Trampolina, starija. Često kažem da sam tek uz mlađu uistinu shvatila koliko je starija... izazov. U svakom smislu. Koliko joj više treba nego sestri. I tada sam shvatila one koji nisu mogli shvatiti mene s Anitom :kez:
Katarina mi je puno pomogla. Dobila sam toliko potrebnu širu sliku. Ispostavilo se da sam odlična majka :hvalite me usta moja/prsti moji: Znala sam i ranije da je način na koji se postavljam s Anitom dobar, vidio se napredak no često sam se preispitivala jesam li mogla više, bolje, pametnije. Uz Katarinu sam vidjela da stvarno nije do mene (jer je naspram sestre trebala izuzetno malo) već je Anita jednostavno takva. I to mi je pomoglo, oslobodilo me i prihvatila sam da će Anita često tražiti ono što nadilazi moje moći u nekim trenutcima, no da ja dajem najviše što mogu, i da je to u redu. I tu sam našla svoj mi. Od tada je bilo lakše. I sve se počelo mijenjati. Kako su rasle, postajalo je lakše, i nekako smo iznašli načine koji su bili dobri za sve.

Pomalo sam nepovezana, teško je sve to sažeti u par rečenica.