39+ (Klub Q10)

[Inesz]

Starabara,

uh... ne znam kako ti napisati nešto a da ne zvuči okrutno, ali...vjerojatno i sama sve već znaš... biologija jest okrutna prema ženama u reproduktivnom smislu.

Ostvariti trudnoću pomoću medicinski potpomognute oplodnje u 48 godini sa vlastitim jajnim stanicama i roditi tako začeto dijete rijedak je događaj.

Ovo o čemu si pisala ne predstavlja neplodnost kao bolest, već do je nemogućnost začeća i održavanja trudnoće dolazi radi prirodnih posljedica visokih godina. U svjetlu restrikcija koje je donio novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ne znam koliko će naših liječnika u državnim bolnicama imati sluha i razumijevanja za eventualne pokušaje medicinski porpomognute oplodnje kao puta da se zaobiđu prirodne posljedice smanjenja, odnosno prirodnog prestanka mogućnosti začeća kod žena.
Novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji je restrikitvan u pogledu dobi žene i prava na mpo i:

"(4) Pravo na medicinski pomognutu oplodnju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ima žena u pravilu do navršene 42. godine života. Liječnik koji provodi postupak medicinski pomognute oplodnje, iz osobito opravdanih zdravstvenih razloga može omogućiti pravo na medicinski pomognutu oplodnju i ženi nakon navršene 42. godine života."

U praksi se susrećamo sa različitim načinima provođenje ove odredbe zakona. Neke klinike automatski odbijaju primati žene u postupak čim navrše 42. godinu, neke klinike tolerantnije, pa su u postupcima i žene od 46 godina. Nema ujednačene prakse niti jasnih kriterija kriterija oko prava na postupke na teret osiguranja za žene starije od 42. godine. Ali najvjerojatnije je da velika većina žena starijih od 42 godina a koje su u postupcima medicinski potpomognute oplodnje u bolnicama, imaju raniju povijest liječenja neplodnosti.

U medicinski potpomognutoj oplodnji najvažniji faktor uspjeha su ženske godine. Ne može se reći da je nemoguće da žena u dobi od 47-48 godina zatrudni u mpo sa vlastitom stanicom i rodi, ali šanse da se to dogodi su vrlo, vrlo male. U ovom linku koji daje IVF šanse za uspjeh u američkim klinikama:

http://apps.nccd.cdc.gov/art/Apps/Na...aryReport.aspx
-postotak ciklusa medicinski potpomognute oplodnje koji rezultiraju živorođenim djetetom za žene starije od 44 godine je oko 1% (i to se odnosi na žene bliže 44. godini prije nego žene koje su blizu 50-te godine života)
-dok je istovremeno taj postotak kod žena mlađih od 35 godina oko 40%
(za Hrvatsku nema statistika, ali je sigurno da je postotak uspjeha puno niži nego u Sjedinjenim Državama)

Registar broja prođaja u Hrvatskoj kaže da godišnje rodi oko 40 žena starijih od 45 godina. Budući da se ne vodi registar o MPO postupcima, ne može se znati ima li među tim porodima koji kao rezultat mpo trudnoće sa vlastitima stanicama. Sklano sam vjerovati da je većina poroda žena starijih od 45 je rezultat spontanog začeća plus manji broj poroda kod žena nakon trudnoća ostvarenih donacijom jajnih stanica.

Najbolje je otići na konzultacije kod više liječnika koji se bave medicinski potpomognutom oplodnjom. Vjerujem da će savjetovati donaciju.

[ina33]

Sklano sam vjerovati da je većina poroda žena starijih od 45 je rezultat spontanog začeća plus manji broj poroda kod žena nakon trudnoća ostvarenih donacijom jajnih stanica.

Potpis.

Također, starabara, sasvim je moguće da ti nekakav dobronamjerni MPO liječnik kaže da kod tebe nema indikacije za MPO budući da si već prešla dobnu granicu, i budući da ostvarjueš trudnoće doma (iako prije 4 godine), to jest da ti kaže da su veće šanse za trudnoću doma, nego u MPO postupku. Bilo je puno mlađih pacijentica s anamnezom spontanih začeća kojima je to rečeno, barem što se tiče pokušaja s vl. stanicama. Naime... ono što MPO s vlastitom stanicom može je dovesti te do začeća. Ne može te pogurnuti ništa dalje... nego dokle i sama, bez troškova, dospijevaš ili si dospijevala prije 4 godine.

Sad... još sasvim odvojeni izazov je iznijeti trudnoću do kraja, tj. da to bude vitalna trudnoća, OK plod od OK jajne stanice - tu ti MPO, ako se ne odlučiš na donaciju, ne pomaže bitno čim ostvaruješ trudnoće doma, a imaš spontane.

Donacija js je sasvim druga priča - tu se uzimaju js žena puno mlađih, u vrhuncu reproduktivne dobi, i bez anamneze.

Doduše, prije donacije će ti sigurno htjeti napraviti detaljnu dijagnostiku uterusa (ne znam što im je dovoljno - jel' samo UZV ili će tražit histeroskopiju (može se raditi i office histeroskopija, barem privatno, pola sata i tipa 1.5000 kn) da se vidi u kojoj je fazi taj Aherman, tj. kako endometrij sada izgleda, jer je cijela priča preskupa (MPO, bilo s vlastitim stanicama, bilo s doniranim), da bi ju se radilo naslijepo.

Evo s wikipedije o Ahermanu i mogućnosti vraćanja tog sindroma - treba znati kakav je kod tebe bio oblik - teški, lagani itd:

"According to a recent study among 61 patients, the overall rate of adhesion recurrence was 27.9% and in severe cases this was 41.9%.^[23] Another study found that postoperative adhesions reoccur in close to 50% of severe AS and in 21.6% of moederate cases.^[3] Mild IUA, unlike moderate to severe synechiae, do not appear to reform."

Dakle, po meni, ako se odlučiš i na donaciju.... a i na MPO koji će značiti hormonalni udar, punkcije itd. - prvo trebaš proći dijagnostiku da se utvrdi stanje uterusa - e, sad, kakvu - dal UZV ili i histeroskopiju, to će ti samo ginić znat reći.

Sretno, ma što odlučila.