Da, ne treba biti sram bilo koga, ali te pocetne nazovi nelagode sam se rijesila kad sam pomislila upravo to - da li bi i bilo manje nelagodno da imam bocicu. Ne, ne bi, osobno bi mi bilo nelagodnije
Da, ne treba biti sram bilo koga, ali te pocetne nazovi nelagode sam se rijesila kad sam pomislila upravo to - da li bi i bilo manje nelagodno da imam bocicu. Ne, ne bi, osobno bi mi bilo nelagodnije
Pa mogu biti Beti bilo tko, osoba koja radi drame pred malom djecom za mene je nepozeljna (ne)odrasla osoba.
meni je baš glupo da stalno nekog pozivaš na red
ako je kod tebe sve savršeno i stalno cvatu ruže ne znači da je i kod drugi tako
ima baka i "baka"
moja svekrva je recimo i sama rekla da se ona ne osjeća ko baka, a djecu vidi 1 godišnje, ne mojom krivnjom
nije bila ni na jednom rođendanu i sl. pa sad, ako se ona ne osjeća ko baka ko sam ja da tvrdim suprotno![]()
Beti, ma nemam ja ništa protiv svekrve, krivo si shvatila.Dapače, drago mi je da ikakav interes pokazuje za moje dijete (duga priča), ali NE od 19 do 22 h nedjeljom. Takva je da ona svima sve u facu, ali se uvrijedi kad joj otvoreno kažeš da ti sad ne paše posjet. Još uvijek se priča kako smo mm i ja jednom prije dvije godine rekli da nismo doma kad su htjeli doći.
Što se moje mame tiče, njoj mogu otvoreno reći sve, pa i ono da mi da moje dijete jer ga sad ja želim držati.
Moze doci bilo tko ako se u mojoj kuci ponasa po mojim pravilima te opceprihvacenim nacelima zdravog razuma. I sitnim pravilma higijene da ako se dira novorodjence prethodno se operu ruke
I, da, ne mislim ja da u dojenju ima bilo što sramotno, božesačuvaj!Ali MENI je nelagodno da mi drugi bulje u sisu. Ne kažem da bi to ikoga uopće zanimalo.
ali, tko zna.
Nismo svi isti. Prije nego sam rodila, šogorica me strašno nervirala sa svojim javnim i iznenadnim vađenjem sise. Sad mi je to OK i stvarno mi nije bed dojiti pred njom ili bilo kojom drugom ženom. Zasad samo doma i kod doktora.A vidjet ćemo. Možda se oslobodim.
Inače smo Mini i ja danas prvi puta potpuno same. Evo ona spava ne mojim rukama, a ja tipkam kao invalid.![]()
Posljednje uređivanje od mishekica : 25.02.2013. at 10:42
Mi još primamo goste u točno utvrđeno vrijeme (15:00) i to samo vikendom. Nenajavljenim zvonjačima na parlafon ne odgovoramo (džaba zvone LOL)
Ako su djeca bolesna ne primamo nikoga.
Nakon poroda primala sam samo svoje i MMove starce, opet u točno utvrđeno vrijeme. Često sam im davala zadatke (sveki u dućan po stvari, moja mama peglu u ruku, moj tata dijete u ruke itd)
Ostali gosti bili su dolazili u vrijeme kad smo se dogovorili i nisu ostajali dugo, dok mi dijete (jedno ili oboje ) nisu počeli pitat spavat, kad bi počeli pitat spavat, rekla bi ljudima otvoreno da mi je žao, ali moramo se pozdraviti, jer se djeci spava. Nitko mi nije (otvoreno) zamijerio.
Za padanje s kreveta, još imam PTSP od Palčićevog pada usred noći.
Za kućanske poslove - sjedne sve nakon nekog vremena, početni kaos je meni bio normalno stanje. Sad mi opet kuća poprima obrise moje stare kuće![]()
Dojenje pred rodbinom - dojila sam i pred tatom bez ustručavanja, pred svekrom i svekrvom također bez ustručavanja. Doduše, njima je bilo malo neugodno, ali mene to tada nije ni najmanje brigalo.
Mishekice - vidiš ja imam suprotno iskustvo sa dojenjem bratove žene .- dojila je svugdje, pred svakim - tako je hranila djecu, pobogu, ista paralela koju je Tiziana dala - nitko se ne bi sramio bočice, a kao dojka božesačuvaj. Ma ne može! Ona je utrla put dojenju, platnenim pelenama, zajedničkom spavanju, zdravoj hrani djece - ma svemu što ima neku vrijednost u podizanju djece i dići ću joj spomenik čim dobijem na lotu.
Na žalost, ja se ne držim ni pol tih pravilnih navika kojih se ona držala, ali zadržavam pravo hvaliti nju zbog njezinih odabira.
Bila sam napisala cijelu čitabu na tragu onoga što je napisala Beti, ali otišao cijeli post u neku stvar. Pa ću se sada natjerati ponoviti.
Dijelim mišljenje da bi bilo puno lakše kada bismo prihvatile svoje svekrve kao dio obitelji, na onaj način kako smo prihvatile svoje mame. Kada sam ja to sebi ukapirala u glavu, sve mi je postalo lakše.
Nisam najbolja prijateljica sa svojom svekrvom, nemamo puno zajedničkih točaka, nekada me je uvrijedila (možda sam i ja nju?), nije tip koji će uzeti moje dijete i veseliti mu se kao, npr., moja mama. Ali smo obitelj!
Dakle, kada sveki dođe u posjet, slobodno je zamolite da si sama skuha kavu dok vi hendlate bebače. Ako beba treba ići spavati, lijepo im recite da morate u sobu podojiti/uspavljivati bebu, a oni neka se sami posluže i ćaskaju i uživaju u obiteljskoj atmosferi. Neka se osjećaju kao kod svoje kuće jer, na kraju krajeva, najbliža smo obitelj, neka tako i bude!
I bez problema ću je zamoliti da mi napravi kiflice ili kolač za gošćenje, pa što? I ja ću njima učiniti isto kada im bude trebalo, a ja budem u mogućnosti, bez uplakane bebe na sisi. Mislim, netko mora napraviti prvi korak i pridonijeti nekakvom zbližavanju i opuštenijim odnosima, a ako to mogu biti ja, zašto ne.
Ista stvar sa mojim prijateljicama, ako je beba nemirna, treba dojiti, treba je nositi... mirne duše ću im naručiti pizzu, ponuditi sokove i ne vidim u čemu je problem. Ako sam im toliko puta prije toga mogla skuhati večeru i napraviti kolač, ne vidim zašto bi problem bio naručena pizza i čaša coca cole kada nemam vremena za nakuhavanja, služenja i kerefeke (ok, jedino je upitno sa zdravstvene strane). Kome smeta, ne treba mi ni dolaziti.
MM svoje prijatelje "riješava" roštiljem na terasi, ima zadaću sve pripremiti i pokupiti barem onaj najgori nered iza toga. Oni uživaju na terasi, ja imam mir u kući i svima dobro!
Jedino oko koga ću izgubiti živce i polomiti kralježnicu je daljnja rodbina koja mi jednom godišnje uđe u kuću, ali takvi su stvarno rijetkost. Svi ostalo neka uživaju u gostinjski nesavršenoj, ali domaćoj i opuštenoj atmosferi!
Slažem se s mamicom po pitanju prihvaćanja svekrve.
Ona je MM-u mama (i to dobra mama, po njegovom opisu) i moja je "mama po zakonu" (mother in law) i primam ju emotivno blisko. Odrekla sam se distance i pristojnih manira, pa najbliži smo rod sada.
I kažem joj sve otvoreno (pristojno, naravno) i ona me zbog toga cijeni.
Voljela me prije nego što sam joj rodila unuke, a sad joj dođem kao kćerka (više mi je puta to rekla) jer joj ni jedna druga žena nije (a nadam se nikad ni neće) rodit unuke. To sam mogla samo ja, uspjela sam u tome, i priznaje mi to kao ogromno postignuće.
MM je bio "domaćica" kad je dolazila jedna skupina gostiju pa je izvadio pladanj s narescima na stol i sjeo.
A ja sam onda izvadila kruh, krastavce, masline, sir s vrhnjem, tanjure, pribor, salvete... Ajvar sam zaboravila.
Bilo mi je neugodno pred gostima mu govoriti da doda to i to... I u koju zdjelicu da stavi.. I koje tanjure... Bilo je jednostavnije da ja to sama postavim.
E, da, a trebam li napomenuti da sam ga zamolila da sve to pripremimo ranije, tako da izbjegnemo konfuziju kad ljudi dođu?![]()
Posljednje uređivanje od mishekica : 25.02.2013. at 11:36
Mišekice, onda ti i MM morate srediti stvari u svojim glavama
Ti - da ne mora biti sve savršeno.
Tvoj MM - da stavi na stol sve što i on očekuje na stolu kada dođe kod nekoga
Inače vam nitko neće pomoći i džaba će ti biti ljutiti se na mamu, svekije, itd.
Zasad sam si složila u glavi da mi muž nije savršen.![]()
Muski rod dobro funkcionira kad je sve crno na bijelo. Pa sam zato radila listu kao kad se ide u ducan. Dok je beba bila manja svaki petak je bio popis stvari koje se moraju obaviti tijekom vikenda te popis stvari koje bi bilo dobro da se obave. On je taj popis obozavao. Obavljao, vracao se popisu, krizao obavljeno. I divio se kako je sve obavio. Ako bi ja to usmenom predajom stalno nesto nabrajala pol toga je ostajalo neobavljeno, ja zivcana a beba nervozna.
I nakon par mjeseci on je ubrzo naucio sta staviti u masinu,odvojiti crno sareno, stvari za na 30 i one za na 90. A to su sve takve sitnice, ali malo vamo malo tamo sve neke sitnice nas ucine suludim roditeljima.
Ja sam svom mužu i mami večer prije poroda napisala detaljne upute kako koristiti našu perilicu i kako sortirati rublje prema mojim kriterijima... Sve jasno, precizno i jednoznačno. Kad sam se vratila iz rodilišta, kupaonica je bila zatrpana prljavim rubljem.
Mama je htjela staviti prati, ali je on rekao da je najbolje da ja to sama napravim. Pa je ona htjela ispeći kruh, a on joj je rekao da on najviše voli kad ja to napravim. Pa je ona htjela skuhati ručak, a on je rekao da ne treba... Pa sam izašla iz rodilišta i došla doma gdje me nije čekao fini ručak. A premišljala sam se trebam li jesti u bolnici, budući da ću ići doma i sigurno će biti nešto fino.![]()
mislim da je najbolje što više toga servirati prije nego dođu gosti, bit će manje konfuzije i svima lakše i bolje. i MM je domaćica poput tvogkužim te.
e a htjela sam te pitati a zašto imate tolike posjete a mini je rođena prije mjesec i pol? ja sam tek nakon 2-3 mjeseca počela s "učestalim" posjetama (naravno bliža obitelj je bila tu od početka).
Zara1, baš mi je žao da imaš takvu svekrvu, i da TM ima takvu majku koju nije briga za sinovu dječicu, žalosno.
Ja sam puno radila na sebi da prihvatim svoju sveki s kojom nemam puno dodirnih točaka takvom kakva je, prihvatila sam je kao takvu i ona mene i sad mogu reći da imamo stvarno lijep odnos i puno mi je pomogla u nekim teškim trenucima, hvala joj. na početku mi je strašno dizala živce u nekim situacijama, koliko sam ja opuštena i lepršava ona je zakočena i puna strahova, al mic po mic i vidi gdje smo danas. Iako moram naglasiti da je ona uvijek bila i ostala izrazito dobra ženica, predana,l požrtvovna (možda i previše) i posvećena svojoj djeci i unucima.
za ovo bih ih oboje po .... prvo jel on razmišlja da ćeš nakon bolničke hrane jedva dočekati doći doma pojest nešto fino, domaće i ukusno,drugo kakva majka dozvoli zetu da je odgovori od ručka za njenu kćer koja dolazi iz bolnice nakon rođenja svog prvog djeteta?!
mislim stvarno su grrr......
tiziana, ajme svekrve uh,uh...
Draga, imaš krivo... Mishekica je to mogla u startu riješiti. To je i trebala učiniti. Jednostavno je trebala reći mami "skuhaj mi to-i-to", a mužu reći "od tebe očekujem to-i-to" i gotovo! Doći će s godinama taj organizacijski dio. Ne mora ona sama, al MORA delegirati, tj. podijeliti radne zadatke i ne dati im da previše misle. Ovo je klasični primjer "puno babica -kilavo dijete".
Mishekice, moraš naučiti tražiti točno određenu pomoć, davati JASNE upute jer ljudi oko tebe imaju dobre namjere, ali ne čitaju misli.
Ma nisu to toooolike posjete. Samo su mi tooooliko traumatične.Rekla sam prvih 6 tjedana samo najuži (roditelji, braća i sestre), no onda se pojavio rođak iz inozemstva koji se slučajno sad našao ovdje i tko zna kad će opet doći... pa kako ne primiti čovjeka... Sva sreća da je lik zabavan pa mi to nije bilo mučno druženje.
Još je par ljudi kapnulo ovako, mimo tih najbližih. Ali nije to toliko puno.
Tete, stričevi, bratići... i dr. su malo ljuti jer smo si kao jako bliski pa zašto sad ne mogu doći... I mama mi je rekla da je običaj da FAMILIJA dolazi u prvih 6 tjedana, a svi se oni broje tu. Da samo znate koliko ih ima!Mene zapravo sad tek lovi panika jer šesti tjedan izlazi pa će sad svi nahrupiti.
![]()
Vjeruj mi da mi ni na kraj pameti nije bilo da bi se ikome ikad moglo dogoditi da izađe iz bolnice, a doma nema ručka. Meni to nije bilo ni u najcrnjem scenariju.
A s ovim zadnjim se slažem - odsad dajem točne upute. No, moram priznati da mi i dalje nije jasno kako netko ne vidi da je nešto prljavo.![]()
A gdje je problem?
Pristojni ljudi će samo svratiti i ne ostati dugo, jer se to ne čini u kući s malom bebom. Ja sam se u tom periodu opskrbila kavom (instant i obična), keksima i sokom, organizirala kuću po principu "samoposluge" (tko dođe, skuha si kavu ako želi i ako ja imam pametnijeg posla), u dječju sobu se ne ide nego se dijete gleda s vrata ili ga se donese ako je eventualno budno, popriča se, zahvali se na darovima, uslika se goste i to je to.
Eh, da - obznani se da su dobrodošli u periodu od 10-12 ili popodne od 17-19 sati i to je sve. Možeš čak to skratiti i na sat vremena - kako ti odgovara. I nek se najave.
Ja se nisam ustručavala ni ostaviti goste same da se zabavljaju (zato i trebaš organizirati kuhinju kao samoposlugu - nek si kuhaju kavu, nek si pripremaju sokove, nek poslije operu suđe) a ti dojiš ili presvlačiš usr*nu guzu, a gostima još uvališ štajaznam smeće da odnesu dok odlaze. Ne jednom su to učinili (vešu nisam dala blizu, ali smeće su bome nosili, he he he...), ali to sam ja - dlake na jeziku su nepoznat pojam.
Sad kad razmišljam o tome - bilo je kao crtić! Znala sam zamoliti ljude da mi donesu štajaznam kruh i mineralnu vodu jer eto baš nemam....i tak, bilo je veselo i sad mi se čini da nije bilo naročito teško. Imam lijepih fotografija dojenja iz tih dana, pogotovo starijeg sina (mlađeg nešto manje - nismo stizali slikavati uz dvoje djece).
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.02.2013. at 12:40
Iz ovih cipela twin mame mi je komentar tvoje sveki baš![]()
![]()
Ali to je zato jer sam navikla na crni humor. I jer imam blizance doma. Izvađen iz tog konteksta kometar je užas.
A za doček iz rodilišta - rodila sam 29/12/11, MM je (normalno) organizirao mini doček kod nas (da se proslavi i Nova Godina i rođenje djece). Došla sam doma 3/1/12 i na podu su još bili otisci cipela s dočeka.
Scena: ja na krevetu, dojim jednog malog i plačem jer je pod prljav. MM i moj tata me gledaju u čudu i pitaju se Što histeriziram?!?!
I dan danas spominju tu scenu kao moju histeriju. A meni ni dan danas nije jasno kako njima nije jasno.
Uh, to sam i ja mislila i govorila. Ali ako sam je presvlačila, velik broj osoba ušo je bez problema u njenu sobu kao gledati sve to, a ako su tek ušli u stan, onda su to radili i u cipelama, u jaknama, o pranju ruku da ne govorim, samo bi upali...jao, vidi ti nje, muci, cuci... Ispadala sam vještica, ali meni to stvarno nije normalno ponašanje.
super mi je ideja: ajmo maltretirati rodilju u babinjama i po mogućnosti zaraziti malu bebu u vrijeme viroza i gripe...
još kad kažu: ma samo malo šmrćem ili jučer je netko povraćao, ali danas se baš super osjeća...
ja sam svima koji su mi se javili bez pardona rekla (a moji su i nedonoščad oboje) da će se posjete obavljati na proljeće kad zatopli i kad prođe to vrijeme boleština...pa kom pravo, kom krivo
naravno dolazili su moji starci i sestra i MM obitelj iz kuće (sveki i šogor i šogorica), ali svi su dovoljno pametni pa su sami dozirali posjete
Nije sve savršeno, a imala sam svekrvu koju ne možete ni zamisliti i nikome na svijetu ne želim takvu, ali joj redovno nosim cvijeće na grob. I uvijek sam sama sebi govorila: ona je rodila tvog muža i to je dovoljno da budeš pristojna.
A mama sam dva sina. I dupla potencijalna svekrva. Suze mi teku pri pomisli da netko o meni piše kao o nepoželjnoj baki.
Ne prozivam na red, samo teško mi je pročitati da netko ne želi dati bebu muževoj mami. Samo da je vidi. Tužno je ako baka ne želi vidjeti unuče. A još tužnije ako ne može.
No, zanemarite moje riječi. Ja samo pišem kao da je to moj word, a ne jako čitan forum.
I ja sam izasla iz bolnice i nije bio kuvan rucak...doduse bilo je neko meso (fuuj) u kuhinji i cekalo da ga ja pripremim...iako su tu bili i svekrva i muzeva sestra rucka nije bilo... popili smo kaficu i svi su se razbjezali a ja ostala sa djetetom od 3 godine bebcom od tri dana i muzom koji usput receno ne zna da kuva...ohhh zaboravila sam ostavili su i ono fuuj meso koje sam bacila u smece![]()
Pa Beti velika je razlika hoces li ti kao potencijalna svekrva zauzeti suradljv stav uvazavajuci ulogu majke i dojilje ili ces vec s vrata popovati i drzati se ko da si popila svu pamet svijeta, da li ces odbiti tetru staviti na rame kad primis bebu i da li ces dirati novac a onda ravno bebu. Pa ti se pristojno da rucnik ako zelis prati ruke a ti se otreses kako nemas kugu i kako si i ti imala xy broja djece. I prevrtti ocima na bilo sta sto se tada nece raditi kao u tvoje tj.sadasnje vrijeme.
hahahahaha neces ga oterati ... brzo oni zaborave kako mi gundjamo,izgledamo i ponasamo se posle poroda..vjeruj mi pricam ti iz iskustva...imam cetvoro dijece sa istim covjekom...svaki put posle poroda budem u haosu... i zamisli jos ga nisam otjerala svojim ponasanjem...tako da glavu gore ...![]()
Zaboravih: mishekica pa imas odlicno opravdnje uvesti kontrolirani - reducirani - il nikakav (po osobnoj zelji) ritam posjeta. Naime sezona gripe je, beba nema imunitet, ti se ne bi smjela razboliti... svi argumenti, i oni najpristojniji su na na tvojoj strani.
Peterlin je to super rijesila - babinjaca (ajme groznog termina) za pozeljeti
E da samja reagirala na svaku slicnu izjavu svoje svekrve... Nije da joj nisam upamtila, ali mislim da je malo svekrva koje nemaju slicne izljeve bisera. Najbolje se praviti mutav i ne reagirati (ili pristojno i u sali nesto odgovoriti).
I sama sam radila kao Peterlin, na tragu toga je i bio moj prijasnji post, a mislim da je i previse panicarenja oko tih bakterija i zaraza. Nisam cula da je se icije dijete razbolilo od babina, sama nisam prakticirala tetra pelenu, cak ni peglanje robice, ruke je prao kako je tko htio, nisam zagledavala. I nikome nista!
A ježi ga, nismo svi isti. Ja ne mogu napraviti niti zamisliti pola stvari koje su neke od vas nabrojale.
Joj ovo je moja tema.
Nakon dugih godina postupaka i života u dvoje usrećio nas je naš sinek. Ali....
život se okrenuo ne za 180 nego za 360 stupnjeva. Dovoljno je reći da je mm rekao da se ovoliku dugo ne poznamo da bi se rastao (dovoljno o tome koliko sam se promijenila). Muž totalno pao u drugi plan a cijelih 13 godina bio je jedini kojem sam posvećivala pažnju, slobodni za lutanja, odjednom izgubljeni u novoj ulogi. Sam start od rođenja pa dijete završilo na neonatologiji pa poslano iz rodilišta drito u zaraznu i tek onda doma. Novopečena mama koja se ne snalazi. Doma odbor za doček (sveki živi u kući ali šogorica i šogor i nećakinje mm-a dočekuju dugoželjenog nećaka) a ja luda i željna svoje sobe, kreveta, mira i da se posvetim i upoznam sa svojim djetetom.
Dojenje uz silnu želju i muku (skroz uvučene bradavice, malena bebica 2750 koja nema snage, preumorna mama, između dojenja izdajanje a on pada na težini te uz dojenje dohrana sa AD - popustila u panici mm-a). Uspjeli smo dojiti samo na lijevu cicu (desnu nije prihvaćao nikako) ali uz nadohranu sa izdojenim i AD do 5 mjeseca života.
Svekrva - divna žena, ima mana a imam i ja, ali sve što treba nije joj teško, skuhati, oprati, očistiti što god samo sam trebala reći. I bilo je teško uz svu tu pomoć. I mm je maksimalno pomagao ali sjećam se da sam jedva stizala pojesti (servirane obroke) a i tuširanje mi je bilo ono wow doživljaj da se stigne obaviti.
S druge strane bilo mi je krivo da moji roditelji, buraz i familija također ne vide dijete, tako da su kod nas babinje krenule jako jako rano i trajale, dok su se izredali svi prijatelji i familija, mjesecima. Meni je to sve išlo na živce jer jednstavno nije običaj ljude dočekati sa keksima i kavom, minimalno naresci ako ne i konkretno (hendlali su mm i sveki) ali jednstavn meni je sve to smetalo (samo sam htjela svoj mir). Opet nisu dolazili stranci već meni dragi i bliski ljudi tako da nisam imala srca odbiti posjete. Uredno sam se povlačila u početku na dojenje u sobu, a poslije uredno dojila pred svima (ako je bilo muških više radi njih nego sebe stavila bi tetru da se baš ne vidi drito cica a poslije niti to).
Mene je ručak dočekao kao i svaki dan konzultacije što jesti (tipa kuhano, juhice i da beba nema grčeve).
Ono što je nas spasilo bilo je zamatanje djeteta u pelenu ili pamučnu dekicu (stvarno je djelovalo) a čarobni umirujući zvuci bili su fen (koji je nakon par mjeseci crko).
Zvukove iz vana eliminirala sam na način da bi lagano pustila umirujuću muziku u sobi dok djete spava i to je pomagalo da lajanje psa (susjedovog) ili drugi iznenadni glasni zvukovi ne bude dijete.
Nije mi bilo bed ljudima reći da prije nego prime dijete da operu ruke, ali im je teže padalo kada sam branila da ga ljube u ruke koje bi dijete guralo u usta (to mi je bio horor a to su radile baka mm-a i njena šogorica).
Bilo je zbilja teško i nekako se ne sjećam da su ljudi pričali da je roditeljstvo tako iscrpljujuće (čak sam pomišljala da sam nezahvalna da nakon toliko željenog djeteta nisam u stanju uživati u njemu i to me bacalo u očaj).
Kako je dijete raslo bilo je sve lakše hendlati ga, uzeti auto i otići i naći se na Bundeku sa drugim mamama- forumašicama jer u mom kvartu niti se imaš gdje šetati niti puno mladih mama (ja ih barem nisam sretala).
Vrijeme je najbolji lijek da čovjek zaboravi sve one teške trenutke i uživa u svim blagodatima zdravog djeteta i njegovim biserima koji su iz dana u dan sve veći.
Sada čekamo drugo dijete (željeli smo ali nismo baš neke nade polagali u uspijeh) i jedan dan sam se sjetila onog perioda dojenje/izdajalica/nadohrana/neispavanost/babinje i još dodala četverogodišnjaka koji će tražiti svoje vrijeme i koje mu moram pružiti maksimalno + ja još starija nego onda i ulovila me panika da sam se ozbiljno zapitala hoću li ja to moći. Sjetih se i financijsih posljedica roditeljske naknade od 2.500 kn i činjenice da je dugo vremena trebalo da se koliko toliko normalizira stanje. Ali nekako vjerujem da ćemo sve to mi preborditi, jer gledam svoje dijete i mislim da je vrijedno sve muke i truda a ljubav prema njemu samo sve više raste i raste. Bit će lijepo imati dvoje djece.
Ono što mogu savjetovati mladim mamama da kuća ne mora blistati (to je bitnije kad propužu nego dok su mali), ali zato je bitno da se pokuša za sebe odvojiti malo vremena i nemojte se bojati članovima obitelji uvaliti poslove jer to je veća pomoć nego da oni drže bebu dok vi čistite kuću. I mogu primjetiti da je bitno da je dijete naviklo na ljude oko sebe jer lakše je s vremenom ostaviti ga na 1-2 sata da bi se nešto obavilo (lječnik, frizer, vježbanje bilo što).
Moje prvo djete se tako razbolilo i proveo dva tjedna na intenzivnoj njezi s dve vrste infuzije antibiotika. Pa ti sad zamisli dojit dijete isprepleteno cjevcicama na bolnickoj stolici a jedva sjedis i hodas jer si uz ooogroman epiz.rez i blagi prolaps rodila 4 i po kile djeteta
cure moje,stvarno kad čujem sve ove naše priče, svaka je "posebna" za sebe, al gle ti nas žene šta nismo snažne i moćne što sve možemo i hoćemo.
al mislim da je pametno prihvatit pomoć, i uporna tako si me raznježila vidjet ćeš da će ovaj put sve bit lakše, vi uhodani, manje strahova,...i ovaj put nemoj dragom popustituživaj draga, ljubi mi malog princa, mogle bi na jednu kavicu kao nekad, da okupimo ekipu s MPO šta kažeš?
Beti3, strašna si samo veliki ljudi se mogu tako ponašati, svaka čast.
e da ja nisam baš neka higijeničarka tek sad to vidim, ja baš nisma pazila na toliko stvari...
MM mene uporno trenira da kad nam ljudi dođu oni pomažu oko serviranja, rezanja, postavljanja stola... Meni je to isprva bilo strašno, također sam htjela imati sve unaprijed pripremljeno, smišljeno, savršeno... ali, stvari se lagano mijenjaju, pokušavam si olakšati sve skupa, olabaviti malo i tako... Njemu dan-danas nije jasno kako meni nije neugodno ne pomoći ženi kojoj dođemo u kuću - jer tako se radilo u Njemačkoj, gdje je odrastao. Nije meni teško pomoći, ali ne sjetim se, a često žene i ''brane'' kuhinju i ne puštaju nikog blizu. Kod nas je uobičajenije da domaćica preuzme ulogu super-žene i sve napravi sama, posluži i sve pospremi kad ljudi odu. Svatko ima drugačiji prag podnošenja motanja ''stranaca'' po kuhinji. Možda je tvoj muž, kao i moj često, jednostavno mislio da će si ljudi sami uzeti što im treba, prekopati po frižideru i sl., jer je to njima normalno![]()
Nisam ni ja neka higijenicarka :D ali, lijepo sam znala zamoliti da operu ruke prije uzimanja bebe. I drage su mi (ispeglane) :D tetra pelene.
Bože dragi, ja se uz vaše higijenske mjere osjećam kao nemajka
A ove postove o djeci koja spavaju cijelu noć jer imaju overdose mamu i sramotnim umjetnim bućkurišima, bolje da i ne komentiram![]()
On-topic - strana roditeljstva koja me najviše pila, ali baš najviše, je ta večernja satnica.
Sinoć sam ih uspavala oko 9. Palčić se probudio u 22:30 i probudio i brata.
Opet je bilo show do 00:30.
Pa dobro kad će počet normalna satnica, kad ću imat pol sata na večer da se saberem, operem na miru zube i odem spavat bez da sam izbezumljena od umora![]()
o da
ja sam u trudnoći pripremila teren kod svih: mužu sam rekla da kaže svom delu familije a ja sam rastrubila po svojoj i kod prijatelja kako ćemo posete primati kad se dojenje uhoda, beba malo ojača, bla, bla...
o kako sam se pokajala!
ja, naravno, ništa po kući nisam radila, šta god mama ili MM urade meni je bilo i više nego dobro. kuvala mama ili smo naručivali hranu. kuća se nije prljala, nije imala od čega.
i tako ja po ceo dan sedim/ležim sa bebom koja sisa i spava, sisa i spava a i kad plače dam joj sisu pa se opet dosađujem, spavam, gledam TV
a niko da navrati
pa ja zovem drugarice, kažem ajd svratite, a one meni: nemoj da nas zoveš iz pristojnosti, daj sačekaćemo još pa ćemo ti doći kad stvarno budeš mogla. a ja njih molim da dođu još odmah jer se ubijam od dosade.
nemam pojma da li je iko od gostiju prao ruke, nisam to kontrolisala.
bebu su dobili na ruke svi koji su hteli.
sedela sam gde god sa jastukom za dojenje oko struka i dojila dok smo se družili.
nije bilo robe za peglanje, nije mi trebala nikakva pomoć. jedino što su se gosti sami posluživali ako MM nije bio tu.
Ja sam shvatila prije cca godinu dana ili malo više da mi najviše fali mir prije spavanja.
Imam dogovor s MM i djetetom da se ja u 20 isključim.
Nema me!
Tuširam se, odem u šetnju, ili se pokupim u krevet, gledam tv,... imam vrijeme za sebe.
Dijete kojem je inače svaka druga riječ bila mama se u roku tjedan dana naviknulo, da je u to doba glavni tata i točka.
Ako sam neke dane "sposobnija" uključim se i ja u spremanje djeteta na spavanje ili tako nešto, ali inače me "nema".
Dodatak: nisam se ja "pametna" rodila, prvo mi je trebalo da puknem po šavovima, pa da skužim da trebam vrijeme za sebe i uzmem ga bez specijalne najave.