Kad smo kod Seliškara, meni je Družina Sinjega galeba

i doslovce prva knjiga koju sam pročitala.
S druge strane - vjerujem ja tebi iako nikad nisam čula za ovu Seliškarovu knjigu koju navodiš. Svaki režim imao je svoje knjige. Razina ideologije ovisila je (kao i danas u dobroj mjeri) o osobi koja je odabirala lektiru i ništa drugo.
Iz tog razdoblja čitanja bolje se sjećam Heidi i Petra Pana, od domaćih Priča iz davnine i Šegrta Hlapića.
Eh, sad, da se sjetim ideološki obojene literature - osim već spomenutog Ćopića koji mi je drag (ali njegove su knjige opis sirotinjskog života ispod Grmeča i zapravo socijalna djela), teško se mogu sjetiti baš neke ideološke literature. Vlak u snijegu to nikako nije, kao ni Družba Pere Kvržice i druge Lovrakove knjige. Ček malo.... razmislit ću:
France Bevk - Knjiga o Titu (biografija za djecu) - sjećam se one priče o svinjskoj glavi jer je bila uvrštena u čitanku i to je sve. Bilo je još njegovih knjiga - Učiteljica Breda mi pada na pamet ako je to uopće njegovo.
Već spomenuti Pirgo Anđelke Martić...
Uz najbolju volju u mojoj memoriji nije ostalo baš ništa drugo. Možda se netko drugi sjeti više toga, ali ja ....eto nemam pojma. Nije me nešto oštetila ideologija onog vremena.