Zahtjevna djeca

[casa]

Da, postoje djeca koja su zahtjevnija. Ali na ovoj temi sam pročitala toliko toga što sam viđala kod 90% djece te dobi, a roditelji to navode kao karakteristike zahtjevnog djeteta. Opis koji je stavila Palčica je identičan onome kako bi ja predstavila svoje dijete, a i većinu djece te dobi. A ne smatram svoje dijete zahtjevnim djetetom. Zuska je napisala komentar da je njena kćer već u dobi od godinu dana - 15 mj sve razumjela i pokazivala prstom zato što su joj puno pričali i objašnjavali. To je zapravo sasvim normalan put jezičnog razvoja djeteta. I moj se upravo tako ponaša sada s 15 mj, a ne trgam se od objašnjavanja. Hoću reći da se puno normalnih faza ovdje predstavljaju kao nešto posebno, izvanredno i neuobičajeno. A nije tako. Rekla bih da puno toga leži u našem pristupu prema djetetu i našem viđenju djeteta. I opet ponavljam, to ne znači da ne postoje djeca koja su zahtjevnija i ne kažem da djeca forumašica koje su se ovdje javila nisu takva. Ali, ako vidim da se netko ne zna nositi s nekom situacijom, zašto ne bih pomogla vlastitim iskustvom i rekla : čuj, nije ti to baš tako strašno kao što se čini, hajde probaj ovako. To ne znači da umanjujem nečiji problem, nego da pomažem osobi da sagleda situaciju iz drugog kuta i proba s drugim rješenjem.

Jako je važno ljudima reći da su zabrijali kad zabriju i tu se slažem s tobom da velika većina primjera navedenih na prethodnim stranama ne predstavljaju neku posebnost. Jednako tako vidim i primjere onih čija djecu jesu kako to zovete zahtjevnija, odnosno bitno drugačija od vršnjaka. I tako sam se i ja na jednoj od ovih tema žalila na najmlađeg i žaleći se shvatila da za razliku od nekih nisam zabrijala pa sam se ohrabrila i obavila dijagnostički pregled kojim je utvrđeno odstupanje od normale, i iako nismo dobili čisti papir s dijagnozom već je samo u razgovoru spomenuto na što se sumnja, te da se obratimo erf-u za 6 mjeseci kad će biti lakše doći do dijagnoze budući je poremećaj u blagom obliku a dijete je još malo... Sve sam ovo iznijela kao dokaz da ponekad kad majka osjeća da je dijete drugačije, zahtjevnije, da ono to uistinu jest. Kako razlikovati one kojima se teže prilagoditi na roditeljstvo od onih čija se djeca teže prilagođavaju na svijet, ne znam. Bar to teško mogu preko foruma.

[palčica]

Nisu zahtjevna djeca nužno i nadprosječno inteligentna. Da neke mame ne tjeram da se javljaju na temu misleći kako svoje dijete želim istaći u ikojem smislu, busati se u prsa da je kao napredan, štogod. Tada nisu shvatile poantu mog javljanja. Vidim u kojem smjeru vodi razgovor pa se povlačim i eto, još jednom hvala svima, pomogli ste mi.

[leonisa]

Palcice, nebitno je jel tvoje dijete nezahtjevno, zahtjevnije, zahtjevno, jelbu zahtjevnoj fazi ili zahtjevnoj godini, vec da imas situaciju u kojoij si se nasla i ne znas kud bi kako bi, i trazis savijet, ideje, iskustva koja bi ti mozda mogla pomoci ili barem dati ideju za nesto sasvim novo. I sasvim je to normalno, biti i traziti.
A etiketiranja ne volim, dovoljno ce etiketa pobrati u zivotu, ne trebamo ih jos i mi keljiti.

Pisi ako ti makar treba da se ispuses. Uzmi od ovog topica sta ti pase, ostalo zanemari. Filtriraj i nemoj se drzati niceg ko pijan plota. Prilagodi sebi, tj. Vama.

Pisem s moba sorite na greskama.

[palčica]

Hvala leonisa. Samo pokušavam u dobrom smjeru rasti kao roditeljka i shvatiti potrebe svog djeteta, a kao pedagoški djelatnici i mm i ja znamo da se sa svom djecom ne može uvijek na jednak način postupati. Kao ni sa odraslima, psima, biljkama. Moglo je to biti pisano i na temu čudni roditelj/mjesečeve mijene/mršava djeca/zašto nema masline - ako je nekoga štrecnulo isprika.
Danas je već sve bolje, mirniji dan nakon mjeseci i mjeseci - čak smo i prohodali službeno.

[rehab]

Nisu zahtjevna djeca nužno i nadprosječno inteligentna. Da neke mame ne tjeram da se javljaju na temu misleći kako svoje dijete želim istaći u ikojem smislu, busati se u prsa da je kao napredan, štogod. Tada nisu shvatile poantu mog javljanja. Vidim u kojem smjeru vodi razgovor pa se povlačim i eto, još jednom hvala svima, pomogli ste mi.

Palčice, ako misliš na moju rečenicu da se neke situacije ovdje predstavljaju kao nešto posebno, neuobičajeno i izvanredno, krivo si me shvatila. Ovi epiteti su se odnosili na težinu i pojavnost situacije, ne na veličanje nečijeg intelekta. Nisam vidjela da ti je itko išta sporno napisao, dapače. Relax i nastavi pisati

[palčica]

Ma sve ok rehab i nikome ne zamjeram da ne misliš krivo. Ne želim samo privatizirati temu.

[leonisa]

cestitam na prohodavanju!

inace, ne znam jesi li vec skuzila sprancu, ali prije skoka u razvoju (u pravilu) ide regresija.

(time sam se znala tjesiti, ono, na rubu sam zivaca pa si govorim, ok sad ce se posjeseti, sad ce propuzati, sad ce prohodati....ovo zadnje se najduze tjesim )

[Zuska]

Zuska je napisala komentar da je njena kćer već u dobi od godinu dana - 15 mj sve razumjela i pokazivala prstom zato što su joj puno pričali i objašnjavali.

Nisam to napisala, ti si to tako razumjela, npr. nisam uopće napisala kad je počela pokazivati s prstom (mislim da je Palčica spomenula 8. mjesec, i kod nas je to bilo tako).
Naravno da mislim da mi je dijete izvanredno i neuobičajeno, kao i svaka majka, ali ne mislim da je genijalka niti ovdje pišem da bih tvrdila da mi je dijete jaaako inteligentno, niti mi za takvu vrstu razgovora treba forum.
Uopće se ne radi o tome.
Imam dijete koje traži (možda bolje napisati, tražila je dok je bila beba) više energije od većine druge djece (beba) koje poznajemo, koja su nam dolazila dolazila, s kojima se družimo. O tome je riječ. To je naprosto tako i to ne tvrdimo samo mi njeni roditelji. Ne trebam za to potvrdu od Rehab ili Beti ili nekog trećeg, niti ću smatrati da sam samo majka koja se malo lošije snalazi, pa u nečemu u čemu nitko ne vidi ništa, ja vidim nešto.
Ali upravo zbog ovakvih stavova i komentara ovdje izbjegavam dolaziti.
Došla sam pružiti riječ utjehe Palčici jer znam kako je meni bilo kad bih od Storme ili Trampoline pročitala dvije lijepe rečenice kojima bi pokazale da me razumiju i da su i one prolazile slično. To mi je pomagalo.

Da se razumijemo, danas oko nas vidim mnogo zahtjevnije djece od 2-3 godine. Neki od njih su prvih godinu dana bile "bebe za poželjeti", kako su se neke mame znale hvaliti. Naših prvih 18 mjeseci bilo je pakleno i ako u nekome prepoznam dio svog očaja i muke, onda stvarno poželim pomoći i pružiti riječ utjehe.

[sirius]

Nisu zahtjevna djeca nužno i nadprosječno inteligentna. Da neke mame ne tjeram da se javljaju na temu misleći kako svoje dijete želim istaći u ikojem smislu, busati se u prsa da je kao napredan, štogod. Tada nisu shvatile poantu mog javljanja. Vidim u kojem smjeru vodi razgovor pa se povlačim i eto, još jednom hvala svima, pomogli ste mi.

Samo daj , ako te veseli . Kao da je naprednost nesto fenomenalno.
Ako ti je dijete stvarno napredno , odnosno darovito ceka te zahtjevnost i hipersenzibilnost koja nece prestati tako skoro.

[leonisa]

pa ja mislim da nitko ne pise ni iz jednog drugog razloga osim pomoci. mozda neki postovi budu nespretno izrazeni, al nadam se da je samo to.

[apricot]

ja se ne slažem ni s apri ni s casom. kao prvo žena kaže da mali non stop čemerno cendra (odličan opis, btw. to čemerno cendranje), a vi pričate o tome da nije naša uloga da ih stalno držimo sretnima. a ovaj stalno čemeran.

******************************************


ja bih cijelo stablo prevrnula da nađem tu maslinu (možda je koja i ostala, ko će ga znat), a onda ako ih nema, šta ćeš. biti svjestan da koji put ne možeš izbjeć taj čemer.

sve zajedno, što god da napraviš, ništa se neće spektakularno desiti i nećeš spektakularno ama baš nigdje pogriješiti.

to sam i rekla
i, kako se ne slažeš?

[palčica]

Zuska, i hvala ti na tome.

Zahtjevna djeca, kako Greenspan u svojoj knjizi kaže su djeca težeg karaktera, naravi. Znam da nabraja hipersenzibilnu, agresivnu, strašljivu, nemogusesjetitikojujoš....djecu. Mogu i ne moraju biti inteligentniji, prosječno ili niže od prosjeka inteligentni. Mogu biti mirniji i aktivniji kao svako dijete. Činjenica je da trebaju nekad neke netipične pedagoške metode kako bi se iz njih izvuklo najbolje, neki možebiti odličan ili prosječan, ispodprosječan, kakav god potencijal, a valjda da i bude lakše i onima koji ih podižu, naravno i njima samima sa sobom. Mnogi se love njegove izjave da znaju biti bistri i od stabla ne vide šumu i da je lakše u tom slučaju mnogima odgajati prosječno u svemu dijete. Onda ovu temu tumače kao dopisivanje majki samoprozvanih genijalaca. I onda se roditelji ne javljaju jer ih određeni krivo shvate i razuvjeravaju da i njihova djeca to isto rade.

Primjer. Moja prijateljica ima iznimno bistog, dvogodišnjaka sa vakabularom ravnim jednom petogodišnjaku. Da ne povjeruješ kojom konstrukcijom rečenica se on služi. No on je tako lako odgojivo dijete, krasnog karaktera, s njim nema stalnih pregovora, borbi. Sluša i ne sluša, kako djeca i trebaju biti. Plače ako nije po njegovom, no ne jeca do besvijesti.
Primjer mene. Teško odgojivog djeteta. Hipersenzibilna u toj mjeri da sam se uzrujavala što će mravi u vrtu po zimi i nosila im hranu, prekrivala mravinjake kišobranom za vrijeme kiša. Roditelji su kopnuli od mene i bili na rubu sa živcima i energijom. Nisam podnosila određene formulacije rečenica koje su i najmanje u sebi imale naznake naredbe i autoriteta. Nitko mi ne može reći da je to prosječno ponašanje. Onda je roditeljima došla sugestija od iskusne pedagoginje da mijenjaju način obraćanja i stvar se u istom danu promijenila. Bila sam odlikašica, ali eto nisam nikakvo čudo od djeteta ni članica Mense. Nikakva genijalka. Samo teže odgojivo dijete koje je tražilo velik angažman. Zahtjevno dijete. I to ne bih htjela svom djetetu, a svi iz obitelji već vide reprizu karaktera. I naravno da ne volim ladice. No, vrijeme će pokazati kakvog malog čovjeka imam pored sebe. Ako kojim slučajem bude genijalac pohvalim se.

[cvijeta73]

to sam i rekla
i, kako se ne slažeš?

a šta ja znam, nekako mi se prestrogo učinilo ono od case da je opasno djetetu skretati pozornost. a ti si ju potpisala.

a kad kažem zahtjevnija djeca, ne mislim pri tome na nekakve dijagnoze i definicije iz knjiga. bilokakve. nego na činjenicu da imaš dijete koje jednostavno više traži. meni je npr lakše bilo s j nego s m. j je u principu bio, onako, lako se s njim dogovoriti. bio i ostao. naravno da je i on imao svoje faze, tantrume...ima ih i sad. al je više manje lakog karaktera.
za razliku od moje m s njom vječito neki pregovori. a dok je bila ovako mala, non stop neka dreka, pa aj ti pogodi što hoće. kod j sam nekako odmah znala što hoće.

to je podrazumijevam pod zahtjevno. možda je u našem slučaju prikladnija riječ npr tvrdoglavo

evo, ova moja tu svoju bebu praktički niti ne osjeti, u smislu nespavanja, u smislu da ništa od nje ne stigne itd. a moja m je bila 24/7 na cici i budila se osamstoosamdeset puta po noći i preko dana nije mogla biti 5 minuta recimo sama na podu. a ova se blaženo igra na podu sa onim baby gymom i sretna je i vesela. šećeš s kolicima, ona sretno guguće. staneš popiti kavu, ona sretno guguće.

[Anci]

dodala bih da i pojam zahtjevnosti puno ovisi i o nama- primjerice meni je jedno moje dijete MENI zahtjevnije, drugo mi je pjesma. moj muž se, recimo, s ovim koje je meni pjesma stalno prepucava
hoću reći, i kompatibilnost karaktera ima utjecaj. ne znači nužno da karatkteri trebaju biti slični. kod mene je upravo obratno :D
moje starije dijete je karakterno preslikana ja, kužimo se, ali, nije nam lako jednoj s drugom

[rehab]

Nisam to napisala, ti si to tako razumjela, npr. nisam uopće napisala kad je počela pokazivati s prstom (mislim da je Palčica spomenula 8. mjesec, i kod nas je to bilo tako).
Naravno da mislim da mi je dijete izvanredno i neuobičajeno, kao i svaka majka, ali ne mislim da je genijalka niti ovdje pišem da bih tvrdila da mi je dijete jaaako inteligentno, niti mi za takvu vrstu razgovora treba forum.
Uopće se ne radi o tome.
Imam dijete koje traži (možda bolje napisati, tražila je dok je bila beba) više energije od većine druge djece (beba) koje poznajemo, koja su nam dolazila dolazila, s kojima se družimo. O tome je riječ. To je naprosto tako i to ne tvrdimo samo mi njeni roditelji. Ne trebam za to potvrdu od Rehab ili Beti ili nekog trećeg, niti ću smatrati da sam samo majka koja se malo lošije snalazi, pa u nečemu u čemu nitko ne vidi ništa, ja vidim nešto.
Ali upravo zbog ovakvih stavova i komentara ovdje izbjegavam dolaziti.
Došla sam pružiti riječ utjehe Palčici jer znam kako je meni bilo kad bih od Storme ili Trampoline pročitala dvije lijepe rečenice kojima bi pokazale da me razumiju i da su i one prolazile slično. To mi je pomagalo.

Da se razumijemo, danas oko nas vidim mnogo zahtjevnije djece od 2-3 godine. Neki od njih su prvih godinu dana bile "bebe za poželjeti", kako su se neke mame znale hvaliti. Naših prvih 18 mjeseci bilo je pakleno i ako u nekome prepoznam dio svog očaja i muke, onda stvarno poželim pomoći i pružiti riječ utjehe.

Ovo si napisala :

Ne slažem se da djetetu ne treba objašnjavati. S njom smo puno komunicirali jer nas je tjerala, ali i zato što je nošeno dijete. Naše šetnje nisu bile šetnje s kolicima pa da zujimo svaka za sebe, već je naš (ili tatin, bakin) izlazak bilo kamo uključivao stalno pričanje s njom, kamo idemo, zašto, kuda prolazimo, koga srećemo. Bila je zadovoljna samo kad joj se nešto pokazivalo i objašnjavalo, prstom je počela pokazivati jako rano i jasno davati do znanja što želi i što je zanima.
To je rezultiralo time da je s godinom dana ili 15 mjeseci dok još nije pričala razumijela gotovo sve, to sam mislila tada, a čim je počela pričati shvatila sam koliko je riječi i rečenica bilo u njoj.

Sva literatura o govorno-jezičnom razvoju i tablice kažu da djeca u ovoj dobi razumiju više nego što govore, to što je ona gotovo sve razumjela je uobičajeni razvojni put tipičnog djeteta. I moj 15-mjesečni sin koji ide u šetnju u kolicima bez puno priče i objašnjavanja razumije gotovo sve, a ponešto i govori. Uobičajeni razvoj djeteta.
Priču o inteligenciji djece je započela Palčica koja je krivo razumjela neke postove. Ja inteligenciju nisam niti jednom spomenula, i ne razumijem zašto mi to imputiraš i zašto inteligenciju uopće spominješ. Ako si već došla pisati na ovoj temi o svojoj kćeri, trebala si naglasiti da očekuješ tapšanje po ramenu i potvrdu svojih mišljenja i teza, i da se ni slučajno ne javljaju oni koji na takve situacije gledaju drugačije. Zapravo, ovo je onda trebala biti tema podrške, a ne tema u kojoj razmjenjujemo savjete i iskustva.

[rehab]

P.S. Nitko nije ni napisao da djetetu ne treba objašnjavati. Govorile smo o kriznim, a ne o uobičajenim situacijama. Čitaj što piše.

[mikka]

meni je uvijek fascinantno kako se ljudi uspiju zakaciti na forumu

na temu, kad sam imala prvo dijete mislila sam da pretjeruju mame koje su pisale o ovakvoj djeci, jednostavno to nisam mogla pojmiti. onda sam rodila drugu i ostalo je povijest

[In love]

meni je uvijek fascinantno kako se ljudi uspiju zakaciti na forumu

na temu, kad sam imala prvo dijete mislila sam da pretjeruju mame koje su pisale o ovakvoj djeci, jednostavno to nisam mogla pojmiti. onda sam rodila drugu i ostalo je povijest

Podpis.

ja da imam samo srednjeg klinca bi rekla, ma, dajte no, sto to pricate. Tog klinca ne treba odgajati on se rodio odgojen, majke mi. A ostalo dvoje, pogotovo najmanji...dosta je samo rec samo to da bi radije imela 10 onakvih kakav je srednji, nego jednog najmladjeg.
i sto je najgore, kod nas nije bas lakse s vremenom, samo se mijenjalo situacije i stvari oko kojih se kacimo i dogovaramo....karakter se ne mijenja. Ja mislim da cu napraviti big party na dan ( vsi mi, cijela obitelj) kada nam on prijavi da se seli mene su tek sada prosle travme od beba koje mi je on usadio. Dok bi teturala onako umorna, nikakva, luda, ljuta bi 100 puta pomislila sta mi je toga trebalo. Cudim se da se nisam raspala u ono vrijeme... Ali eto sve se prezivi i sada nam je ok, naucili smo se zivjeti s njim, malo ga stavimo na ignore - s vremenom se naucis prepoznati kad te stvarno treba a kada te iskoristava. Za odgoj takvih klinaca moras biti energetski div, i sva energija koju imas ide samo na to.

Palcice, odmori se, to ti je najbitnija stavka. Daj malca nekome na jedan dan a ti odmaraj, spavaj, radi ono sto volis. Puno bolje i lakse funkcioniras kada si odmoren i napunjenih baterija.

[Zuska]

Ovo si napisala :

Ne slažem se da djetetu ne treba objašnjavati. S njom smo puno komunicirali jer nas je tjerala, ali i zato što je nošeno dijete. Naše šetnje nisu bile šetnje s kolicima pa da zujimo svaka za sebe, već je naš (ili tatin, bakin) izlazak bilo kamo uključivao stalno pričanje s njom, kamo idemo, zašto, kuda prolazimo, koga srećemo. Bila je zadovoljna samo kad joj se nešto pokazivalo i objašnjavalo, prstom je počela pokazivati jako rano i jasno davati do znanja što želi i što je zanima.
To je rezultiralo time da je s godinom dana ili 15 mjeseci dok još nije pričala razumijela gotovo sve, to sam mislila tada, a čim je počela pričati shvatila sam koliko je riječi i rečenica bilo u njoj.

Sva literatura o govorno-jezičnom razvoju i tablice kažu da djeca u ovoj dobi razumiju više nego što govore, to što je ona gotovo sve razumjela je uobičajeni razvojni put tipičnog djeteta. I moj 15-mjesečni sin koji ide u šetnju u kolicima bez puno priče i objašnjavanja razumije gotovo sve, a ponešto i govori. Uobičajeni razvoj djeteta.
Priču o inteligenciji djece je započela Palčica koja je krivo razumjela neke postove. Ja inteligenciju nisam niti jednom spomenula, i ne razumijem zašto mi to imputiraš i zašto inteligenciju uopće spominješ. Ako si već došla pisati na ovoj temi o svojoj kćeri, trebala si naglasiti da očekuješ tapšanje po ramenu i potvrdu svojih mišljenja i teza, i da se ni slučajno ne javljaju oni koji na takve situacije gledaju drugačije. Zapravo, ovo je onda trebala biti tema podrške, a ne tema u kojoj razmjenjujemo savjete i iskustva.

Čuj, Rehab, nisam došla ni po potvrdu, ni po tapšanje jer ja trenutno nemam problema. Došla sam dati podršku Palčici budući da sam u situacijama koje je Palčica opisivala mogla prepoznati i sebe, nas, pa sam dala primjer koji bi joj mogao biti zanimljiv i ohrabrujuć.

Očito nisam bila dovoljno jasna ili dovoljno precizna.
Ako dijete želi stalno komunicirati, važno je što više objašnjavati, pokazivati i tumačiti (naravno da je to važno svakom djetetu, ali neka djeca hoće više akcije i komunikacije). Osim toga, ne radi se samo o govorno-jezičnom razvoju, već i kognitivnom razvoju. Dijete ne prihvaća da nema maslina, hoće znati zašto ih nema, gde su, hoće li ih ponovo biti...

Možda me osobno iskustvo navodi na potpuno pogrešan zaključak, ali trenutno volim misliti da je naša neprestana komunikacija utjecala na to, ne da dijete s 15 mjeseci zna što je pas, a što mačka, već da traži i razumije neka složenija objašnjenja, kao i to da (od 20. mjeseca) ne prestaje postavljati pitanja, pa recimo razumije vremenski slijed, interesira se za uzroke i posljedice, prati i razumije priče u kojima ima i svoje uloge, zna riječi pjesama, u govoru koristi osobne zamjenice, zna brojati i više od 10, poznaje geometrijske likove, godišnja doba i tako dalje...
Neke od ovih stvari po normalnom slijedu o kojem ti govoriš dolaze kasnije, ali visoka razina komunikacije može potaknuti da se neke stvari brže usvoje.
Nismo imali plan, sama je tražila stalnu akciju i stalnu priču i dobila ju je.
Bila je jako naporna beba, ali izrasla je u suradljivo dijete. Isplati se. To je bila ili trebala biti moja poanta Palčici, ali nisam htjela ulaziti u ovakve detalje.

[leonisa]

zuska sve to stoji ALI, da dijete od 15mj hoce znato ZASTO masline nema, hoce li ih PONOVO biti...mislim da je to much.
ono naprosto hoce tu maslinu i tocka. ne zanima ga zasto je nema, da li ce sutra tu biti, ono ju zeli sada i ovdje.

isto tako, da, pojacana komunikacija moze potaknuti da se neke stvari brze usvoje, no ne mora biti. sa starijom sam bila puno puno sutljivija, naprosto jer sam takav tip koji ne voli pricati "sama sa sobomi" (navodnici su bitni, objasnjenje termina traziti na topicu o napornoj prvoj godini :p), u toj dobi joj nisam nista objasnjavala, a ispala je ko tvoja kcer. s nepunih 18 dozivala je ljude u vokativu, slagala recenice i nikad nije usutila, za sve je trebala objasnjenje i to logicno, bez muljaze. kod nje nisu palile standardne metode, time out samo bi pojacavao sizu, dok "zabranjeni" zagrljaj bi ju smirio i otvorio prostor komunikaciji. s mladjom pricam ko luda, tako da ne poludim doma i jer znam da joj je bitno, stalno je u akciji, oko nje je akcija, ona je u centru akcije, pokusava i radi sve sto i mi i starija sestra, no eto, bas i ne prica, ne onako kako joj je sestra. al zato obuva cipele od 16-17mj, dok je starija to usvojila s....3?

ocu reci, neka djeca su takva i takva ce biti ma sta mi radili, a neka nece, ma sta mi radili.

[Storma]

Dodat ću da je Anita dugo bila u fazi "ja ću svojom voljom napraviti da bude tako čak i ako nije". Npr. češer će potonuti ako ona dovoljno dugo traži/želi/zahtijeva da potone. Jako teško je prihvaćala da ne može upravljati stvarima/okolnostime/biločime svojim umom.

[Zuska]

zuska sve to stoji ALI, da dijete od 15mj hoce znato ZASTO masline nema, hoce li ih PONOVO biti...mislim da je to much.
ono naprosto hoce tu maslinu i tocka. ne zanima ga zasto je nema, da li ce sutra tu biti, ono ju zeli sada i ovdje.

ocu reci, neka djeca su takva i takva ce biti ma sta mi radili, a neka nece, ma sta mi radili.

Leo, kužim, ali ja bih mu/joj to sve ispričala za maslinu, neka vidi da odgovaram. Često puta sam i mislila da pričam samo za sebe, a onda je ispalo da je ipak lovila neke stvari. Možda je zbog količine objašnjavanja počela kasnije pričati (otvorila sam topic). Ali sad mi se čini da to sve dolazi na svoje i mislim da je vrijedilo i ohrabrujem Palčicu da čini slično.

Kužim i point da su djeca različita, u pravu si, naravno. Kod nekih za nešto stvarno ne treba puno truda, kod drugih stvari trebamo strpljenje.

[leonisa]

ok, da, ali ako dijete trazi maslinu. ono, lijepo pita, smireno, pa i ti smireno objasnjavas (mislim kad se samo sjetim kako sam znala pricati mladjoj za mrave, kad je jednog ljetos zdrobila, kako sam ih ja zvala mojim prijateljima i kako sam s njima pricala. dok zgrada nije cijela zaprasena i mravi su "nestali"), no kad dijete sizi i luduje jer nesto hoce a to ne moze dobiti, djaba objasnjavanja, ne dopiru do njih. u kriznim situacijama oni su u svojoj dimenziji. pa sjetimo se nas samih kad smo u afektu ili u nekom turbo zaru, ne cujemo nista sta nam se prica, pa cak ni blablabla, samo cujemo sebe i nase "hocu!! to je tako!!!".

to je ta razlika, finesa, koju smo rehab i ja spomenule. nismo rekle ne objasnjavati i ne pricati vec kad nastupi kriza i djeca placu, size, urlaju nase tada objasnjavanje je vrčo cesto samo trosenje energije.
a ja sam shvatila (a mislim da nisam jedina) da je maslina kriza. nije edukativno-relaksirajuca setnja i terenska nastava vec ono armagedon u malom.

al opet, djeca su razlicita, pa ako pomaze, bilo sta, supertruper.

[rehab]

ok, da, ali ako dijete trazi maslinu. ono, lijepo pita, smireno, pa i ti smireno objasnjavas (mislim kad se samo sjetim kako sam znala pricati mladjoj za mrave, kad je jednog ljetos zdrobila, kako sam ih ja zvala mojim prijateljima i kako sam s njima pricala. dok zgrada nije cijela zaprasena i mravi su "nestali"), no kad dijete sizi i luduje jer nesto hoce a to ne moze dobiti, djaba objasnjavanja, ne dopiru do njih. u kriznim situacijama oni su u svojoj dimenziji. pa sjetimo se nas samih kad smo u afektu ili u nekom turbo zaru, ne cujemo nista sta nam se prica, pa cak ni blablabla, samo cujemo sebe i nase "hocu!! to je tako!!!".

to je ta razlika, finesa, koju smo rehab i ja spomenule. nismo rekle ne objasnjavati i ne pricati vec kad nastupi kriza i djeca placu, size, urlaju nase tada objasnjavanje je vrčo cesto samo trosenje energije.
a ja sam shvatila (a mislim da nisam jedina) da je maslina kriza. nije edukativno-relaksirajuca setnja i terenska nastava vec ono armagedon u malom.

al opet, djeca su razlicita, pa ako pomaze, bilo sta, supertruper.

X

[palčica]

Ipak je komunikacija i dopisivanje ispala fina i korisna. Baš mi je drago (zato i volim ovaj forum).
Pročitah da je tu djecu nerijetko teško zadovoljiti i onda mi je lakše. I sad se mirim s time da nisam svemoguća mater ni superuberžena. Dajem se koliko mogu, zapravo i nerijetko iznad svojih mogućnosti. Osjetljivo, jako aktivno i sadržajno nezasitno dijete i mama koja samu sebe previše stavlja pod povećalo umjesto da se odmakne i odmori. Ne znam kako stojimo intelektualno, nisam nerealna (puno se radi s njim, zaista smo mu posvećeni i mnogo toga proizlazi iz naše stalne interakcije, pretpostavljam) i posve mi je nevažno - sada mi je samo bitno da ostanem normalna i živa, ne zamaram se time, još. Poslušala sam Juranin savjet, smanjujemo vanjske podražaje, pola dana provodimo u kući i forsiram igre na podu gdje nije sjeo valjda nikad. Poznanica, višegodišnja odgajateljica i objektivnija u svemu, savjetovala mi je da mu zadajem zadatke i to sada činim. Do nekog mog sljedećeg mamastog ludila!

[leonisa]

Aj malo vise o tim zadacima

[davidiemica]

Bok svim curama,
da nema ovog foruma mislila bi da mi treba psihijatrija. Imam sina od 4,5 g. i 3,5mj. Razlika je vrlo mala i već sam milijun puta bila na rubu živaca. po svim vašim postovima stariji je od početka jako zahtjevno dijete,,ali me izluđuje..mlađi svaka mama bi ga poželjela,u kratko da se izjasnim problemom sa starijim. Kako pomoći ili kako se odnositi sa takvim djetetom..npr..ja njemu lijepo objasnim kao normalnom čovjeku,a on će meni opet odgovoriti sa ne!! Prije vrtića pita me za 5 min.igre i složi se kako će se obući kada prođe tih pet min..prođe više od 5 min,,on ne želi ići..on nikada ništa nije htio prihvatit,,ako se ide van u park on neće,kada smo vani on neće doma,,sve je uvijek kontra..za poluditi,,tako je sa njime od početka..Psiholog mi je rekao da kada krene u vrtić bit će bolje,,nije..Ja sam bila sa njima doma do njihovih 4 god i 3g. sada su tek krenuli,,,ljudi moji to je za poludjeti..Mogla bi pisati esej o njima dvojici koliko vas mogu izluditi..Stariji za sve ima odgovor ne,,idemo na trening koji mu se svidio,,on kada je počeo ići njegov bratić,više neće da ide..kada kažem pospremi igračke,,samo lego kocke,,neće,,neka i braco posprema,,zašto? rekla sam tebi a ne njemu,,(jer se samo on igrao),,kažeš da idemo u igraonicu,,može!!dođem s njima tamo..stariji neće da ide(nova igraonica),,isuse poludjela sam,kažem idemo se igrati s igračkama,,on kaže ne želim,,sve podredim,,već mi ide na živce vlastito dijeta,strahujem da kada dođe jutro da se moram boriti s njime oko vrtića,oko treninga,,oko toga da budu malo na zraku. Tražim SAVJET kako se odnositi sa djetetom koje traži takvu pažnju ili odgoj,dosta mi je da ga tučem..protiv toga sam ali me toliko izlude da mi više nakon lijepog objašnjavanja nagrađivaanja ne daju izbora. nezaposlena sam mama, sa njima sam po cijele dane jer netko mora raditi mm radi od jutra do mraka. Spavanje je nemoguća misija..mlađi hoće da mu se pričaju priče,stariji več urla NEEE. Svake večeri to slu šam,,probala sam stvarno na lijepi način,..mama će čitati,pričati priče,,a stariji sve to negira..od rođenja nije htio sjedalicu u autu,kolica,plakao do milog boga,,po cijele dane i noći..ali sada kada priča,govori,samostalno ipak ne želi surađivati..Dok smireno mu govorim zašto je tako on se dere,ja još tiše govorim,,trudim se biti smirena,,ali on još gore...gdje griješim?

[davidiemica]

žao mi je što vas gnjavim,,ali zar nije grozno što jedva da se riješim djece,što nemam živaca za to da se igram s njima,što strahujem od njihovog ponašanja,,,što kada postupam mirno i staloženo a ono ti odgovara sa velikim NE,dernjavom da zapravo te niti ne čuje što ja smireno govorim. I kada više nemaš vremena za miran razgovor,mirnim tonom vrijeme ide i mora se ići za obvezama poludim...poludimm i sve se svodi na nasilje i ucjenjivanje..jako su vezani za tatu pogotovo stariji i mm to podržava,,ali nemože to dovijeka...ne igra se uopće s igračkama,već baulja po stanju rušeši sve pred sobom,,rasture mi cijeli krevet,,igra se s lampom,mlavijđi nije toliko problem,,samo stariji,jer kao što znamo mlađi starijeg kopira,,a kada se udruže pomoz mi bog.Hoću reći trudim se provoditi ne nasilan odgoj,,ali uvijek dobijem "pljusku" od starijeg,,uvijek je riječ ne. stvarno više neznam šta bi..da mu izbor a on na sve ima odgovor ne.. i meni naređuje,,nećeš ići u dućan,,bit ćeš tu,,doći ćeš kada ja kažem,,,ono mislim...? a ja kažem da moram ići..NEMOŽEŠ i tako..recite šta raditi s takvim djetetom...?

[palčica]

Aj malo vise o tim zadacima

Kaza mi ta poznanica da mu zadajem zadatke za koje mislim da su malo viši od onog što procjenjujem da bi mogao. Majke mi, još ne znam koji su to, koji bi to mogli biti, nisam ovih dana jako ambiciozna, ali mi tri popodneva sjedimo i igramo se na podu. Meni odlično.
Savjetovala mi je osim duplića drvene kocke pa sam ih kupila. I bojice i veliki papir pa crtamo, malo ih i pojedemo. Drvene kockice iz jedne kutije u drugu, jednu po jednu premještamo, dupliće slažem u neku veliku formu, a on ih revno do kraja rastavi. Ili loptice (one od 100 kom.) ubacujemo u shantalu, ubacujemo i onu srednje veličine koju i šutamo po stanu, sjednemo na pod pa se raširenih nogu dodajemo loptom za košarku, robu iz mašine u košaru i obrnuto i po nekoliko puta, samoinicijativno si zada da dedine čarape evakuira iz ladice u mašinu, napravili smo rupu na kutiji od cipela pa gura u nju autiće, uvlači ih u neku tanku pernicu za nekoliko olovaka, skida drvene kolutove sa špage, izvlači špagu iz plastične boce i tome slično. U knjižnici se zabavi onim labirintom - žicama na kojima su kuglice, premeće ih s jednog kraja, na drugi, strpljivo. Najčešća aktivnost je listanje kartonki, nekad ne gleda ni slike ali od početka do kraja štreberski svaku stranicu otvori - tu ga sada maltretiram pitanjima (pokaži mami gdje je auto, gdje je medi oko, kako se glasa ova životinja, bla, bla).
Nije mu sve to možda neki izazov, pretpostavljam da ovakve stvari svi roditelji rade s djecom i s obzirom na to da ima dosta dobru motoriku (rano je počeo hvatati loptu i jednom rukom, listati slikovnice, picajzlast je i mrvice i končiće skuplja stalno), ali ga zabavi. Vjerujem da si ti radila i puno više sa svojom mlađom.
Radila sam sa trogodišnjacima pa na dalje tako da ne znam pomno planirati zadatkovanje jednogodišnjaka - planiram ovih dana po neke zadatke iz literature, a ne ove iz svoje glave.

[Charlie]

Evo par ideja. Ja se sa svojom 15-mjesecnom bebom igram i memoryem, izvadimo sve drvene plocice i onda ju pitam gdje je koja zivotinja, pa kad neku uzme kazem kako se zove i pitam da nadje jos jednu istu; imamo zvucne slikovnice gdje mora pritisnuti odredjenu slicicu da cuje zvuk (auta, bicikla, zivotinje, rijeke...ovisi o knjigici); imamo babusku pa rastavlja, sastaviti jos ne zna ali to je super igracka! Imamo i drvene puzzle umetaljke, s oblicima i sa zivotinjama, i onda one umetaljke oblika 3d s rupama (to jos ne zna, osim kruga).

[Beti3]

Danas smo bile na dječjoj priredbi, pjesme i ples. Većina djece lijepo sjedi i uživaju gledati, neka plešu, roditelji snimaju...klasika.
I sad jedna mama koja je preaktivna. Njen otprilike trogodišnjak je htio sjediti i gledati, a ona ga zove, dođi da te snimam, pa tako mnogo puta, mali hoće sjediti, ona ga vuče za ruke, pleše s njim, diže ga i vrti, dijete jedva dočeka da ga spusti da sjedne i gleda, a ona uporno i uporno. Da mi je bilo zaurlati: daj mu mira!! ali, naravno da nisam. Uglavnom, više od sat vremena ona malome nije dala mira. da mi je znati smatra li svoje dijete zahtjevnim, jer ona se stvarno namučila, natrčala, naplesala, na kraju mi je bila smiješna.
Naravno da je nakon izlaza stajala vani i snimala maloga kako skače sa zidića, niskog, ali tko zna da li je ovaj htio skakati ili ne...

[marta]

Eto vidite da ste sve umislile. Zapravo vaša djeca žele sjedit doma na podu i igrat se samostalno, al vi ih navlačite naokolo.

[palčica]

Znala sam!

[leonisa]

Kaza mi ta poznanica da mu zadajem zadatke za koje mislim da su malo viši od onog što procjenjujem da bi mogao. Majke mi, još ne znam koji su to, koji bi to mogli biti, nisam ovih dana jako ambiciozna, ali mi tri popodneva sjedimo i igramo se na podu. Meni odlično.
Savjetovala mi je osim duplića drvene kocke pa sam ih kupila. I bojice i veliki papir pa crtamo, malo ih i pojedemo. Drvene kockice iz jedne kutije u drugu, jednu po jednu premještamo, dupliće slažem u neku veliku formu, a on ih revno do kraja rastavi. Ili loptice (one od 100 kom.) ubacujemo u shantalu, ubacujemo i onu srednje veličine koju i šutamo po stanu, sjednemo na pod pa se raširenih nogu dodajemo loptom za košarku, robu iz mašine u košaru i obrnuto i po nekoliko puta, samoinicijativno si zada da dedine čarape evakuira iz ladice u mašinu, napravili smo rupu na kutiji od cipela pa gura u nju autiće, uvlači ih u neku tanku pernicu za nekoliko olovaka, skida drvene kolutove sa špage, izvlači špagu iz plastične boce i tome slično. U knjižnici se zabavi onim labirintom - žicama na kojima su kuglice, premeće ih s jednog kraja, na drugi, strpljivo. Najčešća aktivnost je listanje kartonki, nekad ne gleda ni slike ali od početka do kraja štreberski svaku stranicu otvori - tu ga sada maltretiram pitanjima (pokaži mami gdje je auto, gdje je medi oko, kako se glasa ova životinja, bla, bla).
Nije mu sve to možda neki izazov, pretpostavljam da ovakve stvari svi roditelji rade s djecom i s obzirom na to da ima dosta dobru motoriku (rano je počeo hvatati loptu i jednom rukom, listati slikovnice, picajzlast je i mrvice i končiće skuplja stalno), ali ga zabavi. Vjerujem da si ti radila i puno više sa svojom mlađom.
Radila sam sa trogodišnjacima pa na dalje tako da ne znam pomno planirati zadatkovanje jednogodišnjaka - planiram ovih dana po neke zadatke iz literature, a ne ove iz svoje glave.

ja sam otkrila mandarine. iako ih nece jesti obozava ih guliti.
isto tako zahtjevi poput odi u sobu i donesi mi to i to, baci to u smece i ostale svakodnevne situacije.
uz ovo sto si nabrojala.
zna ju okupirati na neko vrijeme obuvanje i izuvanje kao i pokusaj da zakopca ciferslus.
sad joj je akcija obuci hlace dok je na tuti, ne ugurati obje noge u jednu nogavicu.

charlie, ovo s memorijem je dobra ideja.
ja imam brdo izvotinja iz mullera, no njoj je sve veliko ihhhaaaaa (konj) a malo pas. pa umirem od smijeha kad uzme kravu i kaze ihhhhaaaa.

probala sam kocke slagat joj po boji, no jos je tu 0 bodova.

[mitovski]

Danas smo bile na dječjoj priredbi, pjesme i ples. Većina djece lijepo sjedi i uživaju gledati, neka plešu, roditelji snimaju...klasika.
I sad jedna mama koja je preaktivna. Njen otprilike trogodišnjak je htio sjediti i gledati, a ona ga zove, dođi da te snimam, pa tako mnogo puta, mali hoće sjediti, ona ga vuče za ruke, pleše s njim, diže ga i vrti, dijete jedva dočeka da ga spusti da sjedne i gleda, a ona uporno i uporno. Da mi je bilo zaurlati: daj mu mira!! ali, naravno da nisam. Uglavnom, više od sat vremena ona malome nije dala mira. da mi je znati smatra li svoje dijete zahtjevnim, jer ona se stvarno namučila, natrčala, naplesala, na kraju mi je bila smiješna.
Naravno da je nakon izlaza stajala vani i snimala maloga kako skače sa zidića, niskog, ali tko zna da li je ovaj htio skakati ili ne...

I ti si gledajuci tu zenu zakljucila jao pa ovo su one s one teme o zahtjevnoj djeci, sigurno i one tako, idem im to odmah reci.
Iskreno, Beti ne znam vise kako bih nazvala te tvoje pokusaje ali ne cine mi se dobronamjerni vec kao predavanje s visoka.
Ne mozes nas sve staviti pod isti nazivnik. Ako ti se cini da netko pretjeruje onda odgovori toj osobi konkretno na njenom primjeru.
Nije mit, zahtjevnija djeca stvarno postoje, koliko se god ti trudila nama objasniti suprotno a ti ovdje samo trljas sol na ranu.
Moje dijete je bilo zahtjevno, pa taman da se svi bogovi ovog svijeta udruze i kazu da nije, ona je bila izuzetno zahtjevno dijete.
Sada ima 3,5g i u nazad 3 mjeseca stvari su se jako promijenile i ne bih je mogla vise svrstati u zahtjevne. Postala je suradljivija i ne place vise zbog svake i najmanje sitnice. Ta zahtjevnost mijenja oblik kako raste i postaje puno lakse, tako da drage moje izdrzite, ipak ima nade .

[Jurana]

Dodat ću da je Anita dugo bila u fazi "ja ću svojom voljom napraviti da bude tako čak i ako nije". Npr. češer će potonuti ako ona dovoljno dugo traži/želi/zahtijeva da potone. Jako teško je prihvaćala da ne može upravljati stvarima/okolnostime/biločime svojim umom.

Joj, da, da! Sad mi se vratilo. Moj bi tko zna koliko govorio: Ali ja želim da... Ja mu objasnim zašto ne može izaći sunce 5 minuta nakon što je zašlo, a on dalje: Ja želim, ja ŽELIM!

[Peterlin]

Ovo s promjenom ponašanja nakon treće godine sam i ja iskusila. Ima u tome nešto...

[leonisa]

Joj, da, da! Sad mi se vratilo. Moj bi tko zna koliko govorio: Ali ja želim da... Ja mu objasnim zašto ne može izaći sunce 5 minuta nakon što je zašlo, a on dalje: Ja želim, ja ŽELIM!

to ja zelim je i mene kostalo.
nije me toliko izludjivalo kad bi ona zeljela nesto nemoguce, vec kad bi ja rekla da ja ne zelim da ona nesto radi, a ona mi vrati: ali JA zelim.
ili ako kazem da ja zelim da nesto napravi/m, a ona mama, JA ne zelim. i onda me pita ciju zelju cemo poslusati :juul:

inace u betinom opisu sam se cak i ja nasla. no ne u tome da plesem oko djeteta pa navecer placem uz jecaj "i konje ubijaju, zar ne?" dok dijete uopce ne zeli plesati, vec da i mene ulovi zuta minuta. i mene ulovi da zelim tada, u tom trenu, skakutati s njom, gnjaviti je, zekati, slikati, a njoj se ne da. da sam JA zahtjevna. i nikad ne bi pripisala tu zahtjevnost u tom trenu djetetu vec iskljucivo nekim mojim musicama, a imamo ih svi, zar ne?

[casa]

Definitivno se ne prepoznajem u Betinom postu... ako me ne dirate ni ja ne diram vas nego dišem i slušam tišinu. I meni je baš drago da mi djeca govore ja želim... to mi je baš onako izvor ponosa, daje mi osjećaj da su oni osobe, da sam stvorila druge ljude... Naravno, nije uvijek kako oni žele, ali i kad nije meni je drago da oni žele. Čak mi je pomalo i slatko kad kroz plač govore Aaali ja žeeelim ići vaaaan, maaama, ja stvaaarno žeeeelim... I moj je napunio tri godine prije mjesec dana i ne vidim neki napredak... Ali valjda će doći...

[casa]

I moj zahtjevni jako rijetko pristaje na zadatke, samo kad je jako dobre volje. Inače, sam sebi zadaje zadatke, recimo pokušava povlačiti ravne okomite ili vodoravne crte u bratovoj bilježnijici do kraja reda, ili krugove. I ljuti s kad griješi i briše.. Ali ako mu ja zadam isto to, neće. A godinu dana stariji brat uživa u takvim zadacima, i onom s osi simetrije. Ovaj mali ne želi da mu ja zadam os simetrije pa on sam sebi zadaje. Mene jako brine repetitivnost u koju sam sebe uvodi. U stanju je 15 minuta pažljivo crtat krugove da budu od crte do crte... I nije motorički napredan pa da mu to turbo ide,ono baš se muči.

[meda]

jao, beti, ti si biser kakvog nema

ovo je tema o zahtjevnoj djeci, ne o zahtjevnim mamama

[meda]

meni je bila najgora 1. godina, nespavanje danju, nespavanje nocu, nosenje i dojenje non stop (inace je bilo urlanje iz petnih zila, kao i za sve drugo sto mu nije bilo po volji)

kad je jednom bio miran i normalno spavao mislila sam da je bolestan i drugi dan ga odvela doktoru

[jelena.O]

Ovo s promjenom ponašanja nakon treće godine sam i ja iskusila. Ima u tome nešto...

moji vjerovatno onda nikad neće preć tu famoznu 3 godinu

[meda]

nama je 4. jos bila najgora, valjda zakasnjela 2. i 3.

ili moji zivci traju 3 godine , pa ja vise nisam mogla

[mitovski]

Joj, da, da! Sad mi se vratilo. Moj bi tko zna koliko govorio: Ali ja želim da... Ja mu objasnim zašto ne može izaći sunce 5 minuta nakon što je zašlo, a on dalje: Ja želim, ja ŽELIM!

To je i kod nas bilo, mislim i sada je ali u puno manjoj mjeri. Ona bi npr. da mrav poleti i plače histerično jer mrav nije poletio i traži od mene da ga natjeram da poleti i onda to traje i traje, ali nije mi to bio toliki problem, najveći mi je problem bilo takvo ponašanje u svakodnevnim situacijama, životnim. Mislim da se djeca rode s nekim karakterom i da nemam J. možda bih rekla da to sve ovisi o roditelju i ovisi ALI do određene mjere, ostalo je karakter djeteta.
Preusmjeravanje pažnje, kako su mi mnogi savjetovali, kod nas nije palilo, već bi još raspirilo vatru, imala sam osjećaj kao da mi poručuje, zar misliš da sam glupa pa ne kužim šta radiš?
Moja J. sve prima jako k srcu i imam osjećaj i ustvari znam da kad joj kažem da nešto ne smije ili da se nešto ne može da ona to čuje kao ne volim te i onda to toliko traumatično proživljava, bilo je i nekoliko tantruma dnevno, plakanja i zadržavanja daha itd.
Ona dođe svaki dan iz vrtića i onda nam prepričava dan u vrtiću i ispriča tko ju je gurnuo i tko joj je nešto ružno rekao i vidi se na licu koliko ju to muči i koliko ju boli, ja bih rađe da nije takva i da ne uzima sve k srcu toliko.
Tete u vrtiću ju strašno hvale, da je predivna djevojčica, da se predivno izražava, igra, pomaže prijateljima, pospremi igračke, sama se oblači, svlači tako da izgleda da sav taj naš trud ipak polako daje ploda, a da je bilo mnogo trenutaka kad smo sumnjali u sebe i mislili da smo očito mi krivi, bilo je. Da je bilo puno situacija kad smo mogli puno bolje odreagirati , bilo je, samo smo ljudi

[palčica]

Htjela sam još nešto dodati - moj tata, djetetov djed iz valjda tog nekog razočarenja i nesigurnosti živi s mišlju kako ne zna zabaviti svog jedinog i najdražeg unuka (takav je, trebamo to prihvatiti) i onda se baka i on jako brzo ubace u ulogu velikih zabavljača, pretjeranih. I onda s jedne strane znaš da djetetu treba neka druga energija sa njima (mi doma nastojimo biti mirniji, bez tv smo, sve je ležernije kad je tako preosjetljiv) ali i da ga to koliko god se kezio uznemirava - onda nas već na vratima dočeka djed koji plješće, lupa loncima, trubama i sl. I naravno, kako se tenzije i podražaji pojačavaju tako je i dijete luđe i manje spremno na suradnju. Sada i sami vide da atmosfera mora biti drugačija da bi on bio normalniji. 14,5 mj. i dva dnevna spavanja plus cijela noć. Umori se sam od sebe i ne treba mu više.

Može i na pp neke kvalitetne, povoljnije, drvene memori - probala bih s time.

[davidiemica]

Nitko ništa me ne može savjetovati? Pročitala sam sve,,ali trebam savjet kako se nositi sa zahtjevnim djetetom i još jednim nezahtjevnim?

[trampolina]

Nitko ništa me ne može savjetovati? Pročitala sam sve,,ali trebam savjet kako se nositi sa zahtjevnim djetetom i još jednim nezahtjevnim?

Uzmi moje mišljenje s rezervom, ali ovako napisano meni djeluje kao da ti sinko pokazuje da je nesretan. Ja bo istražila zašto, je li smatra brata kao smetalo, imaju li razvijen odnos...

Kod neke djece se roditelj mora postaviti kao šef, što je naravno skliski teren. S E. konstantno plešem po žici, s jedne strane autoritet (nekad zbilja vrlo čvrst) s druge blagost i sigurnost. Točno mu to paše.

Glede razumijevanja utako ranoj dobi i ja bi se zaletila i rekla da kuže stvari ali ne i uzročno posljedične veze. Ne kuže ih skroz, ali ih naslućuju i to ih baca u još veći očaj i frustraciju. Ne izvlačim sad ovako iz glave primjer, ako se sjetum konkretnog napisat ću.


A da se i pohvalim, došlo je vrijeme branja plodova, trenutno u našoj kući živi divno, suradljivo i empatično dijete. Nadam se da neće brzo odselit

[S2000]

Joooj ja sam davno pisala na ovoj temi o svojoj zahtjevnoj bebi, toliko energije je imao i oduzimao i sisao moju. Onda se malko smirio, poceo suradjivati uz nase velike napore i strpljenje, ali i ignoriranje u nekim situacijama- tako da sam se odjavila s teme. Sad je relativno ok, s tim da ima previse energije, al podnese se i to.

TEK SAD kad imam drugo dijete shvacam kako bebe mogu spavati, cak i lezati budni... Da imam samo ovu malenu vjerujem da bi mi bilo dosadno dok ona spava ture od par sati po danu.

Sto ce biti dalje vidjet cemo, ali samo eto da napisem da definitivno iz iskustva mogu primjetiti da mogu biti veeelike razlike izmedju zahtjevnosti beba. Primjetis ih vec u rodilistu

[Begonija]

palčica moj srednji je u toj dobi bio vrlo sličan tvojem djetetu.
Sada će 4. godine i lakše je ali ako ga uspoređujem sa svojim prvim i trećim djetetom i dalje je IZNIMNO zahtjevan.
Lakše je utoliko što bolje razumije posljedice svojih (ne)djela i što pokušava na mirniji način kanalizirati silnu energiju koju ima u sebi.
Do 3. godine je dosta burno, glasno reagirao na podražaje i za takvo dijete je izrazito bitno dozirati aktivnosti.
Sve što je PREviše ili PREmalo je frustrirajuće za njega.
Meni je pomoglo što sam u sebi nakon prvotnog nesnalaženja sa njim uspjela naći donekle odgovarajući modus.
Strpljenje.