Mujice, kompariraš dvije različite stvari.
Emitiranje (inače utuživog) dokumentaca o Kinsey sindromu koji počiva na dokazanim neistinama i konstrukcijama bilo popraćeno još i:
a) tendencioznim i lažnim nazivom emisije: "Slika Hrvatske - pedofilija kao temelj spolnog odgoja", dakle, unaprijed se servira stav, umjesto da se propituje, makar s upitnikom;
b) u emisiji su, osim prikazivanja filma, izrečeni i stavovi koji počivaju na lažnim argumentima, k tome bez iznošenja STAVOVA i ARGUMENATA DRUGE STRANE (spolni i rodni odgoj su seksualno zlostavljanje mladih i djece) što je višestruko kršenje pravila novinarske struke i zloupotreba položaja novinarke i urednice. Nije se potrudila, dakle, poštovati niti temeljna novinarska pravila, čime je gledatelje namjerno dovela u zabludu.

Emitiranje dokumentarca o autizmu nije se dogodilo u sklopu neke emisije pa nije bilo pristranih komentara od strane urednika i voditelja, niti su dovedeni gosti samo jedne strane. Ovaj dokumentarac (autorski rad) ne izgleda utuživ i po onome što sam uspjela odgledati, a nisam gledala cijeloga, fabula se temelji da istinim pričama i iskustvima roditelja čija su djeca oboljela nakon cijepljenja (teza nije da cijepljenje uzrokuje autizam, već da cijepljenje može uzrokovati , odnosno neke supstance cjepiva, mogu uzrokovati odrađene bolesti pa i pojavu autizma), djeca su bila pred kamerama, a roditelji su govorili koliko im je teško boriti se sa sustavom, nadalje, bilo je nekoliko govornika različitih profila (doktori i sl.), a pamtim i znanstvenicu iz Kanade Luciju Tomljenović koja radi na istraživanjima samih (učinaka) cjepiva i koja je bila vrlo suvisla.
Naravno, roditelji koji su protiv cijepljenja, ovim će dokumentarcom samo učvrstiti svoje stavove, a oni koji do sad nisu bili zabrinuti, mogli bi postati, ali ne zbog tendencioznosti dokumentarca, koliko zbog nekoliko iznesenih i potkrijepljenih primjera kako sustav cjepljenja nije transparentan i da oko proizvodnje i uvođenja cjepiva ima mnogo financijskih interesa... (Inače, ja nisam protivnica cijepljenja, ako to ima veze, pa sam ga, čini mi se, i objektivno pogledala koliko sam stigla).

Na kraju, još jedna razlika između ta dva emitiranja - kao što je već rečeno, činjenice dane u dokumentarcu o Kinseyu su lako provjerljive, za minutu guglanjem shvatiš kakav je to trash i koje su neistine rečene (sudski dokazano). Dokumentarac o autizmu bavi se temom i činjenicama na koje ni nakon guglanja više dana nećeš dobiti jednoznačan odgovor jer je to široka tema i područje koje se i dalje znanstveno istražuje i istraživat će se i dalje.

Shvaćam da te kao protivnika cijepljenja iritira pomisao da je nešto takvo uopće puštano, ali nakon što ga odgledaš, imaš način da izraziš možebitno nezadovoljstvo - mogao bi reagirati kod Službe za gledatelje, kod urednika i kod Programskog vijeća, argumentirajući da u njemu ima nesitina, ili ako smatraš da ga uopće nije trebalo emitirati, ili ako smatraš da ga je trebalo emitirati uz popratnu emisiju s gostima.
Ni meni se ponekad ne sviđa način na koji je neka tema obrađena i ponekad napišem svoju reakciju, a znam da se takve reakcije prate i čitaju.

Ali mislim da nije dobro miješati kruške i jabuke - eklatantno kršenje pravila novinarske struke i zloupotreba položaja za širenje vlastitih stavova od strane novinarke i urednice u jednoj emisiji, nije isto što i, npr, emitiranje dokumentarca na temu o kojoj imamo drukčije mišljenje, a koji je ipak napravljen u skladu s minimalnim standardima dokumentaristike (filmski žanr koji se bavi stvarnim događanjima).

Inače, ne da mi se žvakati više o toj temi, ali nisam mogla ne reagirati.