Kod mene ima mnogo djece koja nemaju ni t od talenta (ja predajem solfeggio), ali VOLEEEEEE, trude se, dolaze, vježbaju, uživaju u druženju i cijelom iskustvu.
Mi ne odgajamo djecu da slušaju klasičnu glazbu- mi odgajamo cijeli jedan svijet glazbe i doživljavanja glazbe, ljubav prema glazbi, razumijevanje, glazbenu pismenost... a o muzikoterapiji i njenim blagonaklonim djelovanjima na djecu da ne pričam. To je posebna grana glazbene umjetnosti.
Djeca ako osjećaju da vole- tada trebaju ići. A ne ako roditelji "osjećaju" da djeca trebaju ići. Roditelji trebaju samo potaknuti! Divno je da postoje pripremni razredi da dijete može po "osjećaju" roditelja ispitati da li i ono OSJEĆA želju za tim drugim svijetom.
Ma genijalni su to nastavni sati, samo da vidite kako cvrkuću svi oni i koji imaju talenta i oni koji nemaju!