Treba nam jedan dobar teambuilding.
 |
|||
|
|
|||
Treba nam jedan dobar teambuilding.
nisu svi u zupi franjevaca.Zuska prvotno napisa
kamo srece da vecina svecenika razmislja, postupa i pristupa ko franjevci.
sto se tice emsinog pitanja, bog ljubi svako dijete i svako dijete pozvano je da udje u kraljevstvo bozje, no da bi uslo, mora biti krsteno. ja ne vidim nista kontradiktornog niti spornog u tome.
negdje se spominje da je dovoljna i sama zelja.
takodjer se spominje da u nuzdi krstenje moze obaviti i nekrstena osoba
To si zbilja iščitao iz mog posta ili se malo praviš bedast?
Ne bih je nikoga tjerala niti se ikoga tjera.Samo bih voljela da ako roditelji odluče održati krsno obećanje i odgajati dijete u vjeri, da onda to zbilja čine. Sakramenti nisu šala, njih nam je ostavio Isus da preko njih i dvije tisuće godina poslije susrećemo živoga Boga.Po meni su to prevažne stvari da se natežemo po pitanju bi -ne bi hoću- neću.
Gdje su onda oni svi divni nekršteni ljudi, pripadnici dugih vjera? Vjera npr u istoga Boga, židovi, muslimani?
Ne vjerujem da je čin krštenja na koji su se odlučili roditelji odlučujući za ulazak kraljevstvo nebesko.
Opet pred Boga stavljate neka naša ljudska ograničenja, pravila. Dozvoljavate si da već iz ovozemaljske perspektive znate tko će u koji nebeski odjeljak.
Ili podzemni.
Cubana, sve ovo i jest pitanje vjere, prije svega. Ako ne vjeruješ - ne vjeruješ, i to je tvoje i ljudsko i građansko i svako pravo i slobodan izbor.
Ključ jest da mi vjerujemo, na određeni način, u određenom kontekstu, uz prihvaćanje određenog učenja, ali ne arbitrarno - Isus je govorio da je Bog, objasnio je što bi on htio i kako, što znači što, rekao je - da je krštenje preduvjet spasenja. Naravno da postoje iznimke, ali one su - iznimne. Netko tko nije imao priliku upoznati Krista, naravno da je spašen po djelima i vjeri; netko tko je Bogu osobito mio zbog svetog života, naravno da ima protekciju. Ali, uzdati se u to je grijeh providencijalizma - da ćemo biti baš tako sveti da idemo "preko veze". Ali, znati za krštenje, Krista i reći - ja ne bih tim putem onda nije izbor hoću li biti spašen ili ne, nego biram prihvatiti krštenje ili ne.
No, ne moraš vjerovati, to je doista izbor svakoga od nas.
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 08.11.2012. at 13:19
Zaključujem.
Po tome što si u postu #78 napisala da potpisuješ zuskin post #56:
Ako ti se ne sviđaju pravila, zapitaj se zašto želiš biti članom tog kluba?
U demokratski ustrojenim organizacijama možeš se angažirati i pokušati mijenjati pravila, što ovdje, jasno je, otpada.
Znači, ostaje ti da prihvatiš pravila ili da odustaneš od učlanjivanja.
ja imam svoj stav o tome. ne znam kosi li se s naukom ili ne...
nekako sam taj svoj stav stekla kad sam bila na mjestu starog hrama u jeruzalemu i zakljucila da sve te religije pocinju i zavrsavaju na istom mjestu.
a posto sam samo radi ovoih topica surfala po stranicama po kojima inace ne surfam naisla sam na neka tumacenja vezana uz to pitanje s kojima se ja slazem, poput onog da ce bog suditi covjeku s obzirom na ono sto mu je bilo dostupno.
jer sama sebi sam postavila pitanje, sta bi se dogodilo samnom da sam rodjena u, bubam, indiji.
i sta je s dusama koje su umrle prije nego su imale uopce priliku biti krstene.
Posljednje uređivanje od leonisa : 08.11.2012. at 13:36
Pa, danas praktički svak zna za Isusa. Ne znam ima li "upoznati Krista" neko dublje značenje od toga da znaš za kršćanstvo?
ja pod tim "zna" u danasnje vrijeme gledam na to koliko zna. i kako da zna. ako je rodjen u iskljucivo muslimanskoj drzavi i svi oko njega i u njegovoj obitelji su muslimani. koliku realnu mogucnost ima postati krscaninom i prakticirati vjeru kao katolik.
al ovo je samo moje i iskljucivo moje misljenje i tumacenje, vise da sebi pojasnim da bog koji je pun ljubavi nece napuniti pakao samo tako vec da ce na sudnji dan suditi pravicno i dati ljudima izbor.
a zašto bi to musliman uopće činio?on ako ne vjeruje u islam i ono što je napisano u kuranu, za njega nema spasenja. tako da je ovo vaše katoličanstvo potpuno pogrešno... jer ako niste znale, sve smo mi allahove ropkinje.
moje mišljenje je da bog koji je uistinu pun ljubavi ne bi nikad izmislio nešto poput pakla.
pa ne bi. on zivi za njega u "pravoj" vjeri. vjeruje u nju. i to je to.a zašto bi to musliman uopće činio?
Posljednje uređivanje od leonisa : 08.11.2012. at 14:08
Mislim da je ovo točno.
i ovo
MC, Bog nije izmislio pakao
Pakao je stanje duše koja se okrenula od Boga, ništa manje i ništa više. I ako hoćeš, prćija onoga koji je prvi odbio poslušnost Bogu, pa trajanje u vječnosti onda nije uređeno po Božiju, nego po grijehu, zlu i svemu onome što duša bez Bog može iskonstruirati. Kao takav, pakao je slobodni izbor svakog čovjeka. Ili raj.
onda su svi ateisti i njihove duše u paklu ?
pa valjda bi bili svjesni tog pakla, ako je to tako
Nisu. Jer pakao nije stvarnost ovozemnog života. Ovdje smo svi isti, i svi svakog trena možemo izabrati kako ćemo proživjeti koji tren. Sv. Petar onda to zbroji i svaka duša ide gdje si je odabrala svojim odlukama i djelima; s time da je to duboki misterij. Moguće je da čovjek živi zlo i opako cijeli život, i da na smrtnom trenu tako snažno osjeti i zavoli Boga da ne završi u paklu. To su misteriji, o tome ne znamo, i to samo Bog zna, Bog sudi.
nisam znala da postoji nešto što bog nije stvorio i što je izvan njegovog dosega moći.MC, Bog nije izmislio pakao
Pakao je stanje duše koja se okrenula od Boga, ništa manje i ništa više. I ako hoćeš, prćija onoga koji je prvi odbio poslušnost Bogu, pa trajanje u vječnosti onda nije uređeno po Božiju, nego po grijehu, zlu i svemu onome što duša bez Bog može iskonstruirati. Kao takav, pakao je slobodni izbor svakog čovjeka. Ili raj.
to ga baš ne čini svemoćnim bogom, ali ga čini prilično ljubomornim i osvetoljubivim bogom.
kad bi, naravno, uopće postojao.
MC, Bog je stvorio čovjeka za prijatelja, a ne za robota ili lutkicu, pa mu je dao slobodu, između ostalog i da ga ismije, odbaci i okrene se od njega. Kako smo sazdani od Boga, to izaziva patnju - kao da biljka odluči da neće na sunce. To je pakao.
Bog bi sve mogao, ali ne želi - poštiva čovjeka, njegove odluke, i njegovo područje slobode, rada i odluke. I cijela priča sa Bogom ima smisla ako ga vidiš kao osobu, koja ima svoje srce, dušu, preferencije, koja je nekakva - ne neki bezlični zakon, nego osoba, koja nas je stvorila da ga volimo, da možemo s njim popit kavu i popričat, podijelit svoj život u vječnosti.
Kad se povede razgovor o paklu, imam samo jednu asocijaciju
Evo, za početak uzela sam tri citata ..
Mujice dragi, u nedostatku argumenata bacaš pijesak u oči., imputiraš mi ono što ja rekla nisam (a nisam ni vidjela da je itko od prozvanih takvo što rekao), jeftinom i površnom retorikom dižeš prašinu i time uskovitlavaš vrtlog, svjesno il nesvjesno, navodeći time i druge, bar na ovoj temi, da može bitno krenu upirat prstom u mene (i par drugih. Glupo mi je bit branitelj prozvanih, al eto, svrsta si nas u istu grupu u jednoj svojoj rečenici ..) koja se trudim izvršavati određene propise.
Svojim nastupom, riječima, sam radiš podjelu za koju govoriš da ti je mrska. Jer ako diskutiramo, diskutirajmo.
Stoga samtram da je bilo legitimno upitati te, što ti znači ono, karikiram, da dica idu al ti ne ideš (ili, tek tu i tam ideš)? Jer, znamo, a to Crkva i naučava, da su roditelji prvi svjedoci. Prvi i najvažniji!! Najautetntičniji!!
Zato sam te i pitala, što ti to znači?, onak u srcu, u toj vjeri koju kažeš da nosiš, u tom transcendentalnom osjećaju koji gajiš... i tim pitanjem nit sam išla u podjelu, nit sam te nazivala većim il manjim.. i zato mi je vrlo ružno i nezreolo od jedne odrasle persone tako se izražavati i tako bacati floskule...
Ti kažeš: „žele da njihova djeca žive u skladu s vjerom“. Uredu. Pretpostavljam da onda znaš što Crkva naučava „živjeti u skladu s vjerom“?
Sva ova pitanja idu toliko duboko..čak do početaka Crkve, pa čak i prije, do Dekaloga, do 10 zapovijedi.. spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji... ovo činite meni na spomen... do ustroja 5 crkvenih zapovijedi, od kojih prva glasi: Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovjedne blagdane.
Nije to nešto što je, karikiram, danas il jučer Bozanić izmislio.. ne! Nego, to je vjera Crkve, ono što živimo, il bolje reći, trudimo se živiti, od početka Crkve.
Govorimo o stvarima koje su standard. Nitko ne isključuje uspone i padove, već govori da se treba truditi ići za standardom, ukoliko prihvaćamo da je to naša Predaja!!, još od Isusovog ustanovljenja Crkve, još od onog što su naučavali apostoli i što je Crkva živjela nerijetko i pod tzv. nemogućim uvjetima, pa su mnogi zbog Riječi završavali u arenama...
Dakle, govorimo o onome u što vjerujemo, vjerom prihaćamo jer vjerujemo da proizlazi od samog Boga. Stoga je hijerarhija dužna takvo što naučavati vjernike, sveopću Crkvu. Neki su u tom bolji, neg ne, no to je već drugi par opanaka.
Dobro je s vremenom na vrijeme zapitati se u što vjerujem, za kim stupam, zbog čega na misu idem... jer nas prečesto brige i tjeskobe ovog vremena odvrću od doticanja/poimanja/percipiranja.. „živoga Kruha“, te na Euharistiju gledamo samo vanjskim tjelesnim očima, zanemarujući bitni aspekt: "Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Iv, 6, 50-51.
I ne, nije stvaru čisto izvanjskoj prisutnosti na misi. Znaš ono, „nije više samo kartica, sad je stil života“, lol. I ne govorim sad o tom da ponekad čovjek i bude rastresen i nesabran..
misa nam ne bi smjela biti samo forma, izvanjski oblik pobožnosti, ali isto tako trebamo znati da bez forme ne ide. Mi ljudi smo ljudi odnosa, djelovanja, izražavanja... i za kršćanina, posvećenje života je nešto što se odvija trajno u „ovoj dolini suza“.
Isus je u svojoj premudrosti to znao i zato nam je ostavio neiscrpno vrlo sakramenata da se napajamo. Ne izvanjski, već djelatno i sa srcem.
Sasvim je jasno, kako je to negdje dobro opisala Nena Jabuka, ako želiš postati taekwondooac, jasno je da trebaš pohađati satove.. ili, kako čujem od raznih trenera jahanja, „jahanje se uči cijeli život“. Pa ako je tako s ovozemnim stvarima, kako li je tek onda s transecendentalnim..
Mujice, na kraju krajeva, otprilke u dva smjera, u okviru diskutiranja, ružno si se ponio pisavši onako, u okviru pripadnosti Crkve, nadam se da moje pisanje nećeš iskriviti i krivo shvatiti, a jedva da se usudim napisati, nadam se da će te potaknuti na razmišljanje o baštinjenom nauku...
Kad se povede razgovor o paklu, imam samo jednu asocijaciju
svi fasovali.
Mislim da Zmajica dobro vidi poantu - a to je čuvanje baštine i nauka. Jer, ako će to neka tamo luda Ifi i tri sijeda popa, slabo ćemo mi prenijeti nauk na generacije. A ako sve to čuvamo i prenosimo impresionistički, djelomično i kako nam paše, teško da možemo očekivati da će iduća generacija to još bolje - em što će naučit krivo, em što će se naviknut na nizak i traljav nivo.
Ako gradiš kuću, uložiš u temelje, a isto tako ne napraviš tako jadno da ako samo čovjek promijeni crijep, ode kuća... uvijek računaš - ako treba, da se na to može dozidati.
Naša odgovornost pred djecom je ogromna. Svatko radi po savjesti, i ja mirno prihvaćam sve vjere, ateiste, sve mi je to u redu, imamo druge teme, imamo zajedničke vrednote i možemo graditi puno toga dobroga.
No, ako si vjernik, onda si pozvan shvatiti svoju važnost - tko zna koji čovjek luta, tko zna tko želi spasenje, i možda si mu ti jedini Katolik koji bi mu, zbog neke okolnosti, mogao dati priliku da upozna vjeru. A ti udriš em da je sve to nevažno, em ga podučiš krivo, em ga sablazniš time da ne vidi onu ljubav koja je smisao svega.
Neće ljudi ić u Crkvu, niti trebaju, zbog toga što je netko, onako, nije loš, dobar, nego kad vide, što cure pišu, da im srce gori ljubavlju, da su sretni, ispunjeni.
a ja onu epizodu South Parka kada dođe sudnji dan, svi umru i čekaju pred vratima raja tko je vjerovao pravu vjeru i upada unutra. Osoba na vratima kaže "Žao mi je, mormoni su bili točan odgovor"Kad se povede razgovor o paklu, imam samo jednu asocijaciju
sirijusli, ne mogu vjerovat do čega je rasprava došla
a moje da ne bi nikad izabrao papu za zastupnika....
Ovo je istina:
"Ima ljudi različth vjera, različitih nacionalnost, različith rasa...Svi ispovjedaju svoju vjeru bilo u Crkvi, bilo u sinagogi, bilo u đamiji ili gdje već...Ali svima je duša jednaka.
Znači, naši običaji su različiti od običaja jednog npr. muslimana, običaje je stvorio čovjek, a dušu čovjekovu je stvorio Bog i po njoj smo svi djeca Božja."
Možemo se ili slagati ili ne slagati sa običajima koje pretpostavlja naša vjera, možemo ih ili ne moramo slijedti...zato nam je dana slobodna volja.
Ali dušu nikada sami sebi ne možemo ograničiti jer ona pripada Bogu."
Tko ima uši neka čuje...
Posljednje uređivanje od mayato : 08.11.2012. at 14:59
Zmaj, zar moram opet po tko zna koji put ponoviti jedno te isto?
Nije upitna uloga roditelja u vjerskom odgoju djeteta i naravno da trebaju biti uzor.
Međutim, ti si to počela tumačiti, kao da je to neko pitanje koje se postavilo.
Ali nije.
Postavljeno je pitanje uvjetovanja dodjele sakramenta djeci čiji roditelji nisu iz tko zna kojeg razloga "idealni vjernici" u smislu redovitog pohađanja svete mise.
Dakle, pitanje je ima li itko pravo takvom djetetu odbiti sakramente (lamentiranje o tome kakvi su roditelji uzor u vjeri, uopće nije predmet).
Ti smatraš da se takvom djetetu može odbiti sakramente.
Ja na temelju svega što znam i što sam doživio, ne mogu nikako prihvatiti mogućnost odbijanja sakramenta djetetu.
A to što pišem o vašem "elitizmu" i time unosim "polarizaciju" među vjernike na forumu je, draga zmajica, moja reakcija na to što se u svim raspravama o vjeri na ovom forumu (nije mi ovo prva) spominju "pravila kluba", pa tko želi biti član kluba mora poštivati pravila a tko ne namjerava poštivati pravila neka se ne učlanjuje u klub.
A s time se ne mogu složiti jer Crkva nije klub u kojem igraju samo najbolji, već u njemu igraju i pioniri i omladinci kji trebaju dozrijevati i otromboljeni veterani.
Posljednje uređivanje od mujica : 08.11.2012. at 15:03
zmaj, sve sto pises o nedjeljnoj misi stoji.
kritika ide bičevanju, a plusice, zigove i prozivke dozivljavam upravo tako.
nase roditelje nitko nije prozivao na misi.
cak je bila i na latinskom.
danas ima toliko crkvi i zupa da zaista ne moras ici onu u kojoj pripadas po mjestu stanovanja i ni jedan svecenik ne moze i ne bi trebao zahtjevati da se roditelji svaku nedjelju pojave na njegovoj misi.
bas naprotiv, trebao bi se zapitati zbog cega idu u neku drugu zupu pored njihove.
takodjer, koliko je obitelji koje vikendima odlaze na selo ili druge gradove u posjet bakama? idu na misu tamo.
no to nije dovoljno jer nije zadovoljena forma o kojoj mujica pise. forma koja je izdignuta nad vjerom.
jer sakrament ne moze primiti dijete koje ide s obitelji na misu u neku drugu zupu, jer nije bitno da li dijete i obitelj prakticiraju, zive vjeru vec je bitno da ju cine tako da ju netko vidi. jer se trazi dokaz. zig, plus, potpis.
meni je to grozno, odvratno i odbojno.
isto tako neodlazak na svaku nedjeljnu misu je tvoj grijeh, ne grijeh tvojeg djeteta.
ako neko zeli na "prevaru" dobit sakrament, to je onda njemu na dusi.
isto tako, napisala si:
pa te pitam kako je to u skladu s citatom u kojem isus poziva da sva djeca dodju i da puste djecu da mu dodju?
Posljednje uređivanje od leonisa : 08.11.2012. at 15:09
Ovdje, naravno, ne govorim o Euharistiji koju je ustanovio Isus.
Možda Ivana Pavla II i bi.
Sve sto je pod prisilom po meni spada u domenu inkvizicije.
Je li itko pitao djecu sto i kako zele?
Zasto djetetu uskratiti sakrament ako roditelj ne zivi vjeru?
Neka svecenik bude primjer i neka uci djecu, a ona neka uvjere roditelje u vrijednost i vaznost Euharistije.
Ako napravi svoj posao dobro onda ce i biti uspjeha
Moja kci je ove godine krizmanik i zupnik je vec najavio da ce i roditelji MORATI prisustvovati Euharistiji i vec se pripremam za taj razgovor, bas me zanima sto ce mi reci kada cuje da moja kci i ja nismo iste vjere
Mujica je u pravu i postavlja prava pitanja.
Mozemo pitanje za diskusiju postaviti i ovako:
Ako su sakramenti dar od Boga i netko ih zeli primiti jer zeli s Bogom postati jedno,
imali li pravo jedno ljudsko bice reci drugome "ti se nemas pravo pribliziti Bogu"
jer se ne ponasa po pravilniku koje je napisalo drugo ljudsko bice?
To ja kažem,
čovjek se nad čovjekom postavlja kao Bog i priječi mu dodir sa Njime. Ima svakakvih svećenka,franjevci su meni osobno najdraži. Oni me jedino žele ispovjediti,a nisam ucrkvenom braku. Naravno pričestit se nesmjem jer sam u stanju stalnoga grijeha, al me ipak saslušaju. Drugi me potjeraju van iz ispovjedaonice...
Ali ipak, smatram se vjernicom koja sama ne može utjecati na niz događaja u životu i utječem se Bogu da poravna ono što ja skrivih...
Jedino n može sve popraviti,ako Ga zamolim.
Ja vjerujem da MM nikada nikoga neće poslušati da se vjenča uCrkvi, al isto tako vjerujem da će doći dan kad će milošću Božjom on to napraviti.
I sigurna sam u to.
Javit ću vam kad se desi jer nitko sretnij od mene...
Ovo boldano potpisujem i s takvom vjerom i ja sam sigurna da je Bog nasao nacin da ti odgovori na molitvu a odgovor na nju ces dobiti u pravo vrijeme, sigurna sam
Jel ima pravo dijete preseliti se, kupiti sebi kuću, obući se u pčelicu maju i tako otići u školu? Jel se može samo odlučiti cijepiti/ne-cijepiti? Noup. Jer mu treba skrbnik i roditelj.
Ja vama vjerujem da ima naopakih župnika. Ali, sve se može donekle srediti ako samo jednu stvar uzmemo kao početnu točku - a to je da svi želimo da obitelj i roditelji preuzmu onu krucijalnu ulogu u životu svoje djece.
Je li to u redu? Mislim da niti jedan čovjek koji radi s djecom ne želi razjedinjenost - ako ja držim tečaj djeci, hoću da roditelji to podrže - jer ako nismo svi na istom cilju, što radimo?
ajoj, mayato, žao mi je zbog tvoje situacije, i nadam se da će biti onako kako želiš...
ima djece koja su krštena u obiteljima gdje jedan je vjernik, drugi roditelj nije.
tako da u tom slučaju automatski nema jedinstva.
i taj roditelj koji nije vjernik nije obavezan sjediti s djetetom na misi.
ili ja to krivo razumijem ?
Majčice, koji slalom po temi, kao da je rasprodaja i teško sniženje. Ne čudi što su onda ovi pametnjakovići novokomponiranih apstraktnih zanima tipa PR ili marketing ili štotigajaznam ozbiljno raspravljali o tome kako je Isus jedan jako dobar BRAND. Ipak malo se pitam kako to: o potpomognutoj oplodnji i s time u vezi sve znadete stručno i s dužnom pažnjom i ozbiljnošću raspravljate, pratite i kuražite se, a ovdje ovakav lom i bedastoće. A teme tako povezane: potpomognuta = Isus.
Vjera nije nesto sto se moze nametnuti, vjera je slobodan izbor i iskreno receno ne vjerujem da djeca mogu donjeti tu odluku prije nego postanu samosvjesni tj. dok ne dodju u dob kada mogu svojim mozgom razmisliti i odluciti DA ili NE.
Mozemo djecu odgajati u duhu svoje vjere, ali pred Bogom, oni su ti koji ce jednog dana sami trebati donjeti tu odluku.
@baka
Koji tocno dio je tebi "lom i bedastoća"?
ma baka bi samo u raspravu, na mala vrata, mpo uvela, dugo nismo
A i ja pitam bedastocuma baka bi samo u raspravu, na mala vrata, mpo uvela, dugo nismo
LOLma baka bi samo u raspravu, na mala vrata, mpo uvela, dugo nismo
O politici više nitko ne raspravlja, vidim da se Jutarnji pretvara u kuharicu, pa ostaje vjera, za politički nekorektne i samim tim uzbudljive razgovore...
mislim da ne bi.Možda Ivana Pavla II i bi.
p.s. to što je on simpatičniji od ovog sada, ne čini ga ništa manje drugačijim po stavovima
Posljednje uređivanje od mama courage : 08.11.2012. at 16:15
ajme, al vas ima koji puno pričate a ništa ne kažete!
kako ti to možeš uspoređivati s djetetovom željom da primi određeni sakrament, a svećenik mu/joj to uskraćuje zbog nedovoljnog roditeljskog (ne djetetovog!) anganžmana?! što točno time taj svećenik/Crkva/Bog/whoever ili whatever poručuje tom djetetu?!
toliko je gluposti i ružnih i tužnih stvari rečeno da je nemoguće osvrnuti se pa makar i na maleni dio njih... a ovaj svećenik iz uvodnog posta koji aludira na to da bi dolazak na misu trebao biti veći prioritet od posla od kojeg ta obitelj živi (i možete sad reći da se to može i drugačije protumačiti, ali mislim da je svima sasvim jasno što je pjesnik htio reći) - ma što reći na to?!
i samo ću još dodati da je jedan prestrašan, izrazito netolerantan i meni osobno ogavan post na Odgoju u duhu vjere samo tako preskočen bez ijednog jedinog osvrta na njega - svi se prave toše. a što je najgore, upravo taj post govori o netoleranciji "suprotne strane" i nikako, ali baš nikako mi nije jasno da njegova autorica ne vidi zloću, netoleranciju i mržnju u svojim riječima dok druge otvoreno osuđuje praktički zbog toga što postoje. nisam znala da su osuda, isključivost i mržnja sastavnice vjere! ispričavam se na OT...
Btw, baka, ak ti što nije jasno, stojim na raspolaganju za objašnjenja. Po milijunti put
a kad je ta janjetina i pivo?
svi mi zelimo biti primjer i uzor djeci.
pocni od najosnovnijih svakodnevnih radnji pa do zivotnih stavova.
al svijet bi bio savrsen da se svi ponasaju 24/7 onako kako zele da se ponasaju djeca i da 24/7 primjerom to uce djecu.
no nema osobe koja to cini, ne moze. moze se samo truditi.
svi mi cinimo nesto sto ne zelimo da nasa djeca od nas nauce vec da cine i rade bas suprotno.
svi mi skrenemo na dnevnoj bazi i djeca to vide.
poanta je djetetu objasniti da to ponasanje nije prihvatljivo, al da u tom trenu si se tako ponio iz odredjenog razloga i upozoriti ga na pogresku i posljedicu te pogreske, nauciti ga na neispravnost tog ponasanja.
zar ne ucimo djecu da navecer operu zube i legnu u svoj krevet. svako vece zubi se moraju prati.
koliko puta smo zaspali u dnevnoj sobi obuceni, neopranih zubi i ko zombi se odvukli u krevet u sred noci?
jel to znaci da djeca ne trebaju prati zube?
ista stvar je i s nedjeljnom mislomm zar ne?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom