Cure, sad ne stignem vise pisati, pa vam samo saljem podrzavajuce zagrljaje.
Kad vas čitam, jos mi je jasnije koliko Save jos mora proteci, dok Hrvatska po tom pitanju dođe na nivo jedne građanske europske države.
Ono sto bih ukratko htjela reci je sljedeće:
Budite sigurni u sebe, pa će se i djeca osjećati sigurnije i bit će im lakše, nositi se sa okolinom. Naprosto rasčistite sa sobom i budite to sto jeste. Tako se najbolje pomaže djeci. Znam da zvuči naivno, ali uprkos svemu Hrvatska nije vjerska damahirija, barem ustavno i zakonski je građanska laicisticka država. Sto znaci da se ne morate vi premisljavati sto će te i kako objašnjavati djeci.
Sto su vam odgovori (dok su djeca mala) jednostavniji i sigurniji, tako će biti i vašoj djeci.
I život je takav, cupav i dlakav. A karakter se gradi i na problemima na koje nailazis.

Ne živimo ni u Afganistanu, ni u Iranu. Prema tome izvan obitelji, dakle u školi, javnim ustanovama, nije tvoje dijete kao ateist duzno, bilo kome bilo sto objašnjavati. Rekla bih da je upravo obrnuto.
Najbolji način anticipacije promjena u društvu, jest da se ponasas kao da su se promjene već dogodile.
Bodulice, ja tu ne vidim nikakve probleme. Cura ti se snalazi odlično . Ja bih bila ponosna na nju.