zivot u neboderu s malom bebom

[Sandee]

Zanimljivo stivo o susjedskim odnosima: Susjedi iz pakla

Mi smo zivjeli u neboderu, bilo je koma - garsonijera, a ispod nas covjek s psihickim problemima, koji vice, place i narice cijelu noc kad zaboravi popiti lijekove. Prvi put smo mislili da se radi o nekakvom obiteljskom nasilju pa smo zvali policiju... a poslije se naviknuli.
A iznad nas starija gospodja koja cijelu noc hoda u klompama i pusta vodu.
Muz i ja radimo svaki po dva posla i oboje studiramo. Bili smo k'o zombiji, ali ne znas sto bi ljudima rekao: ovaj dolje je bolestan, a ova gore je stara k'o Biblija i sto ces s njom...
Sad smo u kuci s 12 stanova, iznad nas slabostojeca obitelj, majka ovisnica, pas koji dan i noc grebe po linoleumu i laje, sin koji cijele dane pjeva na sav glas... A prije je tu bio i muz (sad bivsi) i jos dvoje djece, svadjali su se dan i noc, bas kad je N. bila beba. S muzem se rastala, dvoje starijih otislo, tako da mozda ima nade.
Ispod 3 studenta, koji pocinju zivjeti iza 21h, najglasniji je, naravno, u sobi ispod N-ine.
Dodje mi da pobjegnem glavom bez obzira. Mozda kad otplatim kredit, za jedno 25 g.

[Sandee]

Zanimljivo stivo o susjedskim odnosima: Susjedi iz pakla

Mi smo zivjeli u neboderu, bilo je koma - garsonijera, a ispod nas covjek s psihickim problemima, koji vice, place i narice cijelu noc kad zaboravi popiti lijekove. Prvi put smo mislili da se radi o nekakvom obiteljskom nasilju pa smo zvali policiju... a poslije se naviknuli.
A iznad nas starija gospodja koja cijelu noc hoda u klompama i pusta vodu.
Muz i ja radimo svaki po dva posla i oboje studiramo. Bili smo k'o zombiji, ali ne znas sto bi ljudima rekao: ovaj dolje je bolestan, a ova gore je stara k'o Biblija i sto ces s njom...
Sad smo u kuci s 12 stanova, iznad nas slabostojeca obitelj, majka ovisnica, pas koji dan i noc grebe po linoleumu i laje, sin koji cijele dane pjeva na sav glas... A prije je tu bio i muz (sad bivsi) i jos dvoje djece, svadjali su se dan i noc, bas kad je N. bila beba. S muzem se rastala, dvoje starijih otislo, tako da mozda ima nade.
Ispod 3 studenta, koji pocinju zivjeti iza 21h, najglasniji je, naravno, u sobi ispod N-ine.
Dodje mi da pobjegnem glavom bez obzira. Mozda kad otplatim kredit, za jedno 25 g.

Nisam spomenula da s jedne strane stan gleda na prilicno bucnu dvosmjernu ulicu, u neposrednoj blizini je i tramvaj, da nemamo PVC stolariju, ne bismo sami sebe culi.
S druge strane je raspored zgrada tipa atrij, tako da kad netko 3 zgrade dalje prica na balkonu, cujem ga kao da mi je u stanu.
A atrij je na neki nacin 'zatvoren' neboderom od 14 katova, a svaki kat ima jedno 5 klima. Pa kad ih po ljeti navecer upale, imam osjecaj da polijecem space shuttleom na Mars.
Ima jos toga (nagluha susjeda s Dnevnikom na maksimalno, zvukovi iz obliznjeg parkica cijelu noc od travnja do studenoga...).
I sve to zadovoljstvo za takvu ratu kredita da ti pamet stane.
Veci dio dana nas nema doma, i u 21h kod nas vec svira povecerje, ni mis se ne cuje jer N. spava.
Mislim da ne trazim previse ako bih za tih 2-3 h sto sam efektivno u stanu + 7 h spavanja htjela koliko-toliko mira.
A ne volim interakciju sa susjedima, prijetnje, policiju, lupanja po vratima u slafroku u ponoc i sl.
Pa trpim, i sanjam svoju kucu na osami.

Nekad, kad smo kupovali stan i bili bez djeteta i nismo bili toliko strgani od posla i umora, nisu me te stvari smetale.
Ali s vremenom se zivot mijenja, prioriteti preslaguju, i sad me to sve stvarno smeta.
I nekad sam nabila masku na oci, silikonske cepice u usi, i bolila me briga.
A sad se budim na svaki sum (posljedice nespavalackog ptsp-a).