cure super je kaj vas imam, ovo mjesto mi dođe ko slamka spasa.. mene odnijelo u krivom smjeru. prošli tjedan sam na poslu imala jedan jako šokoviti dan, nakon toga prvo prehrana otišla kvragu (sve oko mene ljubičasto, milka u svim varijantama i pakiranjima..), vježbanje se držalo, ali sva sam bila bezvoljna pa je i vježbanje bilo takvo. ovaj tjedan sam konačno ponovno stala na vagu i šokirala se, u tjedan dana mi je došla kila i pol. da se rasplačeš. no neki dan mi je došla i menga, pa se tješim da je za nešto od tih kilu i pol ona kriva. a kako je m došla u slapovima (valjda zbog živciranja, inače nije tako), otišla mi je i volja za vježbanjem (danas već treći dan nisam vježbala..).
danas mi je nešto bolje, čitam vas, elan se vraća, a polako i želja za životom i vježbanjem. ne usudim se još na vagu..
a sve si mislim, možda je to onaj moj čuveni mehanizam kojim samu sebe spriječim da previše smršavim i dođem u granice u kojima sam zadovoljna s kilažom.. nije prvi put. ili je možda samo nagomilani šok (i posao i to što već mjesec dana ne griješim s jelom..). baš sam tužna, a tako mi je dobro išlo
e, a jel to možda i ona granica kada dva i pol mjeseca u kontinuitetu vježbaš pa kako se bliži treći bliži se i štrajk?
ili je to ipak samo stres i reakcija na njega??
mislim si da odradim pokoji alfa cardio (ili nešto lakše?) danas, sutra, dam si malo prostora za odmor, a onda od ponedjeljka natrag na treći tjedan alfa focusa.
joj. jedva čekam da prođe ovaj blue period, više mi se sviđalo ono kada sam vježbala i bila sretna s napretkom. sad još jače osjećam istinitost onoga da nothing tastes as good as thin (ili getting results) feels..