yours in free thought (ireligiozni topic)

[seni]

meni se cini da djeci najvise pomaze onaj odgovor iz kojeg zraci roditeljsko uvjerenje i smirenost.
dakle ako vjerujes u nebo i to te smiruje takvo ce objasnjenje u vecini slucajeva smiriti i dijete.

ako objasnjavas ovako kao ina ili summer i ta smirenost tog objasnjenja se prenosi na djecu.
dakle ako emocionalno nemas problema s tim da ces nakon smrti naprosto nestati, taj stav i djetetu dode pod normalno. ali je to naravno proces.

naravno da se djeca u nekoj dobi intenzivno zanimaju za ta pitanja, odnosno imaju intenzivne strahove vezane za smrt, neka nepostojeca bica, mrak u sobi...itd

moj je dojam da im mi odrasli/roditelji u tim nekim pitanjima koja svojom kompleksnoscu nadilaze njihovo i kognitivno i emocionalno poimanje, sluzimo ne samo kao izvor objasnjenja prilagoden njihovoj dobi, nego prvenstveno kao orjentir u smislu kako se mi emocionalno i ponasajuce nosimo sa kompleksim/teskim stvarima, pojavama, situacijama. (isto tako i sa lijepim i divnim stvarima u zivotu)