alkoholizam ili ...

[Zara1]

Ja mislim da bi klub trebao kontaktirati alkoholičar sam, a ne obitelj. Badava njima to sve ako on misli da nema problema. Mogu si samo natovariti još problema na glavu, pogotovo ako je agresivan kad je pijan. Tipa svi ste protiv mene, ne vjerujete mi, da mene nema ne znam kako bi živjeli , ja sam super vi ste svi čudni... i to je blaži oblik maltretiranja i manipulacije


Moj je bio na liječenju u bolnici 3-4 puta u ovih xy godina (sud ga je natjerao), ali kad se vratio prvo je išao na 2 deci u prvu birtiju.
Stvarno nema nikakve pomoći ako alkoholičar sam ne vidi svoj problem.

[no@]

Ja mislim da bi klub trebao kontaktirati alkoholičar sam, a ne obitelj. Badava njima to sve ako on misli da nema problema.

Teško da će alkoholičar sam potražiti pomoć.
Evo sa stranice KLA:
Supruge alkoholičara moraju shvatiti i prihvatiti činjenicu kako odluka o liječenju počivana njima, a ne njihovim supruzima, koji su kognitivno i emocionalno oštećeni kroz godine pijenja i nisu u stanju donijeti radikalne odluke o ozbiljnijoj promjeni cjelokupnog obrasca bračnog funkcioniranja i liječenja. Zato, obraćamo se na početku liječenja upravo njima kao glavnoj poluzi liječenja, jer takav bračni zaokret mogu potencirati one, a nikako njihovi dobrano psihički i fizički oštećeni supruzi. Spremnost supruga da prihvate zahtjeve liječenja znači i spremnost da ide dalje u živost bez strahovanja o donošenju vlastitih odluka.
Nema izlječenja alkoholizma bez stvaranja uvida u bolest i promijenjeno ponašanje, bez kritičnosti, te bez angažmana cijele obitelji na duži period. Jednostavno, godine alkoholizma i narušenih bračnih odnosa su ostavile predubok trag na tkivu bračnih odnosa, i potrebno je barem nekoliko godina da bi uz uvjet njegove apstinencije od alkohola došlo do bitnijeg poboljšanja emocionalnog,socijalnog i seksualnog funkcioniranja u obitelji liječenog alkoholičara.

[IvanaR]

Nisam lično pogođena, samo sam reagovala na ovo:

Supruge alkoholičara moraju shvatiti i prihvatiti činjenicu kako odluka o liječenju počivana njima,

Čini mi se da to nije istina. Slažem se da neko iz porodice može podstaći obolelog na lečenje, da mu psihijatri mogu pomoći u smislu kako to da najbolje izvede, da se bolesnik ne oseti primorano, ucenjeno... No na kraju krajeva bolesnik je taj koji mora prihvatiti lečenje. Otprilike ovo što jelena kaže, ako ti sam sebi ne želiš pomoći, ne može ti ni niko drugi pomoći.