Anemona prvotno napisa
Osobno ne bih preporučila jaslice za bebu od godinu dana koja ima problema s hranjenjem.
Vrlo vjerojatno će biti često bolesna i onda ionako s tobom doma, a tek tada od jela ništa.
Ako imaš ikakvu mogućnost za produžiti porodiljni, ostani doma i krenite polako.
Ako treba otiđi i kod psihologa na savjetovanje.
Obrok mora postati ugodno okruženje, a ne dijete vrišti i mlati rukama, a ti razmišljaš kako da uguraš žlicu više.
Ako pojede 6 žlica s voljom super, stanite s veseljem na tih 6, pa nudi više kvalitetnih međuobroka.
S vremenom će početi jesti i veče količine i oblikovati veče obroke, ali s vremenom.
Moje dijete je od rođenja jelo puno manje količine mlijeka od preporuke za dob, ali i dan danas sa 6 godina voli više manjih obroka.
Očito mu to iz nekog razloga bolje odgovara. Zašto ga siliti na obilnije, a manji broj obroka?
Nije neka pedagoška metoda, ali mene je ubijalo sjedenje za stolom, dijete u hranilici i kreče dvoboj bi ili ne bi jelo.
U takvom teškom razdoblju u vrijeme ručka ubacila sam dijete u kolica, ručak u zdjelicu i u park, šetnja,...
U šetnji bi lijepo pojeo. (Ne koliko druga djeca, ali dovoljno).
Očito nam je trebao odmak od hranilice i te atmosfere.
Kad smo išli kasnije u šetnju, uzela bih bananu za međuobrok, opet je pojeo, a doma ne bi.
Kolica su nam bila vječno flekava, ali i to prođe.
Nađite modul koji vam odgovara, ne možeš vječno biti u strahu djetetovom jelu i očekivati da će netko preuzeti brigu (teta u vrtiću, mama,...).
Realno to je tvoja briga i odgovornost.
Razumijem te, meni je bila glavna mantra kad sam dolazila s posla, a mama čuvala dijete, da je barem s njom pojeo ručak, da se ne moram odmah suočiti s obrokom, a na kraju dijete bilo očito pametnije od mene i čekalo da s menom jede.
Kao da me sam nastojao prisiliti da se naviknem na to hranjenje.