odgoj u duhu vjere 6. dio

[ronin]

u stvari, oprosti, ja sam otišla predaleko
ne želim uopće propitivati tvoj odgoj ili ispravnost istoga, nije mi to bila namjera
ali želim ti reći da spontano (jer je normalno i prirodno) ipak živiš ono čemu se teoretski protiviš (bar bi trebala)

ma nisi, otišla si onoliko koliko sam ti ja dozvolila

a o življenju u praksi , ne spontano već namjerno, ne mogu više slijediti Nauk no što ga slijedim. no to su već moje neke privatne stvari, i sa fratrom sam pričala o puuuno ozbiljnijim temama (npr dogovarali smo bolesničko pomazanje) i ovo s klincima je više bila smiješna digresija koja je ubacila malo šaljivosti u preteške teme.

naravno, ne poznaješ me i ne možeš znati koliko ja u biti živim , praktično, ono što nam govori Nauk. i to je OK.svi se mi poznamo manje više virtualno i ne znamo jedne druge kao što bismo se znale u stvarnom životu.

[ronin]

leonisa pa jest idealistički pristup, ja od toga ne bježim. smatram da nam je letvica vrlo visoko i da Crkva od nas traži puno. no nikad ne smetnite s uma da BESKRAJNO puno i daje!

što se zabrane tiče, od mene neće čuti ništa takvog-u tom smislu. ali će čuti puno, puno drugog.

[AdioMare]

i žalosno je što su neki crkvenjaci i svjetovnjaci zabrijali zadnjih mjeseci kao da jest, a nije.
zapravo sam se ugodnije i ljudskije osjećala prošli tjedan na školskom roditeljskom, s našom učiteljicom, kojoj su crkva i grozd otežali i tako teške uvjete za rad.
nego u crkvi. i to u crkvi zbog masturbacije.
ma dajte, više.

[AdioMare]

a o življenju u praksi , ne spontano već namjerno, ne mogu više slijediti Nauk no što ga slijedim.

drago mi je da si to izrekla da ti mogu reći: znam, vjerujem ti!
i zato mi je sve oko masturbacije, zapravo, smiješno.
kao da je to bit.