Nisam gledala link, ali meni je općenito neprihvatljivo ili ne razumijem ovo, kako ja to percipiram (zato sam i ireligiozna) - to da se kao ne smije znat razlika između dobra i zla tj. taj koncept - "samo se vi ponašajte po mojim pravilima pa će bit sve OK, ako ne, jao si ga vama, a još sam vam lijepo rekao", (ona jabuka spoznaje, da je već to grijeh), da je "svaka druga stvar" na svijetu grijeh", da je moguće postići ideal života bez ijedne greške (bojim se da tu najstaju to veća izvitoperenja, što veće stremljenje ka tome, jer je to je neprirodno i nemoguće, tj. ne kužim taj koncept griješenja pa onda odrješenja - imam dojam da se to onda tako sve "prepegla bez strukturalne promjene"), a općenito bih imala zazor od svećenika jer je muški sex drajv jači od ženskog i tu se više bojim njegovog potiskivanja i zbog svih tih zataškavanja i metenja pod tepih, ali nemam pojma dolaze li djeca uopće i koliko u priliku bit nasamo pa je li taj strah baš toliko opravdan - onda bi se manje bojala školskog od crkvenog vjeronauka.
Ono što mi je lijepo kod religije je ta neka vrsta anđeoske podrške kroz život (kad bi dolazila bez ovog strogog dijela, tj. kad bi bila više bratska, nego očinska, kad bi nekako stavljala čovjeka u al pari odnos s bogom - brat, a ne sin ili kćer).
A možda me samo bezrazložno strah stila ko što je strah non-MPO ekipe da se u frižiderima zamrzavaju nevina dječica.
Ali, onako.... zbog toga nemam potrebe vjerovati u neko više biće, u stvari, ja mislim da je svijet kaos i da nema nekih posebnih objašnjenja za ovo ili za ono, da se puno toga svodi na puku sreću ili nesreću, da se treba trudit što više bit OK prema drugima, u nekim granicama neugrožavanja sebe, i to bi bilo to.
Oko vještica -slažem se - svako ko je iskakao (a bio žensko) bila je vještica.
Oko vođenja muža - i tu se slažem - kako ja to vidim, skroz je bilo drugačije i u Mariboru kad zove "gospod" (tu se predmnijeva da je gospod izašao s nekog važnog sastanka, i da mu se, kad već plaća postupak i zove, treba dat odgovor), dok se, kad zove "gospa", preptostavljam predmnijevalo da ima gospa vremena zvat i opet i opet. Pa je i kod nas zvao gospod. Of kors da su ove na telefonu opet bile žene, koje su, biće, više percipirale "gospoda" od "gospe".



. onaj pravi nevini, dječji rukopis koji piše takve gadosti. majko mila. nadam se da je i ovo neki spin, stvarno se nadam. ili da bar nije u kurikulumu priprema za prvu pričest,
, ali nakon toga - njena ruka na mom ramenu, utješni pogled i riječi "ma budeš, budeš"...bili su mi iznenađujući jer je kroz to pokazala kako ona doživljava tu situaciju...
ne piše nam se dobro. Gdje su nestale granice koje su dijelile normalno i nenormalno? I ja sam čudna kad se još uvijek zgražam nad tolikom količinom budala i zatucanih ljudi.


