meni je samostalnost i sposobnost odlučivanja s kim će i kada pričati. mi smo živjeli vani. kad smo se vratili nisam ih tjerala da ljube rodbinu i pozdravljaju nepoznate susjede. njima su to bili stranci. i nije lijepo izgledalo, odrasli se kao nešto napadno trude a oni se sakrivaju iza mene. sad se ne sakrivaju, pozdravljaju i komuniciraju normalno. nije to samo stvar karaktera.