U tome i jest problem, nigdje se to ne prati.stray_cat prvotno napisa
Ja mogu govoriti iz pozicije osobe koja ne može brinuti sama za sebe i treba mi pomoć. Mislim, mogu raditi skoro sve po doma, ali ne mogu puno toga što čini normalan život: iznijeti smeće, nositi vrećice iz dućana, ići u šetnju s djetetom (mogu sa starijom jer imam povjerenja da mi neće pobjeći) itd....Uvijek mi treba netko da me nekud odveze jer niti ne mogu voziti auto niti hodati na veće udaljenosti.
Bilo je još gore kad ja bila u puno težem stanju, a djeca još manja. Onda smo često ostavili cure u sjedalicama zakopčane u autu dok je muž mene donio na prvi kat po stepenicama, i onda je išao po njih, pa po ostale stvari. Velik dio odradile su bake, pogotovo svekrva koja je u penziji, i ostali članovi obitelji.
Glupo mi je priznati ali ponekad mi dođe želja za još jednim djetetom, uvijek sam htjela troje. Imam neke fantazije da bih se jednog dana mogla oporavit do kraja, pa za koju godinu ne bih bila prestara za još jedno dijete (sad imam 34), ali još uvijek sam dovoljno pri zdravoj pameti da znam da je takvo razmišljanje iracionalno i neodgovorno. Možda bi štimalo da je dijete zdravo, ali u slučaju da i dijete ima posebne potrebe, bila bi katastrofa - ogroman teret bi pao na muža, stariju djecu i ostale članove obitelji.
Ne mislim da bi me netko trebao prisilno sterilizirati, ali mislim da bi trebala postojati nekakva bar psihološka pomoć i obavezno savjetovanje oboje, i muža i žene, u takvoj situaciji. Mislim da kod osoba koje nisu u stanju brinuti za dijete u odluci o sterilizaciji trebaju sudjelovati i osobe koje bi bile dužne preuzeti brigu za dijete (npr. roditelji, suprug)
 |
|||
Odgovori s citatom
