ne mislim da su ti primjeri baš adekvatni, ali ok, nemam više snaaaaaaaaageeeeeeeeeeeee
 |
|||
|
|
|||
ne mislim da su ti primjeri baš adekvatni, ali ok, nemam više snaaaaaaaaageeeeeeeeeeeee
a znas ono, kad crnac crncu kaze da je nigger nije isto ko kad mu kaze bijelac
a problem je sto su u nasem narodu te jadne zivotinje simbol za glupe i tupe, pa kad ti u raspravi suprotna strana kaze da ona nije poslusna ovca jer koristi mozak, razmislja i promislja, ti ne znas na koju metaforu misli. a vrlo cesto je ova druga.
edit.l
nije ni poanta u adekvatnosti, poanta je do cega ono dovodi.
Posljednje uređivanje od leonisa : 03.06.2013. at 21:00
Pitala sam se zašto je odjednom to pitanje homoseksualnog braka postalo takav "hype" i hit of the day.
Mislim da razumijem.
Cijela bitka se bori oko toga da se promijeni sadržaj i opseg pojma BRAK.
To je ustvari salonska, načelna, papirnata bitka koja zvuči strašno otmjeno, dok u stvarnosti nikoga ništa ne košta.
PR i marketing vezuje tu salonsku bitku sa idejom da su tu upletena ljudska prava, pravo na život, obrazovanje, ravnopravnost.
Zvuči super, možeš si pridati auru borca za bolje sutra, dok u realnosti ne moraš prstom maknuti, ta bitka nikoga ne košta, ništa ne uzima, a napada samo one koji se percipiraju kao glupe ovce kojima se može opendrečiti šamarčina u prolazu (kao npr. na ovom topicu) jer vjeruju da treba "okrenuti drugi obraz" - pa je svejedno.
Idealno za salonske bitke.
Za realne vrijednosti - ekonomsku stabilnost, kreiranje vrijednosti, zauzimanje za siromašne, bolesne i izvlaštene čovjek mora izaći iz salona i boriti se sa smradom, bolesti, buhama, zakonima, i teško i mukotrpno raditi. Apsolutno mi ne smeta raditi sa svakim čovjekom - koji je dobar i pošten, i tu pitanje diskriminacije stvarno prestaje. Računa se samo koliko radiš, pridonosiš i koliko si koristan član društva.
No, osjećaj osobne vrijednosti i tobožnjeg prometejstva stvarno se ne može graditi na destabilizaciji zdravog razuma, logike i promjeni sadržaja i opsega pojma, kako pojma brak, tako i nekog drugog. Može se probati, to je demokracija, no ako se percipiralo kršćane kao glupe ovce s kojima se može kako se hoće - bojim se da tu salonska bitka prestaje.
Vjerujem da su iznenađeni poklici koji se provlače kroz javnost i ovaj topic upravo to - mislili smo da ćemo lako, a nećemo. Sad odjednom ta bitka nešto košta, i došlo je do polarizacije u društvu i odjednom ljudima nije ugodno u vlastitoj koži. Gdje se nagazi, automatski dolazi do reakcije.
Da li je moguće pravno regulirati zajednicu homoseksualnih osoba, kako bi mogle imati pravo dijeliti imovinu, sudjelovati u liječenju i sl - apsolutno. Svaki ljudski odnos ima svoju pravnu formu.
Da se željelo zaštititi homoseksualne osobe, išlo bi se tim smjerom, bez halabuke.
No, oni tu nisu cilj, nego sredstvo. No, niti prvi, niti zadnji put da se kojekakve ideologije koristile nekakve zajednice ljudi i iz njih radilo žrtvenu janjad i objekt svojeg PR-a.
Nitko nije homoseksualnim osobama nanio toliko štete, kao niti društvu u cjelini, koliko ova besmislena akcija da se mimo razuma intervenira u sadržaj i opseg jednoga pojma koji je ljudima bitan. Moglo se kreirati drugi pojam i dati sve što je potrebno. S vremenom, ako je homoseksualna zajednica okej, i ako iznjedri pozitivne vrijednosti, dobit će auru vrijednosti i respecta. Ali, ništa novo ne može se nagurati ljudima kao vrednota - mora se dokazati i ovjeriti, bez da se pokušava uništiti postojeće da se naturi novo. To neće proći.
Ništa nisam čitala, samo vidim nick na zadnjem postu: juuuupiii, neka te konačno.
Beti3 prvotno napisa
Ništa nisam čitala, samo vidim nick na zadnjem postu: juuuupiii, neka te konačno.
Draga,hvala ti, baš si slatka
Znaš, tvoje ružice rastu u mom vrtu, pa te se sjetim svaki dan, jer ih tetošim ful gas
Neću puno ovdje, samo sam htjela malo napisati, znaš mene :D volim mudrovati, ali bježim, dok me opet ban ne zakači, ne da mi se opet kroz to proći.
zato jer je riječ nigger izmislio bijelac i to pejorativno.a znas ono, kad crnac crncu kaze da je nigger nije isto ko kad mu kaze bijelac
sve to stoji, jedino što smatram da nema neke razlike između prve i druge metafore, nekako obje su po meni podcjenjivačke, prva malo to umota u celofan, a druga to kaže direktno (i ako hoćeš pejorativno), ali ja sam ionako nebitna, jer sebe ne ubrajam u kojoj god metafori u nekoga kome treba pastir.a problem je sto su u nasem narodu te jadne zivotinje simbol za glupe i tupe, pa kad ti u raspravi suprotna strana kaze da ona nije poslusna ovca jer koristi mozak, razmislja i promislja, ti ne znas na koju metaforu misli. a vrlo cesto je ova druga.
sad razmišljam treba li da otvorim ponovno tu temu... ali neću.nije ni poanta u adekvatnosti, poanta je do cega ono dovodi.
off topic...Jurana, pun ti je inbox
o čemu ti govoriš, ifigenija?!?
govoriš potpune netočnosti, da ne upotrijebim grublju riječ.
A zasto bi se kreirao drugi pojam? Na pojam BRAK katolici nemaju ekskluzivno pravo jer ga nisu oni niti izmislili niti su mu odredili sadrzaj i opseg koji vrijedi za sve brakove na svijetu.
Mislim, cijeli mi je ovaj post sadrzajno problematican s obzirom na stavove da se homoseksualne zajednice trebaju "dokazati" da bi se respektirale ili prebacivanja odgovornosti na druge koji su toboze krivi za ovakvu sramnu polarizaciju ljudi i neugodu koju ljudi osjecaju zbog necije homofobne fiksacije na rijec BRAK. Voljela bih kad bi mi netko objasnio vaznost te rijeci.
i kao informacija svima - ova vlada je oformila radnu skupinu koja treba donijeti zakon o životnim zajednicama. i s tim su se usuglasile i sve lgbt udruge. nitko iz sadašnje vlade (niti iz lgbt udruga) nije krenuo u mijenjanje obiteljskog zakona ili proširivanja pojma brak. jer da je tome tako, čemu radna skupina i nacrt zakona o životnim zajednicama?!? znači išlo se i ide se "u tom smjeru".
tako da sve ovo u ifigenijinom postu je obična laž i podmetanje. ovaj referendum nije reakcija na događanja u rh, nego akcija - homofobna, mrzilačka i uperena protiv jednog dijela građana rh. jučer su to bili neplodni parovi, danas gay osobe... vidjet ćemo tko je sutra na redu. a sve opet umotana u celofan u nekakvim vrijednostima i tradiciji. toliko o tome tko diže halabuke.
ja bi voljela kad bi mi se objasnilo ako vec ulazi tradicijska definicija po kojoj je brak zajednica muskarca i zene, zasto se izbacila rijec dozivotna?
mislim, znam, ovo je retoricko pitanje.
upravo tako, nije bilo ama baš nikakve akcije da se mijenja pojam braka - pa i sam premijer je rekao da o tome nema govora.
Ja ne govorim o tome da bi se trebalo biti bigger man, nego da treba birati ono što je za dotičnu manjinu najbolje sredstvo za postizanje cilja. A naravno da je manjina po prirodi stvari u nepravednom položaju: mora ispravljati nešto za što nije kriva. I od toga se, bojim se, ne može pobjeći. Ali, kako rekoh, izmućkala sam sve u mom odgovoru. Zapravo sam na pitanje mc htjela odgovoriti točno sljedeće, ono što se tiče forumaša, a ne šire:
Ovaj forum je na neki način moje mjesto, i zato mi je važno da se razumijemo te mislim da imamo priliku razumjeti se baš zbog forme kroz koju komuniciramo i duha foruma. Meni razgovor o tome kako komuniciramo nije mrcvarenje, i nema veze ni s pretjeranom pristojnošću, ni s podilaženjem većini, ni sa strahom da se ne ispadne ovakav ili onakav. Meni to ima veze s činjenicomda je ovo jedinstvena prilika za komunkaciju koja ima šansu biti uspješna i ja želim da ta komunikacija bude uspješna.
Nadalje, iako sam valjda prava pravcata manjina po pitanju vjere (nekrštena mater nekrštene djece koja ne idu na vjeronauk :D ), zaista mislim da ireligiozni nisu diskriminirana manjina na nivou na kojem su seksualne manjine diskriminirane tako da mi je teško razmišljati na način da se mene kao pripadnika manjine u društvu tretira ovako ili onako, pa je moja reakcija ovakva ili onakva, ili da se od mene traži da budem bigger woman ili nešto slično. Ja to na svojoj koži ne osjećam.
Ne bih propisivala manjinama koje osjećaju puno sasvim drugi nivo diskriminacije kako bi se trebale osjećati ili ponašati, ali bi mi razmišljanja išla ipak u smislu da očekujem da je i tu pametnije bit konstruktivan. Je li uvijek moguće - sigurno nije, tu su nemjerljivo teže životne situacije. Dakle, sigurno ne mislim da je pride neko izazivanje koje treba izbjegavati, a što se retorike tiče, sigurno i tu postoje plodonosniji i manje plodonosni načini (opet naglašavam - za ciljeve same manjine, a ne pristojnosti i ne stajanja na žulj radi)
Sad idem dalje čitati, jer nisam stigla puno dalje od postova na koje sam odgovarala.
Aaaa, Ifi je ovdje :D
Mene samo zanima tko bi to trebao odlučiti da li je homoseksualna zajednica okej ili nije. I kakvu bi to vrijednost trebala iznjedriti da bi je se vrednovalo?? :/ Mislim, ako ovo nije diskriminacija onda stvarno ne znam što je.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 03.06.2013. at 22:14
kad bi se tako reklo da homoseksualci ne moraju plaćati porez državi, dok se ne vidi njihova prava vrijednost, pa ajd de. nemaju iste obaveze, pa ne moraju imati ni ista prava. ali gle, oni jesu radišni, i plaćaju porez i žive i doprinose ovom društvu, pa i što je NAJBITNIJE - imaju već danas svoje obitelji s djecom, ali ne... ne... katolici poput štimca ili donkaćunka će odrediti koliko su homoseksualci vrijedni da bi svoje zajednice jednog dana možda i mogle zvati brak.
aktivisti koji su prikupljali potpise za referendum doista su radili za ekonomsku stabilnost, zauzimali se za siromasne etc. ucinci su vec vidljivi. bas.
Ifi, zar ti ovo ne znaš? Mislim da imaš pogrešnu sliku stvarnosti, jako pogrešnu. Netko ti laže.
Posljednje uređivanje od vertex : 03.06.2013. at 22:21
Baš o ovome sam cijelo vrijeme razmišljala. Koliko je love i vremena utrošeno na ovo besmisleno skupljanje potpisa...
a koliko će se tek potrošiti za referendum. strašno
vristim u glavi svo vrijeme dok mi se cifre vrte. i u pozadini glas odzvanja "u ime obitelji".
ako nekog zanima: tribina o oporezivanju crkvi
za dva tjedna slijedi sljedeća tribina.
Some of his more outlandish claims include that the government should regulate homosexuality like a disease and that citizens should have the same guns the military has.
.....
Quickly after, conservatives launched a campaign to "dump Starbucks." However, the campaign has had seemingly little effect as the company still plans to open 1,500 more cafes in the U.S. over the next five years, proving that the anti-gay movement is a dying cause.
http://www.policymic.com/mobile/arti...-being-pro-gay
Kad bih barem skuzila kako linkati i citirati preko moba. Cini se da cu morati zapamtiti sintaksu
ne znam jeste li vidjeli ovu montazu filmica u turskoj. da upozorim da je prebrutalno. http://www.youtube.com/watch?feature...&v=BHxLhaDRYSo s pauzama sam gledala i nisam mogla do kraja.
Mama courage ni meni ta opaska nije bila nešto posebno i sigurnobih reagirala da ju je izrekla neka od mojih... ehm.... starijih sugovornicaHvala na tome.ali sam prešla preko nje, jer mi je bilo drago da se happy pridružila ovomtopicu pa makar i ovako malo nespretno. i ne želim je izgubiti na način da svisad skočimo na nju (kad su već vjernice skočile). eto, happy je nova isolidarizirala sam se s njom.
"Studies have suggested the priesthood attracts a disproportionate number of gay men, with Dominican Friar-turned-journalist Mark Dowd suggesting earlier this week, the figure could be as high as 50 per cent. Such statistics have become headline news because even as the Church has become increasingly strident in its position on such issues as gay marriage it is being claimed that an increasing number of homosexual priests, Bishops and even Cardinals are breaking their vow of chastity. "
Je, 70% je pretjerivanje, ali 50%, hm
Exstrakt iz tog clanka: "We interviewed clerics and ex-seminarians in the UK, US and Rome and uncovered a huge irony: the very institution that teaches that the homosexual orientation is "intrinsically disordered" attracts gay candidates for the priesthood in numbers way in excess of what one would expect, based on numbers in society at large. One seminary rector based on his own experience told me the number was at least 50%. "
Ljubilica [QUOTE]vi koje pišete o pedofiliji u svećenstvu, vidjele steto? prijavile ste to? ili ste samo pročitale pa sad naklapate? [/QUOTE] Svecenik u selugdje sam odrasla je u susjednom selu imao cijelu obitelj. (Nije bio u braku) Nevjencanusuprugu i 4 ili 5 djece. To su svi znali. Nije on to nikada niti pokusao sakriti. I svi su to tolerirali. pa covjek ima zdav seksualni nagon, jelte. Kad sam ja svojubaku (fanaticnu vjernicu) konfrontiala pitanjima o tome kako taj sveceniknemoralno zivi a propovjeda moralne vrijednosti ona mi je odgovorila da su isvecenici samo ljudi od kosti i mesa i da nisu bezgresni.
Ah, da i za kraj, medju K svecenicima je iznadprosjecno velik broj zrtava AIDSa. Go figure.
Pokušavam naći post od MC u kojem sam se osjetila prozvanom iako možda i nisi mislila na mene, ali eto odgovorit ću.. napisala sam tih nekoliko postova i "pobjegla" jer sam uglavnom sama s troje djece i da se postavim na trepavice ne stignem odgovorit što bih htjela pa ću eto potpisati leonisine postove, pisala je kao da je čitala moje misli..
Nes znam jesam li negdje napisala jesam li vjernica ili ne, ali mislim da to nije ni bitno.. Čitam ovaj topic upravo zato što po njemu pišu pametne žene nakon čijih postova me zaboli glava, u pozitivnom smislu. Ne pišem em zbog nedostatka vremena em zbog toga što nemam možda niti dovoljno znanja i iskustva da bih vodila neku argumentiranu raspravu (kad narastem želim biti kao vi
NIje problem kritika, niti šala, problem je sprdnja. mislim da svtako to može prepoznati.. da, nitko mi ne nameće topic i ne tjera da ga čitam. čitam jer želim, da naučim nešto novo.
nisam uvrijeđena vjernica, samo su mi neke stvari neukusne.. nekako sam navikla da se na rodinom forumu bez obzira na neslaganje forumaši/ce poštuju.. nekad kad čitam imam osjećaj da sam na forum.hr-u, a tamo ne čitam oim ako baš moram..
ne znam jeste li me shvatile, pišem malo nepovezano.. a možda nije ni bitno..
Pitaj Željku Markić.
Vertex, ja sam se i referirala na manjinu kao lgbt zajednicu i ljude koji podupiru lgbt zajednicu, a ne o ireligiozne.
Inače, ne znam točno što pokušavaš reći, imam dojam da opet malo cijepaš dlaku.
Naravno da se može finije i konstruktivnije, (a Ifi bi rekla, bez puno halabuke, što bi značilo valjda potiho i skrušeno, da nikoga ne uvrijediš), ali stvarno ne mislima da je opaska o postotku homoseksualaca među svećenicima toliko uvredljiva da još uvijek trebamo razgovarati o njoj.
Živio govornik!
Evo kako pogođeni doživljavaju "halabuku":
http://danas.net.hr/hrvatska/moj-sin...pim-zbog-njega
Mislim, što je nekome "salon", drugome je njegov život. Što je nekome salon, a drugome angažman - tu se radi samo o moći uživljavanja u tuđe probleme.
Super mi je kako je rekao da je uvijek za prava i zaštitu slabijih.
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.06.2013. at 09:14
Baš sam ugodno iznenađena.
Brak je pojam čija je definicija uključuje i oduvijek je uključivala pojmove zajednica, muškarac i žena, uz djecu kao jedan od svrha i zadataka te zajednice. . Od prethistorijskih vremena, preko svih bitnih civilizacija brak je isključivo bio vezan uz pojmove zajednice muškarca i žene.
To je sadržaj i opseg pojma BRAK na koji smo naučili, koji živimo i koji je u temelju onoga što mislimo o sebi, svom društvu i vrednotama koje njegujemo.
Ukoliko se izbaci jedan pojam , i ubaci drugi, to je zadiranje u jednu definiciju, i predstavlja bitno zadiranje u taj pojam, ali i vrednote društva koje se gradi na konceptu braka kao zajednice muškarca i žene.
To su ozbiljne stvari, i na tome se u krajnjoj konzekvenci pokušava srušiti jedan poredak, sustav vrijednosti i značenja i uvesti neki drugi - ne paralelno, kao opcija, nego umjesto toga i to je toliko ozbiljna intervencija da neće i ne može proći glatko.
Zadiranje u pojam brak, i prisila da svi prihvate da njihovo značenje više nije relevantno je nasilje.
Jer ako se sadržaj, opseg i značenje jednog pojma destabilizira, tada se može destabilizirati, preimenovati i predefinirati i druge pojmove. To bi bila smjena ideološkog sustava, a ima i obilježja diktature i totalitarizma.
Jedan dio javnosti ne želi smjenu poretka i ideologije. Taj dio javnosti ili zaslužuje poštovanje i dijalog, ili je stvarno otvoren frontalni rat u kojem se traži pobjednika i gubitnika, jer sredine nema. Jedan dio napada pojam brak, drugi ga ne da.
Pitam se je li cilj - da se homoseksualnim osobama omogući imenovanje zajednice koju njeguju "brak" vrijedan konfrontacije tih razmjera?
Štogod da bude cijena očuvanja pojma brak, ja vjerujem da će dio javnosti podnijeti. Komunizam je trajao pedesetak godina, fašizam desetak, nijedno ludilo ne traje vječno.
Sad je bitno, a maloprije je bilo "formalno", "salonski" i nebitno. Ti ni sama ne znaš što bi rekla.
Bitka za promjenu je salonska, ili je percipirana kao salonska. Sa druge strane to neće proći, i ako se ne odustane bojim se da će to biti nesalonska bitka.
http://imgur.com/a/JvJD3
kad bi morala sa samo jednom riječi opisati petak i subotu u istanbulu - bila bi to solidarnost.
cijeli život ću pamtiti ta dva dana. odlazak na službeni put, zahvaljujući hotelu koji je bio 50m od trga Taksim, pretvorio se u sudjelovanje u djeliću povjesti, kako je zuska napisala.
unatoč strahu, unatoč hebenom suzavcu kojim su nas, da nas, turiste, djecu, starce, studente, mlade, žene, invalide - SVIH, stalno, ali baš stalno gađali, ta dva dana su dva dana ponosa.
ovo su, u stvari, trenuci kad žalim što nemam spisateljskog dara, koji će s lakoćom u riječi pretočiti svu ovu silinu emocija koju imam. ono, kad imaš potrebu pisati, a riječi ne idu glatko. a opet pišeš, jer linkanje tuđih tekstova nije dovoljno.
potrebu da u riječi pretočim osjećaj da te prisustvo policije čini uplašenim. a ne smirenim. potrebu da opišem trenutak, na trgu taksim, trenutak prije nego što smo ušli u metro. na trgu mirni prosvjedi. pljeskanje, transparenti, mirno prosvjeduju. mi, glupi turisti iz hrvatske, slikamo. mi, koji u našem povijesnom pamćenju jednostavno nemamo osjećaj da bi policajac krenuo na tebe. naše naslijeđe nam daje sliku policajca kao sliku sigurnosti. ono, pitaš policajca kad se izgubiš. tako učimo svoju djecu. policajac ti je - prijatelj.
o kako krivo.
u slijedećem trenu, policija, ničim izazvana u masu i u metro stanicu ispaljuje suzavce. tone suzavca. nakon 2 sekunde nakon što smo bezbrižno ušli u metro, stampedo ljudi i oblak suzavca. svi utrčavaju unutra. sustiže nas dim, oči počinju peći, počinjemo se svi daviti, ljudi vrište, djeca plaču, ja ne mogu disati.
instinkt je pobjeći vani. pobjeći od uspaničene mase. instinkt vara. mladi turski prosvjednik nam govori, ne, nemojte vani, vani je pakao. ušli u vlak, nagurani, protestanti nas smiruju (naročito mene, s inače laganom klaustrofobijom, pojačanom činjenicom da se nalazim ne znam koliko ispod zemlje, u vlaku sa suzavcem koji nemilosrdno davi i ne znam koliko naguranih, uplašenih ljudi), dijele sok od limuna koji ublažava stvar, nude pomoć. dečko nam kaže da se vraća na posao, išao je protestirati pod pauzom za marendu. kažu nam di smo, u kojem vlaku, di idemo, gdje ćemo izaći.
jedna stanica, izlazimo vani – more, bospor, ljudi i turisti bezbrižno šeću, kao da se ništa, ama baš ništa, ne dešava par km dalje.
kako nestaje djelovanje suzavca, tako se pojačava revolt. kako to mogu napraviti? kako? to nije demokracija, to je fašizam. ne mogu ljude, mirne građane koji koriste svoje pravo na protest, gađati suzavcem. Svih, ne biraju, mlade, stare, djecu, turiste, udri po svima. to ne može biti. ne možeš ispaliti suzavac u metro. mora netko za to odgovarati. bjesomučno šaljem sms-ove. SVIJET MORA ZNATI!
nakon ture po Bosporu, povratak u hotel, u centru taksima. i dalje, ne znajući točno što se dešava, ne shvaćamo i pitamo policajca, jednog od mnogih, nakon što smo prešli galata most, kako da se vratimo u hotel. njegove riječi – nema više nikakvih problema, slobodno možete samo ravno. ravno na taksim. bilo je manjih prosvjeda ujutro i u rano popodne, al sad je sve gotovo. i pošalje nas ravno u rat. niti jedan taksi više ne vozi do našeg hotela, a kako se pješke približavamo odredištu, tako ljudi bježe od suzavca. u jednom trenu shvaćamo da ćemo se morati probiti. ili otići u drugi hotel.
OK, sad već znamo da ni taj suzavac nije smak svijetaono, ne ubija
ljudi se SLIJEVAJU na Taksim, samo dolaze, sa svih strana. tisuće i tisuće ljudi. najjači klubovi pozvali svoje navijače. dolaze. bez obzira na sve represivne mjere policije. oni dolaze. 2-3 sata lutamo uličicama, malo uzbrdo, prema hotelu, malo trkom nizbrdo, bježeći od suzavca. ljude zaustavljamo, pitamo, jedna nam kaže kako bi mogli zaobići kaos.
Share this, Please share this, what Turkish government is doing to its own people. njene riječi na pozdravu.
svi, ali ama baš svi s kojima smo pričali, a s puno njih smo pričali
nekako smo uspjeli. ostatak revolucije smo gledali iz sigurnosti hotela. subota ujutro, most preko bospora SVI POGLEDAJTE OVU SLIKU. SVI dolaze. pješke. policija zatvara taksim, šalje helihoptere, iz helikoptera svake 2 minute ispaljuje suzavce na okupljenu masu. suzavac puni i naše hotelske sobe. vlasnik hotela nas besplatno časti najfinijom hranom, večera, ručak, zarobljeni u hotelu, ne miče se od nas. proveli smo 24 sata zajedno. čovjek ima dva hotela u istanbulu, pun ko brod, nesebično nam daje sve što nam treba, pričamo o svemu.
ali, ne možeš masu zaustaviti. u tri popodne policija se povlači s taksima. rat se pretvara u slavlje, u paradu. tisuće i tisuće ljudi na trgu pjevaju i slave. pridružujemo se. nema policije, nema nereda. bez obzira na MASU ljudi, osjećaš se sigurno među njima. samo da nema policije.
u nedjelju odlazimo iz istanbula.
srce veliko ko kuća.
a misli s našim turskim prijateljima.
prenosim mail jedne od njih:
We are so sorry that you witnessed and hurt by the violence of Turkish police which is still all armed to attact to its own community in all over the country. This is one of the biggest protests in Turkish history against the governments recent policies and strategy towards becaming a totally conservative and sold country, not only for a park located in Taksim. We are now for our people, friends and children. While the demonstrations against Turkish government and its violent police is still going on, we can only hope to reach an end which worth our youngsters fight at the cost of their life. There are still people on the streets fighting for their future and many in hospitals trying to survive.
Thank you for proving full support to Turkish resistence!
Ja ću ti odgovoriti ako smijem - nije bitno, niti si im ti bitna. Nisam ni ja, naravno.Pokušavam naći post od MC u kojem sam se osjetila prozvanom iako možda i nisi mislila na mene, ali eto odgovorit ću.. napisala sam tih nekoliko postova i "pobjegla" jer sam uglavnom sama s troje djece i da se postavim na trepavice ne stignem odgovorit što bih htjela pa ću eto potpisati leonisine postove, pisala je kao da je čitala moje misli..
Nes znam jesam li negdje napisala jesam li vjernica ili ne, ali mislim da to nije ni bitno.. Čitam ovaj topic upravo zato što po njemu pišu pametne žene nakon čijih postova me zaboli glava, u pozitivnom smislu. Ne pišem em zbog nedostatka vremena em zbog toga što nemam možda niti dovoljno znanja i iskustva da bih vodila neku argumentiranu raspravu (kad narastem želim biti kao vi
NIje problem kritika, niti šala, problem je sprdnja. mislim da svtako to može prepoznati.. da, nitko mi ne nameće topic i ne tjera da ga čitam. čitam jer želim, da naučim nešto novo.
nisam uvrijeđena vjernica, samo su mi neke stvari neukusne.. nekako sam navikla da se na rodinom forumu bez obzira na neslaganje forumaši/ce poštuju.. nekad kad čitam imam osjećaj da sam na forum.hr-u, a tamo ne čitam oim ako baš moram..
ne znam jeste li me shvatile, pišem malo nepovezano.. a možda nije ni bitno..
Svojim sprdanjem (tko se već sprdao) rekle su samo o sebi,
i svom čovjekoljublju, a ne općenito o vjernicima.
Zato se slažem da se uopće ne treba vrijeđati na to, niti treba ovamo dolaziti kvariti
ljudima veselje. Kad ih to veseli.
Ako ih to veseli, nek im bude.
vidis, ovo je ostalo "miljama" iza i samim ovim postom vracas nazad na tu temu.
Živio govornik!Vertex, ja sam se i referirala na manjinu kao lgbt zajednicu i ljude koji podupiru lgbt zajednicu, a ne o ireligiozne.
Inače, ne znam točno što pokušavaš reći, imam dojam da opet malo cijepaš dlaku.
Naravno da se može finije i konstruktivnije, (a Ifi bi rekla, bez puno halabuke, što bi značilo valjda potiho i skrušeno, da nikoga ne uvrijediš), ali stvarno ne mislima da je opaska o postotku homoseksualaca među svećenicima toliko uvredljiva da još uvijek trebamo razgovarati o njoj.
i upravo se ovim postom(ovima) pokazuje kako ne razumijes/te. nadam se da na to pozivanje nerazumijevanja nema pravo samo jedna strana na ovom topicu.
kroz te postove nismo govorili o opasci-sprdnji o homoseksualcima svecenicima, nego o necem visem. ona je bila samo povod.
zao mi je sto je ono ostalo nezamjeceno (kod nekih, jer eto,npr. kod vertex nije, ona je pogodila bit) i palo u sjenu spektakla postotka homoseksualaca.
a zasto se uopce o tome govorilo, jer svako tu i tamo uleti neka opaska-sprdnja o homosekcualcima svecenicima.
naravno, ovo je metafora, ne prica se o njima (homoseksualcima) toliko.
da rezimiram- pricalo se o sprdnji kao o nacinu komunikacije, ne o svecenicima.
http://imgur.com/a/JvJD3
kad bi morala sa samo jednom riječi opisati petak i subotu u istanbulu - bila bi to solidarnost.
cijeli život ću pamtiti ta dva dana. odlazak na službeni put, zahvaljujući hotelu koji je bio 50m od trga Taksim, pretvorio se u sudjelovanje u djeliću povjesti, kako je zuska napisala.
unatoč strahu, unatoč hebenom suzavcu kojim su nas, da nas, turiste, djecu, starce, studente, mlade, žene, invalide - SVIH, stalno, ali baš stalno gađali, ta dva dana su dva dana ponosa.
ovo su, u stvari, trenuci kad žalim što nemam spisateljskog dara, koji će s lakoćom u riječi pretočiti svu ovu silinu emocija koju imam. ono, kad imaš potrebu pisati, a riječi ne idu glatko. a opet pišeš, jer linkanje tuđih tekstova nije dovoljno.
potrebu da u riječi pretočim osjećaj da te prisustvo policije čini uplašenim. a ne smirenim. potrebu da opišem trenutak, na trgu taksim, trenutak prije nego što smo ušli u metro. na trgu mirni prosvjedi. pljeskanje, transparenti, mirno prosvjeduju. mi, glupi turisti iz hrvatske, slikamo. mi, koji u našem povijesnom pamćenju jednostavno nemamo osjećaj da bi policajac krenuo na tebe. naše naslijeđe nam daje sliku policajca kao sliku sigurnosti. ono, pitaš policajca kad se izgubiš. tako učimo svoju djecu. policajac ti je - prijatelj.
o kako krivo.
u slijedećem trenu, policija, ničim izazvana u masu i u metro stanicu ispaljuje suzavce. tone suzavca. nakon 2 sekunde nakon što smo bezbrižno ušli u metro, stampedo ljudi i oblak suzavca. svi utrčavaju unutra. sustiže nas dim, oči počinju peći, počinjemo se svi daviti, ljudi vrište, djeca plaču, ja ne mogu disati.
instinkt je pobjeći vani. pobjeći od uspaničene mase. instinkt vara. mladi turski prosvjednik nam govori, ne, nemojte vani, vani je pakao. ušli u vlak, nagurani, protestanti nas smiruju (naročito mene, s inače laganom klaustrofobijom, pojačanom činjenicom da se nalazim ne znam koliko ispod zemlje, u vlaku sa suzavcem koji nemilosrdno davi i ne znam koliko naguranih, uplašenih ljudi), dijele sok od limuna koji ublažava stvar, nude pomoć. dečko nam kaže da se vraća na posao, išao je protestirati pod pauzom za marendu. kažu nam di smo, u kojem vlaku, di idemo, gdje ćemo izaći.
jedna stanica, izlazimo vani – more, bospor, ljudi i turisti bezbrižno šeću, kao da se ništa, ama baš ništa, ne dešava par km dalje.
kako nestaje djelovanje suzavca, tako se pojačava revolt. kako to mogu napraviti? kako? to nije demokracija, to je fašizam. ne mogu ljude, mirne građane koji koriste svoje pravo na protest, gađati suzavcem. Svih, ne biraju, mlade, stare, djecu, turiste, udri po svima. to ne može biti. ne možeš ispaliti suzavac u metro. mora netko za to odgovarati. bjesomučno šaljem sms-ove. SVIJET MORA ZNATI!
nakon ture po Bosporu, povratak u hotel, u centru taksima. i dalje, ne znajući točno što se dešava, ne shvaćamo i pitamo policajca, jednog od mnogih, nakon što smo prešli galata most, kako da se vratimo u hotel. njegove riječi – nema više nikakvih problema, slobodno možete samo ravno. ravno na taksim. bilo je manjih prosvjeda ujutro i u rano popodne, al sad je sve gotovo. i pošalje nas ravno u rat. niti jedan taksi više ne vozi do našeg hotela, a kako se pješke približavamo odredištu, tako ljudi bježe od suzavca. u jednom trenu shvaćamo da ćemo se morati probiti. ili otići u drugi hotel.
OK, sad već znamo da ni taj suzavac nije smak svijeta
ljudi se SLIJEVAJU na Taksim, samo dolaze, sa svih strana. tisuće i tisuće ljudi. najjači klubovi pozvali svoje navijače. dolaze. bez obzira na sve represivne mjere policije. oni dolaze. 2-3 sata lutamo uličicama, malo uzbrdo, prema hotelu, malo trkom nizbrdo, bježeći od suzavca. ljude zaustavljamo, pitamo, jedna nam kaže kako bi mogli zaobići kaos.
Share this, Please share this, what Turkish government is doing to its own people. njene riječi na pozdravu.
svi, ali ama baš svi s kojima smo pričali, a s puno njih smo pričali
nekako smo uspjeli. ostatak revolucije smo gledali iz sigurnosti hotela. subota ujutro, most preko bospora SVI POGLEDAJTE OVU SLIKU. SVI dolaze. pješke. policija zatvara taksim, šalje helihoptere, iz helikoptera svake 2 minute ispaljuje suzavce na okupljenu masu. suzavac puni i naše hotelske sobe. vlasnik hotela nas besplatno časti najfinijom hranom, večera, ručak, zarobljeni u hotelu, ne miče se od nas. proveli smo 24 sata zajedno. čovjek ima dva hotela u istanbulu, pun ko brod, nesebično nam daje sve što nam treba, pričamo o svemu.
ali, ne možeš masu zaustaviti. u tri popodne policija se povlači s taksima. rat se pretvara u slavlje, u paradu. tisuće i tisuće ljudi na trgu pjevaju i slave. pridružujemo se. nema policije, nema nereda. bez obzira na MASU ljudi, osjećaš se sigurno među njima. samo da nema policije.
u nedjelju odlazimo iz istanbula.
srce veliko ko kuća.
a misli s našim turskim prijateljima.
prenosim mail jedne od njih:
Naježila sam se dok sam čitala. Ovakvi događaji mi uvijek vrate vjeru u malog čovjeka.
cvijeto, cekala sam tvoj post
WB
Misliš da je to generalni način komunikacije na ovom topicu? Imaš pravo, stvarno ne razumijem.
Nisam primijetila da se ovdje nešto pretjerano sprda s vjernicima.
Ako se i zalomi, to je u rangu ove opaske o gay svećenicima (a možda je i sprdnja u očima promatrača). Tako da slobodno pojasni.
cvijeto čitala sam tvoj post sa trncima, naježena
mi smo tu priču živeli devedesetih, nagutala sam se suzavca za tri života
i da, meni je jako teško da prevalim preko usta detetu da su policajci prijatelji i da im se obraćamo za pomoć
jer su nama bili neprijatelji
zaista ne volim ovako komunicirati. ne vidim nista pozitivno u tome. cemu ovaj prvi pasos? sta mu je cilj? razbuktat strasti neistinom? juhu.
ovo je vec bolje i konstruktivnije i istinito.
meni je sasvim jasno da ti neces vidjeti sprdnju u svemu onome u cemu ce neka vjernica, zar je to tako cudno?
Leonisa, u čemu je problem? Uopće mi nije namjera ništa razbuktavati, ali vidim da su tenzije u zraku. Ajmo malo stati na loptu.
Ako ti toliko smeta taj pridjev, zanemari ga, značenje ostaje isto. Ništa nisam prejudicirala, vidiš da je upitnik na kraju.
Pa ja sam nisam ni referirala na tu primjedbu, na to se referiralo desetak forumaša prije meneVertex, ja sam se i referirala na manjinu kao lgbt zajednicu i ljude koji podupiru lgbt zajednicu, a ne o ireligiozne.
Inače, ne znam točno što pokušavaš reći, imam dojam da opet malo cijepaš dlaku.
Naravno da se može finije i konstruktivnije, (a Ifi bi rekla, bez puno halabuke, što bi značilo valjda potiho i skrušeno, da nikoga ne uvrijediš), ali stvarno ne mislima da je opaska o postotku homoseksualaca među svećenicima toliko uvredljiva da još uvijek trebamo razgovarati o njoj.
Ja sam se uključila u diskusiju koja se razvila nakon toga, pa valjda je još netko imao potrebu cijepat po toj dlaci.
Cvjeta 73, i moje su oci pune suza i knedla mi u grlu.
Pravila pisanja postova
