mama courage prvotno napisa
vjernice (katolkinje) i nevjernice (kako god se nazivale) u današnje vrijeme, nisu u istim pozicijama moći. gdje je naša društvena, politička moć? gdje su političari koji govore u naše ime? gdje su organizacije koje su tu za nas, koje nas okupljaju? kako se jedna udruga poput protagore (s manje od 100 članova) može mjeriti s jednom katoličkom crkvom, njenim resursima, njenom infrastrukturom i njenom političkom moći?
iz tog povlaštenog položaja, što nevjernice (ili bilo tko tko je "drugačiji") imaju od toga što neke katolkinje intimno i privatno smeta puno toga vezano za kc, što privatno izražavaju podršku MPO pacijenticama, što "toleriraju" homoseksualce, pa neće nagrnuti na njih iako su "zaslužili", kad je tu cijela mašinerija kc koja radi svoj posao i upregnut će one katolkinje koje su joj dovoljno odane da idu moliti protiv donošenja zakona o mpo i skupljati potpise za referendum?
i tu dolazimo do onog osobno je javno je političko. i mnogima je recimo i plodnost osobna i intimna stvar i ne vide razloga razglabati oko plodnih i neplodnih dana, a ljudima poput bigblue je njena neplodnost kao intimna stvar na žalost postala javna i politička.