Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Shiny]

Hvala Peterlin na idejama.
On ide na nogomet (čak 4 puta tjedno) i to ga veseli. Ni sama nisam sigurna ima li praznih hodova, ne kaže da mu je dosadno nego da ne voli, da mu je mučno...ne želi izvršavati dodatne zadatke, nije znatiželjan k'o, možda, neka druga darovita djeca. strah ga je, oduvijek, nepoznatog...
Najgore je što ga stvarno, otkad je krenuo u školu, ništa ne zanima. Osim nogometa, utakmica na televiziji, rezultata, igranja na kompu, play stationu i sl. Više ni ne čita, samo nabija loptu po stanu...nikada i nije smišljao sam igre, igrao se sam, mogu reći da zapravo i nije maštovit po tom pitanju.
Ne znam je li ispravno uopće uputiti ga na neku aktivnost koja ga ne zanima. Ne znam, razmišljam da se ponovno obratim Severici, neki individualni razgovor ili nešto..

[tanja_b]

Ni sama nisam sigurna ima li praznih hodova, ne kaže da mu je dosadno nego da ne voli, da mu je mučno...ne želi izvršavati dodatne zadatke, nije znatiželjan k'o, možda, neka druga darovita djeca. strah ga je, oduvijek, nepoznatog...
Najgore je što ga stvarno, otkad je krenuo u školu, ništa ne zanima. Osim nogometa, utakmica na televiziji, rezultata, igranja na kompu, play stationu i sl. Više ni ne čita, samo nabija loptu po stanu...nikada i nije smišljao sam igre, igrao se sam, mogu reći da zapravo i nije maštovit po tom pitanju.
Ne znam je li ispravno uopće uputiti ga na neku aktivnost koja ga ne zanima. Ne znam, razmišljam da se ponovno obratim Severici, neki individualni razgovor ili nešto..

Mislim da otprilike mogu zamisliti kako mu je, prepoznajem sebe u tom uzrastu. Trebalo mi je 2-3 godine da taj osjećaj mučnog straha od škole potisnem, a nestao je tek u srednjoj školi (nije baš utješno, znam )
Slažem se s tobom da vjerojatno nije od manjka poticaja, vjerojatnije je u pitanju njegov doživljaj škole kao takve.
Kakav dojam ti je ostavila učiteljica, ima li bar trunke senzibiliteta za njega, pokazuje li bar želju za razumijevanjem? O tome kakva je učiteljica može biti presudno kako će takvo dijete doživjeti školu. Ne manje bitna je atmosfera u razredu (druga djeca i njihovi međusobni odnosi).
Ja sam se kod svojeg sina pribojavala sličnog scenarija, ali na sreću, nije se ostvario (bar ne u tolikoj mjeri). Ali da mi ovaj tvoj opis zvuči poznato - da, zvuči.

Što se tiče gubitka interesa, mislim da će se to vratiti kasnije. I kod mojeg je u 1. razredu jedini interes bilo nabijanje lopte i skupljanje sličica, a u 2. razredu je već drugačija priča (i dalje ga zanima nabijanje lopte, ali i druge stvari koje su ga i prije zanimale + još neke nove). To je vjerojatno sve dio prilagodbe na školu.