Uloga bake danas čini mi se vrlo kompleksna.
Svoje bake sjećam se kao starice koja je u glavnom sjedila, malo komunicirala sa ukućanima o onda raspredala svoju tanku dugu pletenicu prije spavanja.
Baka moje djece, moja mama preuzela je potpunu brigu o mojoj djeci u smislu kuhanja i čuvanja dok smo zajedno živjeli. Bila sam zahvalna i nisam ništa prigovarala.
Sada sam i sama baka i povremeno imam takove krize da ne znam kako da se postavim i što da kažem. Na svoju štetu uvijek imam opravdanje za ponašanje svoje kćeri, teška društvena i socijalna situacija, njene traume iz djetinjstva, jer sam dosta izbivala, PMS i sl. Ali dokle će to tako. Naravno to veselje uzajamne naklonosti ima svoje čari, ali kada će se ta moja djeca sa svojom djecom osamostaliti. Uvijek kada zovu znam da nešto trebaju: vrijeme, novac. Kada ne zovu ne smiješ ti njih prečesto zvati, jer se miješaš u njihov privatni život. Sve naše je i njihovo, sve njihovo je samo njihovo. Mislim si baš me briga, neka je tako. Ali opet sve te neke režije i obveze rješavamo mi stari. A kod nas više nisu plaće, nego penzije i zapravo mislili smo te neke stečene nekretnine po malo prodavati i "krpati se". Jer cijelo njihovo školovanje i financiranje bilu su naši prioriteti. Super mi je da neke bake i djedovi to lako i elegantno rješavaju. Unuci im dolaze za Uskrs i Božić, dobiju poklon i međusobno se obožavaju.