Povratak na posao i teška strepnja

[Gingerbelly]

Drage mame, evo da s vama podijelim ono što me muči već neko vrijeme. Dvije godine, točnije. Užasno me pogađa i značajno narušava kvalitetu života. Guši.


I tako...da ne duljim. Novi posao-mrak!Super prilika, iskrsnula je nenadano, u mojoj branši teško da može biti ljepši posao.
Problemi su počeli otprilike odmah po mom dolasku. Ne s svima .U stvari ja niti ne doživljavam ni dan danas da imam bilo kakav stvarni, konkretan problem s bilo kim osim s tom jednom gospođom koja me valjda na prvu zamrzila kao nikog u životu. Mrzila me još prije nego me vidjela(znala sam jer je pričala kako dolazi netko tko će primati plaću i ne raditi ništa). Ona je u tom kolektivu neka vrst alfa-ženke, a "alfom" se postavila tako što je dovoljno "luda" i surova da joj se nitko ne usuđuje oponirati.

I tako, odmah mi je na početku, pri prvim susretima dala do znanja da sam za nju nitko i ništa, obična balavica kako sam nevažna toliko da mi niti ne mora polagati račune koje je po radnoj dužnosti dužna, kako me nikada neće prihvatiti i kako moje radno mjesto uopće ustanovi nije potrebno jer su oni funkcionirali predobro i bez mene. Ja nisam osoba koja u takvim situacijama popušta i umjesto da joj podilazim, dodvoravam joj se i sl. ja sam odlučila ostati čvrsta na nogama, okrenuti njoj leđa, i prekinuti odlučno svaki kontakt, ignorirajući je. Na van sam odavala dojam čvrste i samouvjerene osobe, dok sam unutar sebe bila jako uplašena i u panci. To ju je toliko šokiralo, povrijedilo i napunilo silovitim bijesom! Žene moje, otad je sustavno i bez imalo milosti radila(i radi) na tome da mi naruši pozicije u tom kompletnom kolektivu. One koje su joj najbliže gotovo su isti dan postale užasno hladne, službene, rezervirane(do tad su sipale med i mlijeko, i bila sam im naoko vrlo draga) Neke, kad uđem u sobu u kojoj su s dotičnom, javljale bi se u pola glasa, najtiše, ne bi li ih ova primjetila kako me pozdravljaju.

Sad se povratak jako približio, i osjećam se tako jadno. Najviše zato što sam u susretima kroz trudnoću i porodiljni, i kod nekih drugih, inače susretljivih i prije ljubaznih ženica, počela osjećati nekakvu rezerviranost. Kao da im nije najdraže na svijetu sresti me...To me toliko pogodilo, da riječima ne mogu dočarati.
Jako, jako me pati to što sam za dobro primila toliku količinu negativnosti, zamjeranja, srditosti i ogorčenosti...i to sve samo zato što sam se prijavila na taj natječaj i prihvatila taj posao. "Posao snova"ispostavio se da je noćna mora...a ja raditi moram jer sad dvoje dječice čeka kruh na stolu. Skoru promjenu radnog mjesta ne vidim jer teško da će biti prilike za to...

Nikad nisam imala nikakva slična iskustva. U svim dosadašnjim kolektivima bila sam vrlo prihvaćena, i poštivana. Ovdje nisam očekivala lovorike. Iako sam totalno druga branša od svih u ustanovi u kojoj radim, i iako služim kao svojevrsni nadzor vlastite domene u uvjetima u kojima ti ljudi rade,nisam se postavila kao neki egocentrik, nego sam koraknula među njih ljubazna, nasmješena, onakva kakva jesam...Očekivala sam samo da će biti korektne, da će se sa mnom slagati barem kao i sve ostali ljudi s kojima sam do sad surađivala.Međutim, očito sam zalutala u gujinje gnijezdo, u kojem jedna žena kontrolira i manipulira ostatkom legla...Ispada da ja, kao najmlađa u kolektivu jedina imam energije i hrabrosti oduprijeti se toj asimilaciji, i ne dopustiti joj da vlada mnome, mojom glavom i mojim poslovima. Ne mogu prihvatiti da jedan dan srdačno pozdravi, a drugi okrene leđa na moj pozdrav,...da mi svašta govori iza leđa, a ja joj nakon toga idem niz dlaku iz straha,...da joj dopuštam da o mene briše noge svaki put kad je bijesna, isfrustrirana, zlovoljna...Nema šanse.A to je ono kako ona tretira te druge žene.I one su s tim fajn. Čist ok.


Imate li kakav savjet, sugestiju?Ima li nade da se ta saga ne nastavi, da se nekim postupkom(s moje strane) sve okonča?Iskreno, pomišljala sam i na otkaz puno puta, ali ne bih mogla dozvoliti mužu da crnči za nas, i da živimo mnogo manje kvalitetno zbog toga.Tu su dječica. A opet, kad pomislim na to što me čeka kad se vratim...uhvati me panika. Uzlupa mi se srce. Sva se duboko uznemirim i uzrujam.

Ima li spasa ili je otkaz jedini način?


Unaprijed HVALA na svakoj riječi koju mi uputite. Već mi je lakše samim tim što sam vam se pojadala kuckajući ovdje svoje misli...

[Jelena]

Draga Gingerbelly, vjerojatno si upala u drzavnu sluzbu. Jer samo tu nije bitan ucinak cijelog kolektiva. Da nekome zaista ovisi kruh o ukupnom ucinku, to se ne bi dogadjalo, a sefica bi ti sigurno cuvala ledja, jer bi ona morala brinuti o placama djelatnika.

Slicno sam prosla i sama, takodjer iznenadjena jer sam promijenila vise firmi i uvijek imala odlicne medjuljudske odnose.

Na tvojoj su strani tvoje godine, jer kako god okrenes, njezina uloga ce slabiti s godinama. Hoces li ti imati strpljenja, to ces i sama vidjeti. Mislim da je dobro procijeniti malo ljude, ima sigurno jos onih koji pate slicno kao ti pa s njima koliko toliko odrzavati dobre odnose, al bez previse izjasnjavanja o problematicnoj gospodji. Kazu Nijemci kad uperis prstom u nekoga, odmah su u tebe uprta tri prsta.

Nema ti druge nego besprijekorno odradjivati svoj posao da te se prepozna kao kvalitetnog i korektnog suradnika. Za to treba neko vrijeme.

[Gingerbelly]

Draga Jelena,hvala na odgovoru. Nećeš vjerovati, i mama je rekla da se moram strpiti jer se starim kvrgama(onima na koje su se ljudi unutar neke grupe već navikli) mnogo više tolerira, i mnogo manje zamjera nego novim nadobudnim"uljezima"(a to sam valjda ja ovdje).Činjenica jest da one, iako rade vremenski kraće, rade fizički zahtjevniji posao od mene.Rekla bih i psihički, ali očito je da su me tim djelom dovoljno opteretile da vjerujem nekako da je psihički moj naporniji...Ali, hey...Ta svi smo odabrali svoje zanimanje, odškolovali se za ono što smo htjeli/željeli/voljeli...Imam dojam da bih se ja (da pašem dotičnoj i pojedinima) svaki dan trebala primati njihovog posla u njihovoj branši(što je dotična jednom i spomenula,kako bih se u vremenu kad nemam velikog posla mogla pozabaviti njihovim) To niti želim. Niti smijem. Ali očito je da je da će nekima vječito ostati nemoguće shvatiti kako se to ta balavica usuđuje raditi posao koji je naporniji od njihovog, a primati istu plaću. Da mi je bilo znati u što se upuštam vozila bih ja i sto km dalje relacije na mom starom poslu

[JaMajka]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

[Carmina406]

Slazem se sa svim komentarima prije. Radi svoj posao,budi postena prema kolegama i bit ce sigurno rezultata. Nemoj dopustiti da gubis zivce s "takvim" ljudima,ne trosi energiju i ako ikako mozes ne nosi posao kuci. Znam-Lako je reci,treba to i uciniti

Prihvati da je ONA nebitna,ne spustaj se na njezin nivo, a i kolegice ce sigurno promjeniti plocu


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[Carmina406]

Ja se bas "zalim"na posao na drugoj temi jer jos malo pa se trebam vratit,treba mi psihicka snaga lol


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[more]

Možda ti je ovo prilika za novi početak

Ovako nešto sam pomislila čitajući uvodni post. Iz onoga što si napisala, ne vidim zašto bi davala otkaz. Vraćaš se upoznata sa situacijom, razmisli i odluči kako misliš da je najbolje da se postaviš i kreni. Koliko je moguće, vježbaj se u tome da te ne može ništa na poslu baš tako jako pogađat. Da pomalo dođeš do toga da nema te osobe koja može učinit da se tako loše osjećaš. Bit će boljih i gorih dana, ali ti se drži toga da profesionalno radiš svoj posao. U takvoj atmosferi, ne upuštaj se na poslu u nikakve druge teme. Okani se nerealnih očekivanja. Zašto bi te u svakom kolektivu svi trebali voljet. Sasvim normalno je imat u životu ovakvu situaciju i - iskoristit je za rad na sebi.

[baka]

Gingerbelly, imaj malo milosti i prema sebi i svojem zdravlju. Što si se napela i što si zapela, te želiš držati cijelu situaciju na tvojem poslu pod svojom kontrolom. To ne treba ni tebi ni tvojim kolegama. Hoćeš - nećeš vi ste na tom poslu sa svim svojim različitostima jedan tim koji nekako treba nešto zajedno raditi, susretati se, komunicirati. Vjeruj da i oni drugi imaju isto dileme i pitanja koja i tebe muče. Ne govorim ti napamet. Prošla sam taj put od balavice do "one gospođe". Ostane na koncu ipak samo ono da li si doprinosila rješavanju zadataka svojim prisustvom ili odsustvom. Sretno.

[trampolina]

Mislim da se ipak moraš malo čvršće postaviti.

Iz tvog pisanja stječe se dojam da ideš niz dlaku i ne voliš ulaziti u sukobe (možda krivo).

Ne pozdravljaju te? Ti njih pozdravi svaki put, glasno i sa smješkom.

Očekuju da radiš dio njihovog posla? Reci da nećeš, glasno i nedvosmisleno.

Ne ostavljaj prostora za manevre, svaku situaciju rješavaj odmah i do kraja.

Ja bih tako napravila, nema šanse da bi plesala kako ona svira.

Ali prije svega mislim da te nebi trebale pogađati takve stvari. Ok, situacija je takva kakva je, idemo je okrenuti na svoju korist.

[bella77]

Slažem se s trampolinom.
Treba odmah imenovati svaki problem, jasno i glasno, da svi čuju i znaju. Ako se dugo šuti i pokušava ignorirati, problem neće nestati nego se može napuhati kao jedan veliki balon.
Zna li tvoj šef za ovu situaciju? Jer, očito je da ti ne možeš obavljati svoj posao zbog nastale atmosfere. Ja bih razgovarala sa šefom, ali ne u smislu da tražim intervenciju, nego samo informiranja radi.
Postoje li neki mehanizmi, tipa, ocjenjivanje rada kojim se može i poticati poželjno, a kažnjavati nepoželjno ponašanje radnika?
Ovdje je nebitno tko je stariji, a tko mlađi. Da je netko mislio da bi gospođa mogla bolje obavljati svoj posao bez nadzora, ne bi joj uveli nadzor, jel tako?

[Angie75]

A tko ti je zamjena dok si na porodiljnom? Ima li i ona iste probleme s istim ljudima?

[Jelena]

Ne vjerujem u cvrsce postavljanje novog mladog djelatnika kojeg nitko ne poznaje, dok nema nikakav mehanizam straha za ocuvanje autoroteta. Ne vjerujem da Gingerbelly moze nekome kreirati placu ili mu dati otkaz.

Ne treba se ulizivati, niti biti neki softy, al vjerojatno moze jedino svojim djelovanjem izgraditi autoritet. Tako da apsolutno treba malo vremena. Al isto tako treba promisliti sto je sve atraktivno, cime bi se bavila kad bi mogla birati posao (u skladu s obrazovanjem). Sad nije vrijeme za traziti novi posao, al jedno oko drzati otvorenim za neke nove prilike. Malo je vjerojatno da ces se ikada u tom kolektivu osjecati bas ugodno, da s veseljem dolazis na posao.

[Gingerbelly]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

I ja sam pomišljala na to da sam možda krivo postupila. Ali nisam spomenula kako je dotična njprije nekoliko puta izignorirala mene.Ono, moj pozdrav kad uđem u prostoriju i pozdravim...ona ništa. Dođem, pitam ju za neku info koju mi je dužna prenijeti, ona mi veli nek si sama nađem u dokumentaciji. Britko.Bezobraznim tonom, osorno.Kao da kipi u mojoj prisutnosti Nisam se odlučila na taj postupak naprasno, preko noći. Desilo se i desetak manjih ili većih incidenata gdje me ponizila(najčešće pred drugima), a o onome što mi je govorila iza leđa da i ne pričam...Ne znam. Jednostavno mi se u tom trenutku činilo kako nemam drugog izbora. Ostalo mi je ili to, ili saviti leđa kao i ostale, i na njeno otvoreno neprijateljstvo uzvraćati smješkom, dodvoravanjem i sl.

[mim]

Ja bih ovako, mailom, nakon povratka ako vidim da je nastavila po starom.

"Poštovana kolegice/gđa ta i ta,

Nakon početnih nesuglasica smatrala sam da će vrijeme koje sam provela izvan radnog mjesta donijeti poboljšanje našeg međusobnog odnosa. Kako se to, nažalost, nije dogodilo lijepo Vas molim da se očitujete ukoliko smatrate da dio zajedničkog radnog procesa ne obavljam dobro, a ako se radi samo o Vašem osobnom animozitetu i nemogućnosti toleriranja autoriteta mene kao Vaše nadređene lijepo Vas molim da osobni stav ostavite izvan ureda kako ne bi patio radni proces i kako se zbog toga dalje ne bi kvarila radna atmosfera među svim zaposlenima.

S poštovanjem, (ti u potpisu) "

Ako zagusti imaš neki dokaz da si pokušala mirno riješiti nesporazum, da postoji od ranije i da svi pate zbog njega, a posao najviše. I, najvažnije, da je podsjetiš na činjenicu da si joj nadređena i da se ne šališ. A sumnjam da će je postojanje pisanog traga o njenom ponašanju razveseliti.

[techna]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

Slažem se!
I uvijek se treba staviti u cipele i te druge strane.

Ne znam da li si do tog posla došla preko veze, a ako i nisi, cijela priča o super poslu
u današnjim uvjetima zvuči kao da jesi, pa možda i njima tako zvuči i izgleda.
i možda bi i one htjele raditi to što ti radiš, i imati manje posla za istu ili veću plaču.
možda misle da su kompetentnije od tebe u tom području. moraš uzeti u obzir da možda uistinu i jesu.

uostalom, na poslu gdje ćeš vršiti nadzor i u nekom smislu biti voditelj ljudima koji tamo već rade vjekovima,
za očekivati je manji ili veći otpor i neprijateljstvo. na žalost to je tako na većini radnih mjesta danas.
danas su ljudi često neprijateljski raspoloženi prema svakom novom tko dođe jer se boje da će ga na ovaj ili
onaj način istisnuti.

moraš se odlučiti da li želiš biti "debele kože", ignorirati, ali onda moraš sebe nariktati da ti bude svejedno što drugi misle.

ako želiš imati dobre ili kakve takve odnose onda moraš u njih uložiti, kao što je JaMajka gore napisala.

[Deaedi]

Ja bih ovako, mailom, nakon povratka ako vidim da je nastavila po starom.

"Poštovana kolegice/gđa ta i ta,

Nakon početnih nesuglasica smatrala sam da će vrijeme koje sam provela izvan radnog mjesta donijeti poboljšanje našeg međusobnog odnosa. Kako se to, nažalost, nije dogodilo lijepo Vas molim da se očitujete ukoliko smatrate da dio zajedničkog radnog procesa ne obavljam dobro, a ako se radi samo o Vašem osobnom animozitetu i nemogućnosti toleriranja autoriteta mene kao Vaše nadređene lijepo Vas molim da osobni stav ostavite izvan ureda kako ne bi patio radni proces i kako se zbog toga dalje ne bi kvarila radna atmosfera među svim zaposlenima.

S poštovanjem, (ti u potpisu) "

Ako zagusti imaš neki dokaz da si pokušala mirno riješiti nesporazum, da postoji od ranije i da svi pate zbog njega, a posao najviše. I, najvažnije, da je podsjetiš na činjenicu da si joj nadređena i da se ne šališ. A sumnjam da će je postojanje pisanog traga o njenom ponašanju razveseliti.

Po meni je ovaj e-mail samo poziv na daljnji sukob. E- mail bi mi bio drugi korak. Prvo bi pozvala dotičnu na kavu, već prvi dan, rekla joj da ti je žao što niste počele dobro prvi put, da se nadaš da sada imate priliku za novi početak, da cijeniš njezino iskustvo i poznavanje firme jer je tamo godinama, da ti je ona jako važna, jer je smatraš ključnom osobom..i tako, još hrpu komplimenata...to više smekša osobu neko kritika i prozivanje. Dapače, čak bi rekla da se nadam da će mi ona pomoći svojim znanjem i iskustvom...i tu i tamo bi je pitala za savjet, da se osjeti važna, makar mi i ne treba...

Ako to ne upali, onda bi nakon nekog vremena napisla ovakav e-mail.

[trampolina]

Jelena, ne mislim da bi autoritet trebao imati temelje u strahu.

Autorice, možda si dobro procijenila situaciju a možda si joj svojim (ne)djelovanjem dala dobar vjetar u leđa.

Meni taj kolektiv djeluje (iz tvojih postova) kao hrpica kokoša s kokom predvodnicom koju bi bilo dobro malo prizemljiti.

I nisam baš shvatila u kojoj si mjeri ti njima nadređena, odnosno koji su ti mehanizmi u slučaju neposluha.

Ali mislim i dalje da ne bi trebala imati grč od te atmosfere, jednostavno je promotri sa svih strana i nađi najbolji način za riješiti je. Mail je super ideja, ako inače komunicirate na taj način.

Na koncu konca, uvijek ti ostaje da ti izmanipuliraš nju kao ona ostatak kolektiva

[Zuska]

Dođem, pitam ju za neku info koju mi je dužna prenijeti, ona mi veli nek si sama nađem u dokumentaciji.

A jel možeš sve svoje zahtjeve koji imaju veze s poslom upućivati mailom i tražiti povratne odgovore također mailom? To ti je onda sve crno na bijelo. Ako će ikad trebati pokretati bio kakve sankcije (opomene i sl.), imat ćeš dokaze da odbija suradnju i ne izvršava zadatke. A ako bude izvršavala, super.
Možeš li komunikaciju licem u lice svesti na minimum?

[Gingerbelly]

Ne, nisam u poziciji da dajem otkaze... Činjenica jest da sam dosta mlađa od većine žena koje tamo rade i da imam višu stručnu spremu od njih, te radim potpuno različit posao. Možda je to i ono najgore...ja sam prisiljena kroz svoj rad utjecati na njih u okviru svoje profesionalne domene, te nadzirati općenito stanje u njoj. Njima je vjerovatno jako teško doživjeti me tako "balavu"kao neku vrst nadzora i voditeljstva, pa su prirodno sklone tome da me podcijene, i omalovaže u svojim očima. Svjesna sam da "mladost" baš i ne prolazi najbolje u tim ženskim, starijim kolektivima. Sad i mnogo više nego prije.

No, u meni radi neki inat, dišpet. Ne očekujem od svih da će me voljeti. Naprotiv, očekujem da se mnogo puta nećemo slagati i razumjeti...ali u svemu tome mora biti trun međusobnog respeta, i korektan, ljudski odnos i komunikacija. No, vrlo je teško na bilo što utjecati kad te netko odluči ne podnositi i to prije nego što te uopće prvi put vidio. Ja sam se o toj gospođi naslušala mjesecima prije početka posla, kao i stvari koje je radila drugim kolegicama. No, nisam željela pod tim predrasudama započeti odnos. Pristupila sam joj i ljubaznije i možda ljepše nego drugima...i ostala(da prostite...jel...p******) Više puta. I sad ne znam što više promijeniti, kako uopće pristupiti na ovom "novom"početku.

Kada sam ju srela nakon poroda u jednoj ustanovi, gledala sam ju u oči i pozdravila...ona se sarkastično nasmijala i nije izustila niti riječ. Naravno, sve to vidjelo je hrpa ljudi. Dakle, ona radi na tome da me ponizi, diskreditira, opanjka i ozloglasi na sve moguće načine. Ne može to činiti tračevima o mom privatnom životu jer joj tu fali štofa. Pa onda to čini ovako, otvoreno pokazujui neprijateljstvo, nekakav nadmen stav kojim me ponižava i ismijava...ne bi li drugi o meni mislili kako sam jadnica.

Znam da to ne bi trebalo uopće biti u mojoj glavi kada sam doma, s mužem i djecom...samo, eto. Nikad u životu nisam se srela s tolikom količinom zloće i neprijateljstva u nekome, a sve potpuno neisprovocirano, iz čista mira...Jer dišem.Postojim.Izalazimposlovno na očito "njen" teritorij. I za to bezobrazno primam plaću

[cvijeta73]

Po meni je ovaj e-mail samo poziv na daljnji sukob. E- mail bi mi bio drugi korak. Prvo bi pozvala dotičnu na kavu, već prvi dan, rekla joj da ti je žao što niste počele dobro prvi put, da se nadaš da sada imate priliku za novi početak, da cijeniš njezino iskustvo i poznavanje firme jer je tamo godinama, da ti je ona jako važna, jer je smatraš ključnom osobom..i tako, još hrpu komplimenata...to više smekša osobu neko kritika i prozivanje. Dapače, čak bi rekla da se nadam da će mi ona pomoći svojim znanjem i iskustvom...i tu i tamo bi je pitala za savjet, da se osjeti važna, makar mi i ne treba...

Ako to ne upali, onda bi nakon nekog vremena napisla ovakav e-mail.

xx
ovako bih i ja.

koji puta niti ne slutimo kako komunikacija može riješiti naizgled nerješiv problem.
a ako ne riješi, onda bar znaš na čemu si. i onda će ti lakše biti i dalje se postaviti.

[Gingerbelly]

A jel možeš sve svoje zahtjeve koji imaju veze s poslom upućivati mailom i tražiti povratne odgovore također mailom? To ti je onda sve crno na bijelo. Ako će ikad trebati pokretati bio kakve sankcije (opomene i sl.), imat ćeš dokaze da odbija suradnju i ne izvršava zadatke. A ako bude izvršavala, super.
Možeš li komunikaciju licem u lice svesti na minimum?

Ona je, velim, najprija s šefikom. Druže se privatno, i šefika je pod debelim utjecajem dotične. Ukratko, šefika je šefika samo na papiru(jer ima višu stručnu spremu), ali ova kroji i prekraja...kad god može. Postoji način da ju zaobiđem poslovno i da te podatke tražim od njezine kolegice s kojom radi u paru. To sam dobar dio vremena i činila. No, to ovu očito još više podjaruje. Ne valja kad joj se obraćam i tražim info, ne valja ni kad ju zaobiem...Velim, luda žena načisto.

Jednom sam otkrila kako namjero propušta činiti jedan strahovito bitan dio posla koji je u mojoj domeni nadzora(a u njezinoj domeni izvršavanja). Kad sam ju upozorila rekla mi je nek ja to napravim jer ona za to nema vremena. Ostala sam šokirana jer se nije radilo o banalnom propustu nego o vrlo bitnoj pogrešci koja nekog može stajati skupo. Nisam odmah išla šefici jer je situacija takva kakva je, i jer sam ispravno pretpostavila da joj ova tu ništa ne može...Opomenula sam ju nekoliko puta.Ništa. Na report šefici, ona se preda mnom kao zgranula da dotična to ne radi...i obećala mi kako će se pobrinuti da se to ubuduće izvršava. Pogađate?Ništa se do dana današnjeg promijenilo nije. Ona je odlučila to ne činiti i ja joj mogu puhnuti u (jelte). Kao i (očito) šefica.

[Gingerbelly]

Ne znam da li si do tog posla došla preko veze, a ako i nisi, cijela priča o super poslu
u današnjim uvjetima zvuči kao da jesi, pa možda i njima tako zvuči i izgleda.
i možda bi i one htjele raditi to što ti radiš, i imati manje posla za istu ili veću plaču.

Naprotiv!Na natječaju je šefika pokušavala svim silama progurati svoju rođakinju(to smo doznali naknadno), ali pošto ta nije imala dio traženih kvalifikacija, nisu uspjeli iskemijati da ju proguraju, nego su morali primiti mene anonimusa, ali s čistim i potpunim dokumentima.

možda misle da su kompetentnije od tebe u tom području. moraš uzeti u obzir da možda uistinu i jesu.

Nekako ne vjerujem jer one rade potpuno drugu stvar.Nemaju veze s mojim zvanjem niti mogu biti stručnije.Istina jest da su dio stvari do mog dolaska radile(jer nisu imale moj kadar).No, kad je po sistematizaciji postalo zakonski obvezivo imati osobu koja će raditi taj dio posla(i ostalo iz proširene domene),taj su dio prepustile meni. Ja ga, naravno, radim mnogo opširnije uz mnoge dodatne aspekte službe.

uostalom, na poslu gdje ćeš vršiti nadzor i u nekom smislu biti voditelj ljudima koji tamo već rade vjekovima,
za očekivati je manji ili veći otpor i neprijateljstvo. na žalost to je tako na većini radnih mjesta danas.
danas su ljudi često neprijateljski raspoloženi prema svakom novom tko dođe jer se boje da će ga na ovaj ili
onaj način istisnuti.

Da. To je istina..

moraš se odlučiti da li želiš biti "debele kože", ignorirati, ali onda moraš sebe nariktati da ti bude svejedno što drugi misle.

ako želiš imati dobre ili kakve takve odnose onda moraš u njih uložiti, kao što je JaMajka gore napisala.

Uh, znam...Samo ja po prirodi nisam debelokožac.Nisam morala biti nikad, bar ne po tom pitanju. Daleko od toga da nisam imala teške životne trenutke...Ali u komunikaciji s ljudima uvijek sam uspjevala održati nekakve zdrave odnose, čak kad oni i nisu bili prepuni neke simpatije. Često se preispitujem, i mantram si kako moram drugačije razmišljati...kako ne mogu unkcioonirati na duži rok toliko mareći za mišljenja drugih...Nekad je teže, nekad lakše...Samo, teško je doći do istinske i korijenite promjene duboko u sebi, koja će i potrajati. A ne se rasplinuti pod teretom iskrsnulih događaja i strahova od istih.

[Gingerbelly]

A tko ti je zamjena dok si na porodiljnom? Ima li i ona iste probleme s istim ljudima?

Šefika iskemijala da zezne natječaj koji je išao i poništi ga. Nakon tog poništenog nije raspisivala novi do danas. Nisu htjeli nikoga za zamjenu.

[bella77]

Po svemu što pišeš tvoj posao i nije baš posao iz snova jer imaš odgovornost za nadzor nad nekim ljudima, ali prema tebi nitko od tih ljudi nema odgovornost i ne polaže ti račune. Takva situacija je zaista teška. I još šef koji je u talu s buntovnicima...
Ako si debelokožac, u smislu da možeš bez stresa podnositi takvu atmosferu, super, baš te briga. Piši mailove da imaš trag, zlu ne trebalo.
Ali ako će te ova situacija mučiti kako te sada muči, možda da malo počneš istraživati gdje bi se tvoja struka mogla još tražiti... ništa naglo, pomalo. Iskreno, ne djeluje mi da će se takva situacija rasplesti brzo i na tvoje zadovoljstvo.

Ja osobno ne bih mogla pokušati "na fino" s tom gospođom jer sam takva - nagla, oštra i debelokožac.

[Jelena]

Pa na koji način radiš nadzor? Moraš imati neku dokumentaciju i neki sustav. Je l imate neki ISO 9001 ili EN ISO 17025 ili ne znam već koji sustav vođenja. Ako nemate, raspitaj se kod srodnih firmi po kojem sustavu rade takav nadzor i onda ga sama počni primjenjivati, čak i ako nemate novca da ga uvedete i službeno. Znam da je to dosadno, al te štiti. Imaš formular za sve, a sve ti je objašnjeno u tim normama. Možda bi te poslali na neki tečaj, pitaj. Ne moraš uvesti sustav službeno, samo da vidiš kako to radi. Onda imaš lako praćenje tko je što napravio i zašto nije.

Ja i dalje stojim kod toga da treba vremena da izgradiš imidž. A kakvog ga izgradiš takvog ćeš nositi dugo vremena.

Što se tiče njezinog nepozdravljanja pa nije to tvoja sramota, to je njezina sramota. Ti lijepo pozdravi pa ako ona ne odzdravi, nemoj se sekirati. Znam da to nećeš vječno. Imamo mi jednu čistačicu na poslu koja ne pozdravlja. Milijun puta sam ju pozdravila, ona gleda u pod. Nisam ja njoj nadređena ni po kakvoj liniji, niti čisti moj kat. Sad zbilja ni ja ne pozdravim, nakon nekoliko godina pozdravljanja bez odgovora. Žena je nekulturna i što da ja radim. Ne mogu ju podučavati da je pristojno pozdraviti. A možda ima i neki poremećaj, nemam pojma.

[Zuska]

Gingerbelly, nisi razumjela, pitala sam je li moguće da svoju službenu komunikaciju sa tom rošpijom (ali i sa šeficom) svedeš na formalne mailove - molim, ovo, hvala, ja bih upozorila na ovo, hvala i sl. Da imaš pisani trag o tome kako ti radiš posao, o tome što tražiš, o tome na što upozoravaš i radnicu, ali i šeficu; ali i kakav feedback dobivaš na svoje mailove.

Bez pisanog traga ne možeš dokazivati ništa, sve ostaje na rekla kazala. Ako ti prekipi, možeš se žaliti šefu iznad šefice ili kome već treba, a da bi se išta napravilo, pa i tu ženu opomenulo (prvi korak u sankcijama prema ZOR-u), moraš imati dokaz.

Ja bih pokušala sve poslovno formalizirati mailom, a privatna komunikacija me ne bi tangirala. Ako me neće pozdraviti u gradu, zaboli me, ako će ušutiti svaki put kad ću proći kraj njih, dobro, ali ima da se napravi posao. Zamolit ću je jednom, pa drugi put. Treći put idem šefici. Ako šefica ništa ne poduzme, ponovo ću tražiti šeficu, a onda idem još jedan stupanj gore. Sve pismeno.
Ono, bez emocija, bez straha, bez onoga tko je kome što rekao, hladne glave, tu smo da radimo, tko neće raditi, ciao.

[Deaedi]

Šefika iskemijala da zezne natječaj koji je išao i poništi ga. Nakon tog poništenog nije raspisivala novi do danas. Nisu htjeli nikoga za zamjenu.

Mora da si controling, interna revizija ili compliance

[Sanja79]

A jel' postoji šefikin šef? Možda je ona samo šefikin pijun? Pošto su dobre, a šefikina rodica nije prošla, možda ona samo ispoljava ono što ti šefika misli. Imaš ti žena koje su ti med u lice, a nož u leđa.

Postavi si sljedeća pitanja:
Može li ti ona dati otkaz?
Može li ti smanjiti platu?

Tačnije, ko je u čijoj milosti/nemilosti?

Ako ti ne može ništa od tog gore, poklopi je kad stigneš, uvijek imaj papirnati trag komunikacije (e-mail, i sl.) i radi svoj posao dobro.
Njoj će ili dosaditi ili će naći drugu žrtvu.

[Sanja79]

Mora da si controling, interna revizija ili compliance

I ja sam to pomislila.

[Gingerbelly]

A jel' postoji šefikin šef? Možda je ona samo šefikin pijun? Pošto su dobre, a šefikina rodica nije prošla, možda ona samo ispoljava ono što ti šefika misli. Imaš ti žena koje su ti med u lice, a nož u leđa.

Nije vjerovatno jer je šefika inače sva neka "njanja" osoba...I kad treba, ne zagrmi...A ova je oduvijek čovjekomrzac.Ta bi mrzila i tu malu šefikinu, garant. Takva je. Užasno kivna, zavidna i ozlojeđena.Oduvijek i prema svima.
Šefikin šef...Hm...pa svaki šef ima nekog iznad, ali žaliti se na ravnatelja...you know...

Postavi si sljedeća pitanja:
Može li ti ona dati otkaz?
Može li ti smanjiti platu?

Ne može utjecati na navedeno. Gle, svatko svakom može namjestiti otkaz, samo je to u njenoj situaciji vrlo teško učiniti meni. Rekla bih i nemoguće.

[Zuska]

OK, a šefica je ravnateljica?
Pa ja bih onda vrlo otvoren razgovor s njom, tipa, čuj, događa se to i to, ja tako ne mogu raditi, ako mi ti ne pomogneš, obratit ću se se roditeljskom/gradskom i sl. vijeću ili ministarstvu (nekome tko je nadležan jer ne znam o kojoj je instituciji riječ) , uglavnom, pući će bruka, treba li to nama...Daj do znanja da si spremna ići do kraja (ako jesi).
A uvijek ima i inspekcija koje se mogu pozvati.

[Gingerbelly]

OK, a šefica je ravnateljica?
Pa ja bih onda vrlo otvoren razgovor s njom, tipa, čuj, događa se to i to, ja tako ne mogu raditi, ako mi ti ne pomogneš, obratit ću se se roditeljskom/gradskom i sl. vijeću ili ministarstvu (nekome tko je nadležan jer ne znam o kojoj je instituciji riječ) , uglavnom, pući će bruka, treba li to nama...Daj do znanja da si spremna ići do kraja (ako jesi).
A uvijek ima i inspekcija koje se mogu pozvati.

To sam zamalo učinila onda...Nisam mogla vjerovati kako joj ne mogu ništa, a čini tako veliki i bezobrazni prekršaj.Samo da bi se inatilai suprotstavljala meni, te mi pokazala kako joj ne mogu ništa. Definitivno ću (bude li opet prilike, a po svemu sudeći, bit će...) drugi put zaprijetiti da će za to čuti inspekcija (i svi o čijim se leđima radi jer njen propust ugrožava mnoge). No, eto...vidi se koliko je samouvjerena u to da joj dlaka s glave falit neće, da joj ovakvo nešto uopće ne izgleda kao riskantan potez. Sigurna je da ja neću istjerivat dalje...Ili možda misli da bi sve zanijekala skupa s šefikom, ukoliko do neke frke dođe. Ali od sad pa nadalje, svaku sličnu prijavu šefici lijepo ću dati u pisanom obliku, i provući kroz urudžbeni. Pod brojem i potpisano crno na bijelom. Tako ću barem šeficu uvjeriti kako njezini propusti nisu nešto što nije moguće objelodaniti po potrebi.

[Deaedi]

Žene, radim u odgojno obrazovnoj ustanovi

Pa onda si u boljoj poziciji...dakle vrtić ili škola...ja sam nekako shvatila da si u privatnoj firmi, a da je ta rospija šefičina prijateljica, pa da ti i posao ovisi dijelom o odnosu s njom....

Sad bi ti rekla da onda možeš primjeniti i čvršći pristup, ipak imaš onda i ti određenu zaštitu, a i tvoj poslodavac mora primjenjivati određene pravilnike i procedure.

[bella77]

Ali od sad pa nadalje, svaku sličnu prijavu šefici lijepo ću dati u pisanom obliku, i provući kroz urudžbeni. Pod brojem i potpisano crno na bijelom.

Tako je. A to ti je i posao, obzirom da radiš nadzor?

[Jelena]

Draga Gingerbelly, vjerojatno si upala u drzavnu sluzbu.

Prepoznah pattern ponašanja.
Al ne bi to baš trebalo biti toliko svejedno, ako se nekome potencijalno radi o glavi, tipa nije protupožarni aparat godinama kontroliran. To što netko ne napravi nešto kako treba, tko je odgovoran za to, tko će snositi posljedice u potencijalnom kaznenom postupku, ako se dogodi neka nezgoda? Vjerojatno uprava/ravnatelj. Na tebi je vjerojatno samo da upozoriš na to.
Mislim da je tu Zuska najbolje poentirala. Profesionalno i neemotivno.

[maria71]

ja bih gospođu pozvala na kavu i kolače.

i probala vidjeti može li išta popraviti u komunikaciji.

eto

[Peterlin]

ja bih gospođu pozvala na kavu i kolače.

i probala vidjeti može li išta popraviti u komunikaciji.

eto

Tak je. Ako s nekim moraš raditi svaki dan, bolje je da osmislite neku podnošljivu komunikaciju.

[Gingerbelly]

Uh...Prva mi je trudnoća(za vrijeme drugog posla), kao i dopust iza nje nekako puno duže trajala...A sad, sve proletjelo za treptaj oka.Sve što je dobro kratko traje.Osobito kad nakon toga slijedi nešto ovako "atraktivno".Ma teško da ću na jarko zelenu granu ikad na tom poslu...Ali, moram se snaći za sad...Posao je sam po sebi ok, drag mi je. Obavljam ga najbolje što umijem, i mislim da nisam loša u njemu. A sad...valjda će netko prepoznati i moje kvalitete s vremenom...i manje padati pod utjecaj(i strahopoštovanje) te zločeste gđe

[Gingerbelly]

Tak je. Ako s nekim moraš raditi svaki dan, bolje je da osmislite neku podnošljivu komunikaciju.

Odbila bi,presretna zbog tog prijedloga!!Svima bi s posebnim guštom pričala kako sam ju moljakala za društvo, da me primi pod milosrđe i sl...Sve to izvrnula bi ruglu, i našla dovitljiv način da me ismije. Gotovo sam sto posto sigurna u to.Da ne govorim koliko bi likovala što je "pobijedila" balavicu i stavila je na njeno mjesto...

[maria71]

a možda je samo mrzovoljna kao onaj medvjed ili lav s trnom u šapi.

probaj lijepo s njom.

kad sam se ja vratila s bolovanja ( cijelogodišnjeg ) najprije sam zagrlila osobu koja me je najviše tračala i podmetala i pozvala je na kavu i kolače.

i ispalo je sasvim ok

[Carmina406]

E onda se udruzi s tom jednom pa malo pomalo vrbujte ostale na svoju stranu.

Ja bi bila hladna i strogo profesionalna prema takvoj zeni a sve sto odbije bi trazila da se potpise da je odbila a sve bi to prilozila "sefiki" a ako je ona nesposobna rijesiti problem onda nije ni prava osoba za taj posao

Najbitnije od svega je koliko si daleko spremna ici


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[techna]

A jel dotična gospođa ima djecu, unuke, kućnog ljubimca, hoby?
Ako nema, onda barem nekad ima novu frizuru ili suknju.

Kod takvih gospođa obično pali kad ih priupitaš za nešto od navedenog.
Obično se raspamete.
Zvuči jadno, ali pali...

Niti ja prije ne bih vjerovala da ću ovako nešto predložiti, ali sam s vremenom shvatila
da mi se više da malo pročavrljati i udijeliti koji kompliment nego biti na nož sa nekim osobama

[spajalica]

Iskreno meni se cini da ti bas nemas iskustva u plesanju na radnom mjestu. To je nesto sto se stjece iskustvom.
Gospodja je iz tvojih opisa jako teska osoba, ali mi s njima radimo, ne biramo ih mi vec neko iznad nas. Tvoje je da se uklopis i nadjes nacina kako izaci na kraj sa svakim od njih. A cini mi se da s njom bas i nisi. Sad vec u sebi skupljas negativnu energiju prema istoj, sto samo tebe nervira.

Tesko mi tu mozemo napisati napravi ovo ili ono. S njom pokusaj poboljsati odnose, a poslovni dio vodi kroz pisani trag. Pa nek je tu. Meni se cesto zna dogoditi da mi treba neki glupi mail od prije dvije godine, ako ga nemam, mogu se samo poklopiti usima, a ako ga imam mogu sebe zastiti ako sam u pravu.

I koliko god tebe bolilo ti jesi za nju balavica, koja je sad nadredjena. Tu i tastina radi kod ljudi.

Mene su na faksu stalno upozoravalai, da iako sam inz. da to nista ne znaci, vec da ukoliko se zaposlim u pogonu trebam prvo otici medju ljude koji su tu godinama i slusati i njih. jer dzabe su mene ucili da napravim sterilizaciju pogona kroz komplicirane jednadzbe, oni to vec godinama rade i da naucim pogon od njih. A onda iz toga primjenim i ono sto su me na faksu ucili.
I to su nam ponavljali i ponavljali, jer ako te ljude omalovazis jednom tesko ces ikad dospjeti na zelenu granu, jer dovoljno je da ti jednom neko sranje naprave, a na tebe prebace lopticu. A ipak su to ljudi koji posao znaju i rade ga dugo i dugo.

I tako i ja savjetujem ajde ti s njom na kavu, kolace, ali probaj to spontano izvesti, jer ciljano zna ispasti trapavo, pa eto opet neces imati srece.

[Gingerbelly]

Na samom početku, prvih dana i ona je imala djelomično uvučene rogove. U tom periodu znala je biti indiferentna ili onako...ok nastrojena.Nije barem bila otvoreno neprijateljska. Tad bih ja znala pokušat"stvoriti"neki razgovor..i onak, prokomentirale bi ponešto...I velim, dva dana tako, treći mi na moje "dobro jutro" okrene leđa smrknute face. Računam si, ok, možda krivi čas...Dođem sutra, na moje"dobro jutro, što ima kod vas"(nešto u tom stilu), ona smrknuto, s drskom facom "u vezi čega?", i otkorača u drugi kraj prostorije. S takvom osobom možeš ili ne kmunicirati, ili komunicirati u tom obrascu ponašanja, prihvaćajući da će malo biti ok, malo te ponižavati, malo s tobom u fino, a onda nož, ne u leđa, nego drito među oči. Ja tako ne znam funkcionirati ni sa kim. Niti to želim. Ne mogu...Ili si korektan i ok smo si, ili ...Nema ili.Ne mogu dozvoliti danekome služim kao otirač o koji će brisati noge kad joj se nakupe frustre.

[Gingerbelly]

Ali ja nju nikad niti pod razno nisam "omalovažila". Ni na koji način. Nikad. Nikoga od njih...Kao što sam rekla, vrlo sam ljubazna, pokušavam uvijek biti vedra, ležerna, pozitivna. Nikad(i ono što jest pod mojim nadzorom i moram ih upozoriti) nisam to učinila izravno, nadmeno, patronizirajući. Ne.Uvijek sam asertivna, iskrena, ali (barem ja tako držim) prilično obzirna i nezahtjevna općenito. Ne istjeravam mak na konac. Reagiram samo na velike stvari i onda suptilno. Dakle, ne mogu zamisliti da sam ičim "skrivila" i zamjerila joj se i da mi je zbog toga postala ovakva.

S druge strane, u pravu ste, nemam baš iskustva rada u ovako velikom kolektivu. Niti u kolektivu ovakve vrste.

[techna]

Podsjetila sam se nekih aforizama u vezi posla koji bi mogli ilustrirati ovaj slučaj:

"Čovjek se probija dok je mlad. Kasnije pazi da se mladi ne probiju."

"Ako ne znaš udarati, ne pokazuj zube."

[Jelena]

S druge strane, u pravu ste, nemam baš iskustva rada u ovako velikom kolektivu. Niti u kolektivu ovakve vrste.

I mene dobro opalilo po nosu kad sam prešla na državne jasle. Nema zdravog odnosa, nema prirodne selekcije, nema motivacije.

[naniluc]

Gingerbelly

[trampolina]

Ako se propusti dotične na bilo koji način lome preko leđa djece dužna si stvar dotjerati do kraja, i preko ravnateljice ako treba.

Ili što prije nađi drugi posao jer bi se mogla (nedajbože) gristi radi drugih stvari, puno ozbiljnijih od jedne obične frustrirane bakice.

[Freja]

Gingerbelly, nisi razumjela, pitala sam je li moguće da svoju službenu komunikaciju sa tom rošpijom (ali i sa šeficom) svedeš na formalne mailove - molim, ovo, hvala, ja bih upozorila na ovo, hvala i sl. Da imaš pisani trag o tome kako ti radiš posao, o tome što tražiš, o tome na što upozoravaš i radnicu, ali i šeficu; ali i kakav feedback dobivaš na svoje mailove.

Bez pisanog traga ne možeš dokazivati ništa, sve ostaje na rekla kazala. Ako ti prekipi, možeš se žaliti šefu iznad šefice ili kome već treba, a da bi se išta napravilo, pa i tu ženu opomenulo (prvi korak u sankcijama prema ZOR-u), moraš imati dokaz.

Ja bih pokušala sve poslovno formalizirati mailom, a privatna komunikacija me ne bi tangirala. Ako me neće pozdraviti u gradu, zaboli me, ako će ušutiti svaki put kad ću proći kraj njih, dobro, ali ima da se napravi posao. Zamolit ću je jednom, pa drugi put. Treći put idem šefici. Ako šefica ništa ne poduzme, ponovo ću tražiti šeficu, a onda idem još jedan stupanj gore. Sve pismeno.
Ono, bez emocija, bez straha, bez onoga tko je kome što rekao, hladne glave, tu smo da radimo, tko neće raditi, ciao.

Gotovo identičnu situaciju je imao moj muž na poslu - primljen je izvana na rukovodeće radno mjesto, a čovjek 15 godina stariji od njega, s desetogodšnjim stažem u tvrtki, koji se nadao tom poslu, postao mu je "podređeni". I bilo je baš kao kod tebe - otvoreno bi mu rekao da nešto neće napraviti, tražio načina da ga diskreditira. MM je komunikaciju sveo isključivo na pisanu, vrlo formalnu. Kopiju maila uvijek je slao sebi nadređenome, samo za informaciju. Kad je nešto trebalo biti obavljeno, zadao je konkretan rok (datum i sat). Kad rok nije ispoštovao, poslao bi opet na iste adrese podsjetnik. I tako unedogled. On je pozdravljao, ovaj drugi nije. Trajalo je mjesecima. Nikad nisu postali prijatelji, ali se s vremenom situacija znatno promijenila i odnos je postao podnošljiv, dapače korektan.

Sad sve ovisi imaš li mogućnost pisane komunikacije. To bi zaista moglo olakšati stvar.