Može li se prijevara oprostiti?

[mamasch]

ja uopće ne znam za što bi bila sposobna.možda bi CNN izvještavao o strašnom krvoproliću i osveti očajne žene
možda bih se skulirala i zadržala u sebi sav svoj očaj i bijes
možda bih ga kulturno zamolila da nestane iz našeg života
možda bih danima bila sjena, možda bih za inat svijetu i nepravdi i njemu i svima bila uspravna i neslomljena

ma što ja znam što bih
samo ne mogu nikako tvrditi da oprost ne dolazi u obzir
to sam nekada tvrdila i dapače i sprovela u djelo
samo iskreno, nije mi ni bilo stalo previše do dotičnog odnosa, nije mi se dalo spašavati ruševinu
brak je ipak nešto drugo i mm je daleko nešto drugo, i naša djeca i kuća i godine i život
ne vjerujem baš da ne bih bar pokušala razmisliti o svemu

ovo ja dakako samo ovako teoretski, međutim vjerujem da nitko ne zna dok ne proba

I ja sam masu puta razmišljala bih li ili ne bih oprostila vis a vis naših 16 godina, djece i ostaloga. I čak sam i pomislila da možda i bih oprostila, ali šta onda? Kako leći sa tim čovjekom, kako sjesti za stol sa njime i našom djecom, kako zaspati kraj njega znajući da ako je jednom prevario može to ponoviti, kako sebe pogledati u ogledalo i znati da u ovom jednom jedinom životu kojeg imam liježem i budim se kraj osobe koja je tako uprljala naše partnerstvo i obitelj.

[Anemona]

Kako leći sa tim čovjekom, kako sjesti za stol sa njime i našom djecom, kako zaspati kraj njega znajući,..... kako sebe pogledati u ogledalo i znati da u ovom jednom jedinom životu kojeg imam liježem i budim se kraj osobe koja je tako uprljala naše partnerstvo i obitelj.

Oprosti, malo sam ti izrezala post.
Ovo je dobro napisano, ali ono što mene muči je razmišljanje kako smo se uhvatili prevare kao nekog krajnjeg zla.
Ne umanjujem štetu koju prevara načini i stvarno ne znam kako bih to podnjela, ali gledam brakove oko sebe, pa i ovdje na forumu su često "ventilane".
Što je stvarno lošije?
Kad imaš muža koji ti apsolutno ništa ne pomaže oko djece, kuće, a tebi ta pomoč tako treba.
Kad imaš muža koji ne pridonosi financijski obitelji, a može, ali ne želi.
Kad imaš muža koji je majstor nekakvih mentalnih igrica.
Kad imaš užasno ljubomornog muža.
Kad imaš muža kraj kojeg se često osjećaš loše.
Kad imaš muža s kojim se nikako ne slažeš oko odgoja djece.
Kad imaš muža čiji te roditelji blate, a on šuti.
Kad imaš muža koji voli previše popiti.
Kad imaš muža koji kocka.
Kad imaš muža koji noćima igra video igrice.
Kad imaš muža koji svo slobodno vrijeme provodi s prijateljima.
....
Ili kad imaš "savršenog" muža koji te eto jednom prevario.

Ponavljam ne umanjujem zlo prevare i prevara je stvarno neka druga razina, ali želim reči da istovremeno puno žena trpi sranja od strane muževa koja se događaju na svakodnevnoj bazi.
Ali ta sranja su valjda toliko utkana kroz život da postanu normala?

I opet se vraćam na citirano i svaku ovu gore tvrdnju kad umetneš na ovu praznu crtu, nekako mi na prvu zvuči teže za podnjeti od jednokratne prevare.

Kako leći sa tim čovjekom, kako sjesti za stol sa njime i našom djecom, kako zaspati kraj njega znajući,_________ kako sebe pogledati u ogledalo i znati da u ovom jednom jedinom životu kojeg imam liježem i budim se kraj osobe koja je tako uprljala naše partnerstvo i obitelj?