Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Ja ne mislim ovako. Otac može osjećati odgovornost, iako ne želi dijete. Možda već ima četvero od ranije, recimo. Ili nema nijedno, ima drugog posla u životu i ne nalazi prostora za djecu. Ali ne može i ne želi zanemarit dijete koje mu se rodi. Iz odgovornosti nastaje briga, iz brige ljubav, i evo ga s dijelom života koji uopće nije htio a sad se s njim nosi.

Čini mi se da je 26 tjedana granica preživljavanja. Ali nisam baš sigurna kako to ulazi u priču ovdje, tj. zašto je to relevantno.
Pa dobro, zamislimo i takvu situaciju. Misliš li da je očevo pravo na neimanje djeteta jače od ženinog, u čijem tijelu se to odvija? Ako hoćeš potpunu ravnopravnost, onda imaš 2 opcije a) zabraniti abortus b) osloboditi ga plaćanja alimentacije i inih obveza. Kako misliš da b očito ne funkcionira, ostaje ti samo a. Je li ti to prihvatljivo?

Mogao bi se otac žaliti i na neravnopravnost u smislu da žena ima pravo na 40 dana dopusta prije poroda, a on nema (namjerno ne spominjem kasnije jer roditeljski može uzeti i otac, doduše ne znam da li prvih 6 mjeseci, nebitno). Što ćemo s tim?


Drugo, relevantno je u smislu nekog pojašnjenja zakonske konvencije. A zakon je upravo to, konvencija. U smislu tjelesnog integriteta u okviru neke teorije o kojoj govorimo, nisam sigurna ima li razlike između ranijeg i kasnijeg ab-a. Osim u smislu da nakon 20. tjedna to i nije abortus nego, prijevremeni porod te teoretski nema razloga da se izravno usmrti fetus, već se može pustiti medicini da napravi svoje nakon razdvajanja majke i fetusa. To je naravno, samo teorija, sumnjam da bi se radilo u stvarnosti. Ako se ne varam, i prema zakonu je kasniji ab dozvoljen ako je medicinski indiciran, a i u situaciji spašavanja majčinog života i života fetusa, prema protokolu se spašava majčin, neka me netko ispravi ako griješim.