Ja se ne liječim preko nikoga konkretno, mada on veli da se i ja liječim preko njega. Hm, nisam sigurna. Ali na kraju krajeva ne mogu objektivno procijeniti. Trebao bi nam razgovor kod psihologa.
Ergo... perem kokošja jaja i držim rekord sa krevetcima na topicu o neurednosti...
Zapravo, otkrila sam svoje liječenje. Pranje kokošjih jaja.

[marta]

ne radi se o tome da cu ja napraviti manje, nego cu napraviti u svoje vrijeme
zasto bi u tom slucaju njegov (vas) nacin bio jedini pravi?

Nije nacin u pitanju nego tajming, 'beš sve ako smeće smrdi.

[ivarica]

Nije nacin u pitanju nego tajming, 'beš sve ako smeće smrdi.

ne smrdi, izbacila sam ga iz stana
ali mi se stvarno ne da ici u dvoriste do kante
a psi i macke ce samo MOZDA raskopati vrecicu
samo ako ima mesa unutra
onda on ide unatrag brojat jel mozda koje kokosje krilo u toj vrecici

[Nena-Jabuka]

joj, kako bi nekima vama pasao mm
on isto kuka kad ja samo stavim smece navecer ispred vrata jer ce doci susjedovi psi i macke i sve to raznijeti okolo
mene bas briga, ako raznesu lakse mi je pokupit ujutro, nego sad otici do kante
pa on ode...

ne radi se o tome da cu ja napraviti manje, nego cu napraviti u svoje vrijeme
zasto bi u tom slucaju njegov (vas) nacin bio jedini pravi?

nemam ništa protiv. ako nema popratnih "neugodnosti".

ljeto je, smeće smrdi u kuću, i kipi iz kante.

on ga zaboravi iznijeti, ja iznesem ispred vrata.
njemu se ne da nositi navečer, ali kad se to razbacivanje dogodilo prije, zadužio je djecu da pokupe.
sad nema djece pa je morao sam ali nije spreman , kao ti, preuzeti odgovornost na sebe, zato što se to dogodilo, nego je bilo "pas mater!".

začudit ću se ako danas ne dođe s posla i na neku foru za to danas ne uspije okriviti mene, tipa, zakasnio je na posao , a nešto je baš danas bilo ključno, nemam pojma šta.
sad sam čak i sama znatiželjna hoće li biti tako ili će prihvatiti tko je krivac

[Nena-Jabuka]

samo ako ima mesa unutra
onda on ide unatrag brojat jel mozda koje kokosje krilo u toj vrecici

jao meni, da, bilo je kostiju, eto, za to će me okriviti

[Trina]

Ni ja nisam zlopamtilo ali dugo živim s tim ružnim osjećajem. Već nakon par dana zaboravim zašto sma bila ljuta ali ostajem dosljedna sebi pa budem ljuta i dalje. I to traje par dana, dok mi ne dosadi. U međuvremenu, on ne radi ništa po tom pitanju, nema oprosti, ni ajmo riješiti, ni zašto, što kako...nego me ignorira. I onda se nakon nekog vremena sve vrati na staro.
Najviše mi se sviđaju postovi od Beti i Eris, uljepšale ste mi temu i dan

Drago mi je da sam otvorila ovu temu jer rijetko se priča o tim nekim stvarima otvoreno, tj rijetko će netko baš priznati kakva je situacija ili je glupo pitati pa sve ostaje na "Muškarci su đubrad" A i moram priznati da, kad sam pročitala neke odgovore, ipak malo više cijenim ovod svog. Iako još nisam pročitala da je netko napisao da joj muž ne zna kad joj je rođendan. Nakon skoro 20 godina poznanstva. Mislim da je moj pobjednik mjeseca po pitanju važnih datuma

[ina33]

jao meni, da, bilo je kostiju, eto, za to će me okriviti

i na sve nas skupa, teško je s tim razlikama - meni je kod te stvari, sasvim subjektivno, granica pomicanja relativno neprhivatljiva i onda bi ja mužu rekla to me smeta, nonengotiable, ajmo se oko toga dogovorit, a ja ću tebi nešto drugo pustit, i onda ajmo se toga držat. Sve ovisi di bi te kosti bile, meni je neprihvatljiv potencijal razvlačenja od strane pasa toga po susjedstvu ili balkonu i nema toga... "hoću, samo ne sad". Njemu je neki drugi potencijal neprihvatljiv - neprimjereno postupanje s nečim što je njemu bitno (od knjige, što je meni smiješno, a njemu je svetinja, pa nadalje).

Ja bi mu vjerojatno na nečemu njemu bitnom to probala zorno objasniti primjerom stila ... hoću... samo ne sad... samo ne sad... samo ne sad. Pa da vidi kako bi se osjećao, izbubljen očekivajući the trenutak, koji bi mu došao prekasno, za nešto što je njemu važno.

Vezano za rođendane - ja sam zaboravila godišnjicu braka, veze... koji put i njegov roćkas. On je zaboravio koliko mala ima godina. Nije mi to toliki biggie.

Bitno je nekako međusobno iskomunicirat što vam je bitno, oko čega ima rasprave, što je nebitno - pa još to međusobno uskladit i dogovorit neki kompromis prioriteta.

To ja onako... ko lafo bračni savjetnik, moš' milslit da je to kod mene pošlihtano, yeah right.

[ina33]

A ovo "nezlopamćenje", sve ovisi kako se shvati. Bitno je znati kako umaknuti takvom osjećaju, u smislu dogovora da se to ne ponovi, onda je to produktivno, i nije zlopamćenje.

[Trina]

i na sve nas skupa, teško je s tim razlikama - meni je kod te stvari, sasvim subjektivno, granica pomicanja relativno neprhivatljiva i onda bi ja mužu rekla to me smeta, nonengotiable, ajmo se oko toga dogovorit, a ja ću tebi nešto drugo pustit, i onda ajmo se toga držat. Sve ovisi di bi te kosti bile, meni je neprihvatljiv potencijal razvlačenja od strane pasa toga po susjedstvu ili balkonu i nema toga... "hoću, samo ne sad". Njemu je neki drugi potencijal neprihvatljiv - neprimjereno postupanje s nečim što je njemu bitno (od knjige, što je meni smiješno, a njemu je svetinja, pa nadalje).

Ja bi mu vjerojatno na nečemu njemu bitnom to probala zorno objasniti primjerom stila ... hoću... samo ne sad... samo ne sad... samo ne sad. Pa da vidi kako bi se osjećao, izbubljen očekivajući the trenutak, koji bi mu došao prekasno, za nešto što je njemu važno.

Vezano za rođendane - ja sam zaboravila godišnjicu braka, veze... koji put i njegov roćkas. On je zaboravio koliko mala ima godina. Nije mi to toliki biggie.

Bitno je nekako međusobno iskomunicirat što vam je bitno, oko čega ima rasprave, što je nebitno - pa još to međusobno uskladit i dogovorit neki kompromis prioriteta.

To ja onako... ko lafo bračni savjetnik, moš' milslit da je to kod mene pošlihtano, yeah right.

Moj pojma nema koliko nam djeca imaju godina. Ajde, bar zna koliko ih imamo. Ali on ne zna ni koliko on ima godina.

[ina33]

Trina, LOLčina . Ti si meni, for what it's worth, baš kompetentna, gormiti gore-dole.

[Barbi]

Mislim da je puno, puno produktivnije razmišljati o pozitivnom. Nakon petnaest minuta razmišljanja o svemu onome što vas raduje i usrećuje u braku a direktno je vezano uz ponašanje druge polovice tog istog braka, sigurna sam da će prag tolerancije za ovo što ne valja porasti.
Dobro, ja sam se rastala pa nisam možda najbolji bračni savjetnik ali dobro se sjećam što sam voljela kod ex-a i što me radovalo.
Kad bi ujutro ustao prije mene da mi skuha tursku kavu prije posla - samo meni jer on ne pije tursku, uljepšao bi mi dan i odmah bi pozitivnije gledala na puno toga što me smetalo kod njega.

No ja sam teška i beskompromisna biljka, koliko god možda djelovala milo i pitomo na prvu i u partnerstvu za mene vrijedi "sve ili ništa" opcija. Ako neće biti duboko, iskreno i stvarno, ako nećemo bez razmišljanja sve dati jedno za drugo.... onda bolje da niti nije.

[Kosjenka]

Al ste me nasmijale...
A vrijeme i godine su relativan pojam, mm nekad ima 40, nekad je tek u tridesetima(38 ima), klincima kada djeli dužnosti doda im 2-3, kad ih ne želi nekuda voditi oduzme im 2-3.
Za mene kaže da sam tek položila vozački, a vozim 12 godina.
On na kavi nije nikad duže od pola sata,a ja šopingiram najmanje 3-4sata (mada šopingiram samo dok su klinci u igraoni a to je plaćenih sat vremena) i tako dalje...

[Jadranka]

Meni u nasoj vezi fale razgovori i povezanost koja dolazi s tim. Ne znam jesmo li prije vise razgovarali, mislim da jesmo, jer sam se cudila parovima koji kad su jedno s drugim pale tv, rekoh, pa zasto, o toliko toga se moze razgovarat. Ali sada kao da su se rijeci pomalo potrosile. Jos mi znamo ponekad se zapricati. Ali nekako mi se cini da je to sve rjedje. O svemu mi je puno lakse pricati s prijateljicama. I lakse mi je izraziti im sebe, izraziti im svoje misli i osjecaje. S njim nekako ne dodjem do tog dijela gdje se bas povjeravam, gdje bas iznosim sebe, vise su nam razgovori vezani za neke svakodnevne stvari i dogadjanja, pa cak i neka olajavanja drugih u nedostatku boljih tema (sto majke mi nikad prije nisam prakticirala! skoro nikad)

[mamasch]

Ni ja nisam zlopamtilo ali dugo živim s tim ružnim osjećajem. Već nakon par dana zaboravim zašto sma bila ljuta ali ostajem dosljedna sebi pa budem ljuta i dalje. I to traje par dana, dok mi ne dosadi. U međuvremenu, on ne radi ništa po tom pitanju, nema oprosti, ni ajmo riješiti, ni zašto, što kako...nego me ignorira. I onda se nakon nekog vremena sve vrati na staro.
Najviše mi se sviđaju postovi od Beti i Eris, uljepšale ste mi temu i dan

Drago mi je da sam otvorila ovu temu jer rijetko se priča o tim nekim stvarima otvoreno, tj rijetko će netko baš priznati kakva je situacija ili je glupo pitati pa sve ostaje na "Muškarci su đubrad" A i moram priznati da, kad sam pročitala neke odgovore, ipak malo više cijenim ovod svog. Iako još nisam pročitala da je netko napisao da joj muž ne zna kad joj je rođendan. Nakon skoro 20 godina poznanstva. Mislim da je moj pobjednik mjeseca po pitanju važnih datuma

E i tu vodim...
MM mi je jednom mjesec dana ranije čestitao rođendan.

[zasad skulirana]

Najteži trenutak mi je bio kad sam shvatila da savršeno dobro funkcioniram bez njega (možda i predobro) i da mi on zapravo za ništa ne treba. Ali ga i dalje želim kraj sebe.

i meni je ovako,ali mislim da je to tako svim zenama pomoraca...jer naprosto moras funkcionirat ko samohrana majka dok ga nema....

Postoji li kakva knjiga za nezrele muževe, nešto što bi ga moglo potaknuti na razmišljanje?

ima,ja mome kupila: http://www.zagrebonline.hr/darujemo-...-znati/...jako zabavna knjiga,i ja sam ju procitala....

A on meni recimo predbacuje da sam apsolutno neromanticna, sto jesam.

I meni moj....jer nam se pojam romantike razlikuje....ja mu stalno govorim:mani se rijeci,lako je nesto rec...DJELA su ono sto je bitnije...
npr. jucer na kupanju...ostra kamenja....MM uzeo malu i s njom izasao iz mora i otpicio na sugaman....a ja iza njega 5 na sat,nemogu hodat koliko me bodu kamenja....
i kad sam konacno stigla do njih rekla sam:eeeee, N. moja,tvoj bi tata prije 3g se sjetio mami donjet japanke da se ne muci preko zala....on ne kuzi da bi meni ta gesta znacila milijun puta vise nego da mi kaze volim te 5x dnevno kao sto govori......


Joooj,masu bi vas jos mogla potpisat ali mi se ne multiquota vise....
Istina da besparica potencira svadjice i probleme,lakse je kad se povrh svega ne brines oces li do kraja mjeseca imat za kruh....

Samo jos,sjetila sam se cestog spominjanja vegetiranja ispred TV-a..nama je prvo MAX TV riknuo,meni dojadilo zvat t-com za popravke pa evo vec 6-7mj ga nemamo i uopce vise ne gledamo TV,MM je kukao da kako ce on bez TV-a a sad kaze da mu uopce ne fali! Provajte prvo smanjit a onda skroz izbacit TV!Mi definitivno vise pricamo,sad npr. ostanemo za stolom nakon vecere uz casu vina ili pive i torokamo a prije bi se premjestali za kauc i gledali TV....

[Alkemicarka]

Kakva sigurnost u životu! Ali meni to ne smeta, jer život nije sigurnost. U sekundi ti se sve može preokrenuti. Pokušaj uživati u onome što imaš, jer ni novac na računu, a ni u čarapi, ni lijepa kuća, ni auto, ni posao-ništa ne mora biti sigurno.

x ko kuća. Na vlastitoj koži osjetila. Za 10 dana će biti godišnjica smrti mog supruga. Planovi za novi stan, drugo dijete, sve je nestalo u 5 sekundi. Imao je samo 33 godine i dobio infarkt miokarda prouzročen najvjerojatnije ogromnim stresom.

Čitam ovaj topic i na momente mi se suze idu od tuge, a na momente se smijem i sjetim se nekih lijepih trenutaka. Uživajte u vašim brakovima, razgovarajte i imajte vrijeme samo za vas, dok još možete.

[mamasch]

Alkemičarka, veliki

[annie84]

<3 Alkemicarki

[ana.m]

x ko kuća. Na vlastitoj koži osjetila. Za 10 dana će biti godišnjica smrti mog supruga. Planovi za novi stan, drugo dijete, sve je nestalo u 5 sekundi. Imao je samo 33 godine i dobio infarkt miokarda prouzročen najvjerojatnije ogromnim stresom.

Čitam ovaj topic i na momente mi se suze idu od tuge, a na momente se smijem i sjetim se nekih lijepih trenutaka. Uživajte u vašim brakovima, razgovarajte i imajte vrijeme samo za vas, dok još možete.

Osobno, nakon ovoga nemam više što reći.

[ivarica]

alkemicarka
lupnuo i tvoj post i to sto opet osvijestis kako ustvari pojma nemas o ljudima s kojima toliko virtualnog vremena trosis


skulirana, ja stvarno ne razumijem
ok, jes slatka bila ta gesta da ti je on jednom donio japanke
ali da on mora mislit kad ide preko zala - i na svoje noge, i jos nosit malu, i jos na to da taj put ustvari triput predje jer je tebi nosio japanke?
pa to vise nije dirljiva gesta, to je losa navika
tvoja

[ivarica]

i mala n., rodjena 8/2011. sigurno nista nije razumjela od tvoje price

[Anemona]

Alkemičarka

[Beti3]

Alkemičarka znam da si tragično ostala bez supruga. To su te situacije koje su, nažalost stvarnost. Kao i rat. Gubitak djeteta. Pa i tako banalna kao propast banke. Ili države.

Ali, da bi mi bilo lijepo da mi dragi donese japanke kad vidi da ne mogu preko kamenja, bi. No, najviše što mogu u takvom slučaju očekivati je to da se okrene, vidi kako nabadam i BACI mi japanke. Ja zadovoljna.