A. ne ide, jer ne znam iskreno kako bih potrpala u raspored još i sport i svakodnevno vježbanje (a vježba cca 1 h dnevno). Pritom znam kakvo mi je dijete - izjavljuje da bi išao na svašta, ali u praksi, njemu treba vremena za prazno "luftanje" u kojem ne mora raditi ništa. Npr. da leži na kauču i bulji u strop, pa bilo to samo 10 minuta. Osim toga je i još prilično rastresen (iako manje od svog oca
), pa bih zapravo i o tim dodatnim aktivnostima i rasporedima ja morala voditi brigu i paziti na vrijeme, a za to zbilja nemam energije.
Već prije sam mu rekla, ako si nađe neku aktivnost u školi na koju bi jako htio ići, može - jer živimo preko puta škole, pa bi to mogao sam, a u glazbenu ga mora netko voziti i tako će biti još dosta dugo vremena jer nosi velik instrument na leđima.
Ali mene muči nešto drugo.
Dakle, kao i sva djeca, pogotovo dečki, A. voli igrati nogomet i igra ga gotovo svaki dan poslije škole vani s društvom iz škole ili kvarta. Meni je to super, puno bolje od organiziranog treninga, ali problem je u tome što je već nekoliko puta došao kući s lakšim ozljedama ruke. Koje bi kod nekog prošle nezapaženo, ali njemu su prsti vrlo osjetljivi. Prije par tjedana sam ga vozila u Klaićevu s natučenim, otečenim i plavim prstom - nije bilo slomljeno, ali tjedan dana nije mogao svirati.
Prekjučer ista stvar - lopta ga je nabila u prst, boli ga.
Prošlo ljeto je u igri s loptom slomio ruku. Sreća pa je bilo ljeto, i lom je bio lagan, i brzo je zaraslo, ali ipak.
Meni je strašno odbojno da mu sad branim igre s loptom zato što mora "čuvati prste", a istovremeno, vidim da je to realni problem i ne znam kako tome pristupiti. A baš tu loptu voli (da bar tako voli npr. plivanje, to ne oštećuje ni prste ni zglobove
).
Već sam mu rekla da izbjegava stajanje na golu, ali ne ide to, ne može on to sam kontrolirati. A voli i sviranje, i dobro mu ide, i veseli ga vlastiti napredak.
Kako to pomiriti?
tanja_b prvotno napisa
A. ne ide, jer ne znam iskreno kako bih potrpala u raspored još i sport i svakodnevno vježbanje (a vježba cca 1 h dnevno). Pritom znam kakvo mi je dijete - izjavljuje da bi išao na svašta, ali u praksi, njemu treba vremena za prazno "luftanje" u kojem ne mora raditi ništa. Npr. da leži na kauču i bulji u strop, pa bilo to samo 10 minuta. Osim toga je i još prilično rastresen (iako manje od svog oca
Odgovori s citatom