Meni je dosta, njemu nije...

[Zuska]

Ja sam u SF filmu. Zaspala u 20:45, probudila se u 7. Imala samo dva buđenja - u 11 i u 2. Ajme.... Trina, kako je vama sad?

Mojca, sve to što si nabrojala, a što čini bliskost, mi nastavljamo...nosim je, reagiram na svaki plač, jedino ne dojim, a mazimo se više nego prije. Je, fali mi bliskost konektiranja i gledanja njenog hipnotiziranog pogleda dok ciki, ali posljednja 2-3 mjeseca su me bila totalno uništila. Kad god mi je posljednjih dana došlo da promijenim odluku, sjetila sam se da zadnjih mjeseci nisam spavala ni dva sata u komadu, niti jedne noći, da sam bila vječito umorna i nervozna, da nisam mogla normalno funkcionirati (raditi, učiti) i da sam stalno bila prehlađena... Jednostavno, organizam mi je rekao stop. A da sam maštala o dojenju dok ona ne kaže dosta, jesam, ali što ću. Sad kad se malo naspavam i regeneriram, možda se odlučimo na još jedno dijete
(Joj, deset dana bez dojenja i dvije noći spavanja, a ja već o drugoj bebi.)

[Jadranka]

I ja sam rekla da bi drugo dijete kad odspavam koji mjesec cijelu noc
Mi smo nocas bili na tri sisanja, s tim da sam mu zadnji put maloprije dala tako da to ne racunam bas pod noc.Prvo sisanje nam je bilo oko 4 i to sam mu vise dala zato sto je moja desna dojka hitno trebala praznjenje. Do 4 se probudio 3-4 puta, al sam ga bez puno muke i bez dizanja iz krevea ponovo uspavala, samo je jednom nesto plakao, al ne puno.

[Jadranka]

Slucajno sam stisla posalji.

Mojca, mene ti recimo manje brine emocionalni aspekt ukidanja nocnog dojenja, a vise fizicki. Emocionalno, i dalje sam tu kraj njega, i mazim, i grlim, i polegnem na sebe, i pjevusim, i njega to zaista brzo umiri i utjesi, i uspava. Al mene brine, jel on gladan, zedan, zakidam li ga za vrijedne hranjive sastojke i antitijela, i tome slicno. Al s druge strane mislim se da bi mu bilo zdravo da se lijepo naspava, a ne da se svako malo budi. Sve mi se cini da u meni sve vise sazrijeva odluka da prestanem s dojenjem po noci, a kad mi je prije mjesfc dana prija koja isto ima jednogodisnjaka rekla da je ukinula nocno, to mi je zvucalo kao sf.

Zuska, to zvuci super. A svidja mi se sto ti i Trina slicno pisete, da su vam cure nekako narasle preko noci.

[Mojca]

Slucajno sam stisla posalji.

Mojca, mene ti recimo manje brine emocionalni aspekt ukidanja nocnog dojenja, a vise fizicki. Emocionalno, i dalje sam tu kraj njega, i mazim, i grlim, i polegnem na sebe, i pjevusim, i njega to zaista brzo umiri i utjesi, i uspava. Al mene brine, jel on gladan, zedan, zakidam li ga za vrijedne hranjive sastojke i antitijela, i tome slicno. Al s druge strane mislim se da bi mu bilo zdravo da se lijepo naspava, a ne da se svako malo budi. Sve mi se cini da u meni sve vise sazrijeva odluka da prestanem s dojenjem po noci, a kad mi je prije mjesfc dana prija koja isto ima jednogodisnjaka rekla da je ukinula nocno, to mi je zvucalo kao sf.

Zuska, to zvuci super. A svidja mi se sto ti i Trina slicno pisete, da su vam cure nekako narasle preko noci.

Da, taj fizički dio je dodatna komponenta. Smjehuljica ima 15 mj i 8700 grama. Slabo jede preko dana, pa kontam da joj zbilja treba da nadoknadi preko noći. Sad ćete možda reći da bi bolje jela preko dana da ne nacicava noću...
Danas je mjesec dana da sam počela raditi. Mjesec i pol da je s čuvailcom... nisu to male promjene. A biti će ih još u sljedećih par tjedana. Pa bar nek joj ta noć ostane takva kakvu želi/treba.

[Jadranka]

Mojca, mene isto do pred mjesec dva dana ti nocni podoji nisu smetali, on popapa kratko, okrene se, i mirno dalje spavamo, ja bi u roku odma zaspala, ako bi se i probudila. Al sve teze i teze mi je zaspat i on se sve vise budi, i sve cesce se zalomi nekoliko noci zaredom konstantnog budjenja, ono papa, zaspe, pa za par minuta opet, i tako uru dvi. Kad on napokon malo dublje zaspe, ja vec luda i ne mogu dalje. Onda se zalomi tjedan dobrog spavanja s tim povremenim i nesvjesnim dojenjima i sve je super. Al, sve u svemu, trend je negativan, prije dva mjeseca se budio manje nego sad, a najbolje je spavao s tri mjeseca.

Sta se tice dohrane, malisan vrlo promjenjivo jede, par tjedana super papa, par tjedana bi vecinom cikio. Sad je nakon 10ak dana papalacke faze, opet u fazi cike, moguce da je to povezano sa smanjivanjem nocnih podoja.

[Mojca]

Ja sam u SF filmu. Zaspala u 20:45, probudila se u 7. Imala samo dva buđenja - u 11 i u 2. Ajme.... Trina, kako je vama sad?

Mojca, sve to što si nabrojala, a što čini bliskost, mi nastavljamo...nosim je, reagiram na svaki plač, jedino ne dojim, a mazimo se više nego prije. Je, fali mi bliskost konektiranja i gledanja njenog hipnotiziranog pogleda dok ciki, ali posljednja 2-3 mjeseca su me bila totalno uništila. Kad god mi je posljednjih dana došlo da promijenim odluku, sjetila sam se da zadnjih mjeseci nisam spavala ni dva sata u komadu, niti jedne noći, da sam bila vječito umorna i nervozna, da nisam mogla normalno funkcionirati (raditi, učiti) i da sam stalno bila prehlađena... Jednostavno, organizam mi je rekao stop. A da sam maštala o dojenju dok ona ne kaže dosta, jesam, ali što ću. Sad kad se malo naspavam i regeneriram, možda se odlučimo na još jedno dijete
(Joj, deset dana bez dojenja i dvije noći spavanja, a ja već o drugoj bebi.)

Draga, ja bi vjerovatno pobjegla od kuće da sam bila u tvojoj situaciji. Kad se samo sjetim prva tri mjeseca i straha zbog osjećaja da ću ju ispustiti iz ruku jer sam premorena... tebi je taj umor dugo potrajao i s punim pravom si ga prekinula. Uopće ne sumnjam da Giga ima sve što treba imati, ona je jednostavno drugačija nego Smjehuljica. Smjehuljica je zahtjevna, ali njena buđenja nisu bila tako učestala kao Gigina, ne grize... a osim toga... nekako osjećam da će nam to biti jedino dijete, pa se dajem možda i više nego treba...

Rekoh u postu Jadranki da nemam racionalno objašnjenje... jednostavno je to sad tako... i znam da će proći. I ne bi se osjećala dobro da to sad prekidam. Ionako me pere krivnja što sam išla raditi (morala sam), što ju čuva ne idealna teta čuvailica, što sam samo 3-4 sata na dan s njom (a i tad moram jurcati po kuhinji i sl.) ali njoj je i to malo. I onda bar noću dok smo u "nesvjesnoj" razini da sve bude kako ona želi ili treba... tako nekako.