da odgovorim na pitanje:
Moja djeca kod mene dok su neće raditi ništa, jer će ih život već dočekati sa svojim obvezama.
Kod mame nisam kuhala ( čistila jesam ) pa danas čudesa znam skuhati, nisam zbog nedostatka treninga od malih nogu u tom smislu zakinuta.
Nekako želim da uživaju u svojoj obitelji, iako ne tvrdim da bi manje uživale kad bi trebale stavit tanjur u sudjericu, ali to je stvar osjećaja, ono nešto suptilno.
Moje dijete se danas skida prije spavanja i promatram je ponukana ovom temom, a ona slaže odjeću koju nosi u košaru za prljavo. Puno toga se pokupi, uče gledajući.
Jučer mi skuhala kavu, vidjela na mojoj faci da bi me jedna jača spasila, a to se ne uvježbava!
To mi znači, da skuži što bi nekog razveselilo pa mu to priredi, napravi krevet jer je ustala prije svih, ali ne zato što se mora, nego sama procjeni da je to ok. Kad u vrtićkom dvorištu mladju sestru uvede medju svoje cure pa ona nesto objasnjava a velike curice je pozorno slušaju. To je isto vrsta samostalnosti po meni.
Ne znam niti jednu odraslu osobu koja ne zna zavezati vezice na cipeli, ali znam ih koji ne znaju započeti razgovor ili se gube u nepoznatom društvu.