Mislim da Trinu zanimaju noćni izlasci i to ne poneki radi punjenja baterija koji se toleriraju i podrazumijevsju već oni malo prečesti s obzirom na ženu, broj djece itd.

Moj ti je čovjek od izlazaka, a ja ne.
Bilo je puno trzavica..uh da samo trzavica, ustvari godinama smo se lomili, rastavljali... .itd, ali samo sa puno razgovora o svemu možemo se razumjeti. I mislim da je naša kalvarija najveća iza nas, i to je to što me čini sretnom.


Imamo firmu, prešutnim dogovorom se njegova potreba za društvom svela na sastanke, popodnevno-a druženja sa prijateljima koji su usput i partneri u poslu itd, tako da on ponekad spoji ugodno s korisnim, odnosno stalno tako i radi.
odnosno čovjek stvarno radi sto na sat, i skidam mu kapu.


Nakon niza godina postigli smo da se izbivanja iza osam navečer svode na nekoliko u par mjeseci, sve što treba, mora i hoće obavi prije. Ovi iza osam su iznimke, ali opet povezano sa poslom, čašćenje poslovnih partnera kod kljeti u domaćem štimungu i tak.
Nikad mene ne izostavi, ja sam uvjek pozvana, samo što sam ja još u fazi u kojoj mi je tlaka tako nešto iz mnogo razloga...


Uglavnom, vodili smo rat, da, puno se toga promijenilo kad sam se vratila na posao i kad sudjelujem u njegovom danu, kad ZNAM gdje, s kim i zašto, uglavnom uvijek znam sve detalje, u suprotnome radi napornih dana nikad ne bi uspio podijeliti sve to i opet bi došlo do komplikacija na privatnom polju.

Uglavnom, prošli smo svašta, ne toleriram noćne izlaske koji su prečesti, nema mi smisla i opravdanja za tako nešto.
Jednostavno nema.