 |
|||
I dalje mislim da opako pretjerujes.
to ti je obitelj nisu ti neprijatelji ( ma kako dosadni bili).
ako zele doci uvijek mogu u hotelu prespavati ako zele , a nemate mjesta.
ili mozda da uopce ne dolaze , nego da im samo posaljes djecu na praznike kad budu u skolu isla...
Udaljenost neće riješiti sve, to se nemoj zavaravat, ali jes, udaljenost i mogućnost da ti doziraš kada i koliko će te se vidjeti ti puno pomaže.
Ja se nekako slazem s tobomsirius prvotno napisa
zekana, sve ovo sto si navela meni nije nista novo, niti nesto sto nisam sama dozivjela
al kazes jasno i ne odstupas od toga
mojoj sveki jos uvijek nije jasno iskljucivo dojenje 6 mjeseci (ona nije dojila) ali zna da je kod mene tako
cudne su joj jos neke stvari, tipa nosiljki, ne pustanja bebu plakati, i tako slicne stvari, i kad me pita zasto, ja kazem zato sto ja smatram da je tako ispravno
tako i svojoj mami i bilo kome drugome
recimo prabaka mm-a je tvrd orah, rekoh joj da ne posjeda malu u krilu, kad je rekla da joj nece biti nista, ja reko - svejedno nemojte
Nije poslusla i bez rijeci sam joj uzela dijete
Drugu put to nije ponovila
Uglavnom, nista ti to nije spektakularno novo, puno nas je to proslo
I bas mi je zao sto se tako osjecas, ne znam, da probas porazgovarati sa svima prije nego rodis?
more, tri mjeseca? moja najmanja sad ima tri mjeseca i ne mogu zamisliti da je bake jos nisu vidjele
A mislim da bi i one umrle od tuge do sad
Mislim, jednom kad i ja budem baka, umrla bih od tuge da mi zabrane vidjeti unuce
Ja sam cak muza slala po gore spomenutu baku, s kojom se i inace bas ne slazem, jer mislim da je u redu da vidi praunuku (imala je tri tjedna)
Doduse, mozda se tu radi i o tesko narusenim odnosima opcenito, al to onda zahtijeva vise razgovora i truda
Nevidjanje djeteta tu nista nece rjesiti
Mislim, bit ce jos puno spornih stvari kako djeca budu rasla, to bi trebalo razjasniti jednom za sva vremena
A i ova ideja da prespavaju u hotelu nije losa - reci im da slobodno dodju, al da ce spavati u hotelu, jer je stal premali za sve vas i goste
Mislim da treba znati i umijeti zivjeti, druziti se i sve ostalo s ljudima koje ne razmisljaju kao ti. Budes li tako eliminirala sve koji drugacije od tebe misle, ostat ces usamljena i cangrizava.
Ja sam takva bila prvu godinu nakon rodenja prvog djeteta.
Srecom sam naucila zivjeti u razlicitosti, i dopustiti drugima da imaju misljenje i savjete, a na kraju ipak to je tvoje dijete i radis s njim kako ti odlucis.
ako su odnosi naruseni od prije, to je druga stvar. Npr moja starija sestra je rodila na carski i imala je jako tezak oporavak, al nije bilo teoretske sanse da joj itko dodje, pogotovo majka s kojom ne prica vec 15g.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
I da, poslije poroda zenu soraju hormoni
Mozda budes na rubu, a mozda budes zen (ja sam prvi put bila luda, slijedeca dva puta totalni zen)
Zato bi bilo dobro da te neke stvari probas dogovoriti ranije - ono, javit cu vam kad rodim kako se oporavljam i kad se vidimo
Rekla si da ne zelis pomoc pa se onda i stvano moras oporaviti, ako bude potrebno
Al ne mislim pri tom na tri mjeseca...
Spomeni hotel i tako to...
Probaj nekako posloziti stvari prije, olaksat ce ti stres nakon poroda
bojim se da je ovdje riječ o mentalitetu - bila bi prava sramota prespavati i kod susjeda, a kamoli u hotelu pored živog i zdravog sina i snahe. osim toga ne dolazi se na 1 dan, to je 10 dana minimalno, ne isplati se na manje.
ja zekanu razumijem iako sam imala minimalno "kvocanja", ali postojanje dvomjesečnog babybluesa ne mogu poreći - smetalo me sve, i dobro i nedobronamjerno.
svekiji/vlastiti roditelji ne razumiju da je (ako već jako žele) najefikasnija prva pomoć donošenje već skuhane hrane u loncu, peglanje i izvođenje vani starijeg djeteta (ako postoji).
Ovaj sam problem i ja imala s prvim djetetom.
Sve dok nisam naučila jasno, glasno i bez svađanja reći što mi smeta. Sve, i svakome.
Interesantno, neki su prihvatili "novotarije i pomodnosti", a neki pobjegli glavom bez obzira.
Iako je s trećim djetetom sve super, valjda su shvatili da nisam normalna i da se to neće promijeniti.
A ima i više posla pa se nitko ne gura pomoći
(osim mame, naravno)
Evo, tocno to - jasno i glasno, bez svadjanjaOvaj sam problem i ja imala s prvim djetetom.
Sve dok nisam naučila jasno, glasno i bez svađanja reći što mi smeta. Sve, i svakome.
Interesantno, neki su prihvatili "novotarije i pomodnosti", a neki pobjegli glavom bez obzira.
Iako je s trećim djetetom sve super, valjda su shvatili da nisam normalna i da se to neće promijeniti.
A ima i više posla pa se nitko ne gura pomoći
(osim mame, naravno)
A ako je u pitanju mentalitet, kako kaze cokolada, a jezi ga, nek se prilagode
Tim vise mislim da je bolje da se to unaprijed dogovori
Mislim, sta ce joj na 10 dana, ako ona to ne zeli i ne treba pomoc
A i kad je pomoc zeljena, dobro je reci kakvu pomoc ocekujemo
Ono, ne treba mi maknuti djecu na tjedan dana, al mi treba skuhani rucak
Ili, odvedi ih u setnju, dok ja malo odspavam
Sto smo jasniji, manje je prilike za nesporazum
X
Da sam ja bar znala reći svekrvi točno kaj mi treba ne bi bila bijesna dok sjedim na jednom guzu zbog šava,a ona mirno čeka da se mala probudi i to 3h u komadu bez da je prstom makla.
samo sam sebi naškodila umjesto da sam ju zamolila da mi nešto napravi
mama mi je bila tu prve dane za sve konkretne stvari(ručak,veš...) pa nisam htjela svekrvu tražiti a trebala sam
U mojoj situaciji sam bila i više nego jasna, lijepo sve pojašnjavala, pokazivala i naglas čitala članke, opravdavala se zapravo kao kreten da bi iznova i iznova naišla na :" Tko te je.., mi ćemo po svom!" Nisam ja za to da se djeci brane bake i djedovi. Ja vam drage govorim o periodu nakon rođenja kad je beba beba. Ja govorim o konstantnom kršenju mojih želja o prehrani i samom odgoju. A ništa od toga neće moći da se ponovi ako ne dopustim da se ponovo nađemo u toj situaciji pod istim krovom.
Drago mi je čuti da nisu sve svekrve kao moja i da su reagirale na upozorenja kad-tad. Moja nije. Ona se na trenutke ponašala kao da je to njeno dijete, a ja neka tamo što priča gluposti. Svakako mi je drago čitati o vašim raznim iskustvima. No, opet, svako se iskustvo razlikuje. Moje ostaje moje, vaše ostaje vaše. Ja nimalo ne smatram da pretjerujem. Opet kažem, neću ja uvoditi sankcije, ali neću ni dozvoliti da me se tako opet omalovaži. To se može spriječiti time da se ne sastajemo pod istim krovom duže od regularnih baka/dida posjeta. I gotovo.
Interesantan je mir koji sad imam, a puna sam obaveza. Počela sam raditi, veš, ručak, suđe, šetnje s bebom, pisanje online ČAK, ma za sve imam vremena i volje. Onda nisam imala toliko obaveza, ali ni volje za ičim. Sanjala o privatnosti i danu kad ću opet postati svoja.
Da, ja ozbiljno mislim da nitko osim najuže obitelji ne treba navlačit bebu prva tri mjeseca. Tako malu bebu nitko ne zanima niti joj treba itko osim najuže obitelji. Samo joj može smetati kreveljenje i natezanje. Diskretno pogledati bebu, to je ok, ali za to su rijetki sposobni. Za sve ostale, tu je - fotka.
Varijacije na temu ovise o konkretnoj situaciji. Ako se živi u istoj kući ili kući do, ok mi je da baka dodje diskretno pogledati bebu, jako lijepo od nje ako je i sarmicu skuhala (ali ne kao izgovor da visi na mami i bebi). Ako se živi troznamenkasti broj km daleko, nema se po meni šta putovat da bi se gledalo tako malo bebu, dobra fotka je dovoljna.
Ta beba je osoba s dostojanstvom, koja samo želi biti sa svojom mamom, drugi ju ne zanimaju tako rano. Niti jedan zdrav odnos bake ili dede s unukom zasigurno neće patit zbog toga. Baka koja umire od tuge što ne gleda bebu koja nema nikakav interes gledat nju je po meni čista sebičnost. Za sve postoji vrijeme.
(Nisam u lošim odnosima niti sa svekijima niti sa svojima, moji stavovi ne počivaju na tome.)
Kad sam rodila, sve što sam htjela je da beba, dragi i ja budemo sami u svom miru i upoznajemo se i uživamo. I tako je i bilo i bilo nam je super.
Zekana, ja te podržavam i razumijem.
Vidim da vecina ima samo po jedno vrlo malo dijete.
Pretpostavljam da je ta vrsta posesivnosti uobicajena sa prvom djecom, i ja sam ju imala.
kad je doslo drugo, nije mi smetalo da je drze druge bliske osobe.
Bilo mi je lijepo da dio svojih dobrih zelja prenesu svojom blizinom.
iako cini mi se da pricamo o potpuno razlicitim stvarima.
kod nas nitko nije nocio kad je dolazio u posjete, nitko nije kuhao u mojoj kuhinji , niti je ikome palo na pamet djeliti savjete o prehrani , presvlacenju i spavanju.
sa prvim ( kroz maglu se sjecam) jesu malo , ali sa drugim su shvatili da to nema previse smisla , pa nisu niti pokusali.
more, s obzirom da imas sina, nadam se da neces dobiti snahu sa istim razmisljanjima kao ti
meni je neshvatljivo ovo o cemu pricas
da moja kcer rodi i da ne mogu vidjeti ni nju niti dijete mjesecima - meni pretuzno
i isto tako bi mi bilo tuzno da bake moje djece nisu mogle vidjeti njih
meni je sebicno ovo i cemu ti pricas
al ako tebi tak funcionira, sve 5
sirius, mene je sveki pitala hocu li da donese skuhano ili da skuha kod mene
meni je jako važna obitelj. uža i šira.
i bake i djedovi su mi nezamjenjivi.
al ja nemam problema sa nekim stvarima koje vas opterećuju...čak ih ne razumijem najbolje.
emocija se pokazuje kroz dodir...između ostalog...zašto bi mi smetalo išta takvoga usmjerenog prema bebi?
kako se to diskretno pokazuju emocije?
ne provociram...pitam.
ovako i ja razmišljammore, s obzirom da imas sina, nadam se da neces dobiti snahu sa istim razmisljanjima kao ti
meni je neshvatljivo ovo o cemu pricas
da moja kcer rodi i da ne mogu vidjeti ni nju niti dijete mjesecima - meni pretuzno
i isto tako bi mi bilo tuzno da bake moje djece nisu mogle vidjeti njih
meni je sebicno ovo i cemu ti pricas
al ako tebi tak funcionira, sve 5
razumijem argumente kao što je postporođajna depresija, ili situacije kad to podrazumijeva prihvaćanje gostiju na više od dan-dva
razumjet ću i kad se radi o baki koja uporno minira vaše metode odgoja i još se podruguje stavovima roditelja
ali ako se radi samo o tome da "bebi ne treba nitko osim mame"... e pa vidjet ćemo kad dobijete unuke
jednostavno zvuči bezosjećajno
X na Ginger..
Meni da nije bilo svekrve i moje mame ja bi pukla. A jedno dijete! Prvo dijete.. Sa drugim ću ih tražit da žive samnom! Da mi mama nije kuhala i prala veš a svekrva oprala suđe i peglala ja bi se slomila.. Ovako sam se posvetila bebi najbolje što mogu.
Iako je bilo trzavica, trajale su jedan dan jer sam odma jasno i glasno dala do znanja kako se moraju ponasati prema meni (prvenstveno da ja najbolje znam da li mi je dijete gladno ili mu je zima, da za brigu o djetetu odgovaram samo ja a ako nesto ne znam pitati cu)
Postivale su to, jer su vidjele da sam dovoljno luda da ih ne pustim vidit unuka ako mi pocnu pametovat o kvaliteti mog mlijeka ili nesto slicno .
Žalim jedino zbog drugih posjeta. Nisam znala da mi nece pasati ljudi, pa se u 2 dana toliko nestrpljivih izredalo da sam plakala od uzasa. To znam za drugi put, da trebam mir i da su samo najblizi blizu dok se ne oporavim..
Ja sam apsolutno za to da se rodbina upozna sa novorođenom bebom, i nikad ne bih branila upoznavanje.
Ali sve preko toga što ugrožava normalno funkcionisanje nove porodice, iz svog iskustva, više ne bih dozvolila.
Meni nije baš najjasnija ta potreba rodbine da provodi silno vreme sa mamom i novorođenom bebom-realno, šta je tako zanimljivo na novorođenčetu od par dana/nedelja, da treba provoditi sate sa njim?
Ne bih branila rodbini ni da nosi dete, ali bi bilo fantastično da su se ikad sami setili da operu ruke pre uzimanja bebe. Osim toga, meni nema ničeg dirljivog u prizoru oduševljene babe koja ljulja, tepa i ljubi rasplakano novorođenče dok ono urla sve jače i jače, očigledno nezadovoljno, da bi se scena završila babinom kapitulacijom uz neki od prigodnih komentara o slabom mleku i gladnoj bebi naviknutoj na ruke. Meni je to primer neadekvatnog pokazivanja emocija prema bebi, recimo. I mislim da takav vid "zbližavanja" sa novim članom porodice nije od koristi ni bebi ni njenoj mami.
Sad sam se setila jedne crtice koja je meni bila, pa, neshvatljiva. Kada je moja tetka postala baba, ona je bila oduševljena svojim unukom do te mere da mi je pričala kako nije ni znala da može postojati tako silna ljubav na ovom svetu, kako je ljubav prema svojoj deci divna, ali nije ni blizu uporediva sa ljubavlju koju jedna baka može da oseti prema svom unuku.
Ja je, priznajem, nisam razumela ni tada ni sada. Možda ću je razumeti ako postanem baka-ali nadam se da neću.
x
Mene isto zanima kakva bi reakcija bila da recimo isti ti svekiji koji su toliko naporni uopce ne mare za dijete i nije ih briga, kakve bi onda reakcije bile.
Mene su isto znale zivicrat i sveki i mama kad sam rodila zhapca, ali mi je negdi u glavi zvrckalo i to da me to sve zivcira jer me peru hormoni i da sve sto one cine zapravo rade iz ljubavi i dobrih namjera.
Sretna sam sto su mi i jedna i druga bile blizu i priskakale i priskacu kad god treba i kad god mogu, i vise od toga.
Mislim da bi u cijeloj ovoj prici trebalo uzeti u obzir i djecu koja su u ovom slucaju, najvazniji dio price o bakama, smatram da je odgovornost nas roditelja da osiguramo djeci sto ljepsi i ljubavlju bogatiji zivot, a to definitvno znaci da im moramo osigurati vrijeme sa bakama i didama od pocetka njihovog zivota, ako je to naravno moguce i posebno ako tp i dide i bake zele. Tko smo mi (roditelji) da bi djeci uskracivali blagodati takvog odnosa baka/djed - unuče?
Meni se cini da je problem što se zaboravlja na dijete i stavlja svoj ego u prvi plan.
Meni su moji dida i bake bili veliko bogatsvo i nikako takve odnose ne bi htjela svojoj djeci uskratiti. Bilo je i bit ce, bezbroj situacija di su me svekiji naljutili, al sam puno puta i pregrizla misleci na svoju djecu, na prvom mistu, pa onda na svog muza, a u konacnici i na sebe.
Sve su to prolazne stvari, kad gledas na relaciji cijelog zivota ja hocu da su dide i bake dio zivota moje djece, zelim da imaju dobre odnose s njima i napravit cu sve sto je potrebno da im osiguram da te svoje dobre odnose razvijaju. To smatram svojom majcinskom obavezom. Moj egou toj priči definitivno nije na prvom mjestu.
Posljednje uređivanje od zhabica : 16.04.2014. at 16:57
Da, tako i ja mislim, da treba staviti svoj ego u stranu i omogućiti da babe i dede izgrade odnos sa decom.
I sad kad pogledam njihov odnos sa decom, sa tugom sve jasnije vidim kako babe i dede nisu zadovoljne svojim unucima. Oni u unucima ne vide dva obična, fizički i psihički zdrava deteta, nenasilna, vesela, maštovita, željna društva i pažnje, nego samo niz sitnica u kojima sam ih JA pogrešno vaspitala.
A ja se trudim da se nimalo ne mešam u njihov odnos.
Hoću reći, ima tu puno više od samo roditeljskog ega.
Neke babe i dede unuke posmatraju kao priliku da budu roditelji opet, i tako sami sebi uskraćuju priliku da budu babe i dede.
sirius, mene je sveki pitala hocu li da donese skuhano ili da skuha kod mene
meni je moja skuhala hrenovke,a mm ribu. I gleda mm u moj pjat,a ja u njegov. Nudi me ribom.. Hvala necu. Prije bi crkla.
Ovo je jedna od mnogobrojnih anegdota,vecina ih nije ni za javnost.
Tesko neslaganje karaktera,medutim baka je uvijek kod nas rado viden gost,moja su dijeca ipak na neki nacin i njena i dopustam da grade odnos sto bolje. Doduse baki se nesto i neda dolazit makar prolazi svaki dan ispred nase kuce. Dode 1 put u mj ili 2,pa mi se cini da nece bas neki odnos izgradit.
A to sto mi je npr diglo tlak sta su dosli u posjetu cim smo stigli iz rodilista i stali do 23.00,te pricali u svojim problemima sam iskazala tako da sam ih posluzila,lijepo ugostila i sutke se digla od stola i otisla u sobu s djecom. Cisti zen. Zao mi je jedino mog muza.
Svatko za sebe zna najbolje odlucit.
Pulinka potpis
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ovo u prvoj recenici "prije bih crkla" sam ipak izgovorila samo u mislima jer nebi bilo fer prema mm
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ne brini se za mene i moju snahu, ja sama neću dolazit osim ako i kad me pozove. Prva ću joj reći, draga moja, tvoja beba sada treba tebe a ne mene, a naravno ako ti kako mogu pomoć reci mi.
A moja sveki je meni dala istu podršku kada sam pažljivo natuknula da ne bismo posjete dok beba ne počne pokazivati interes za svijet oko sebe.
Napominjem da se kod nas radi o oko 300km udaljenosti. Da smo si blizu, nije da ih ne bi pustila u kuću, ali ne bi dala da se visi na bebi, slini po bebi i sl u tako ranom periodu. Niti da mi itko zasjedne i dosadjuje a kamoli pametuje.
Jasno, ako netko želi da mu bake ili tko god dolaze, sve pet. Ja samo dajem podršku Zekani i svima koji ne žele. Po meni, dok bebicu ionako nitko i ništa osim mame ne zanima, imaju svako pravo na to a sebičan je onaj tko remeti mir bebi i mami protiv mamine volje.
Pa iskazivanje emocija tako maloj bebi od strane šire obitelji je bebici u boljoj varijanti samo nepotrebno, a u goroj naporno. Ako jel postoji živa i zdrava bebina mama.
Diskretno gledanje bebice znači do granice koja uznemirava konkretnu mamu, ali o tome odlučuje mama. Neka mama želi da bake izljube bebu neka ne želi.
znači ono što je diskretno je mamina definicija.
ne mora nužno bebi nešto smetati.
u biti, ne kontam zašto bi to samo mama trebala biti dovoljna.
ne kontam sada, prošla sam i ja svoju sebičnu fazu sa prvim djetetom.
iako, nikad mi nije smetalo iskazivanje ljubavi prema bebi. dapače, to mi je godilo.
smetalo mi je pametovanje, al to je druga priča.
beba osjeća ljubav...maminu, tatinu, bakinu...
tako ja makar mislim.
a i vidim koja je to povezanost danas.
meni je to užitak
Evo, sve si reklaa i vidim koja je to povezanost danas.
meni je to užitak
ma ja cijelo vrijeme razmišljam dok čitam, te svekrve aždaje, ma kako su mogle odgojiti vaše muževe koje volite???
i koliko grozni moraju biti roditelji vaših muževa da ih se toliko mrzi?
a možda se tako ponašaju prema vama jer ih toliko mrzite, i oni to znaju?
a kako se vaši muževi ponašaju prema vašim roditeljima???
i drugo, kako je meni ćaća rekao - sve će to vama vaša djeca vratiti, pa ćete računati koliko vremena treba proći samo da zamolite da vidite unučad..
na stranu šalu, ja šizim na većinu savjeta i od moje mame i od svekrve, jer sam takva, mrzim savjete. ali uglavnom su ipak na mjestu, jer i moja majka i svekrva su pametne žene (pa nismo ja i MM na susjede!!!) a da je bilo trzavica, bilo je, naravno. ali mora se naučit zajedno.
moji su jedni udaljeni 400, drugi 600 km. i kad se mali razbolio, isti dan su obje rekle da će doći, bilo mi neugodno morala sam birati!!
to se i ja pitam dok čitam ovu temu
Iznenadili bi ste se kakvih sve ljudi ima. Mm bi mogao o svojima napisati neku krimi melo dramo tragediju. Al ne smije jer smo potpisali u javnog biljeznika da o njima ne smijemo lose govoriti
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ma nemoguce je pomiriti stavove na ovoj temi... Odnosi sa roditeljima i svekijima nisu kod svih isti, a upravo to kakav je inace odnos odredjuje i stav o pomoci nakon poroda...
Moram priznati da mi je skroz neshvatljiv stav o zabrani posjeta i tome da je dovoljno poslati fotografiju... Ma kakvi odnosi bili.
Meni je mama bila 15 dana, a onda svekrva jos 45, tokom kojih je i mama navracala svakodnevno... Dakle, dva mjeseca nisam kuhala, prala, cistila ili peglala. Meni je to bilo neprocjenjivo, bavila sam se samo bebom.
Savjeta je bilo raznih, korisnih i beskorisnih, ali nisu pokusavale nista uciniti na svoju ruku...
Moj se odgojio sam.
Šala.
Ma ima nas mama svakakvih,al brate mili ima i bakica čudnih da šizneš. Dobro dođe forum za ispuhavanje.
Ali,suživot mora postojati,kompromis se mora pronaći. Osim ako su baš totalno ludi,onda ne preostaje ništa drugo nego..........pravac Aljaska.
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Zekana je napisala da joj muz ne radi, ako sam dobro pohvatala . Ako je tako, mozda joj nitko ni ne treba u kuci. Al posjete nek budu dobrodosle, ako su iz ljubavi.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
svakako potpisujem osim ako im njegovi roditelji ne pomažu financijski
Onda treba biti što ljubazniji
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Pa rekla sam, bebi u boljem slučaju svejedno, u gorem smeta, ali u svakom slučaju nepotrebno. Kakvo razvijanje odnosa s babama u dobi dok bebu zanima samo mamima blizina. Pa to je notorna činjenica, a ne nikakva sebičnost. A meni je sebičnost gurat se gdje mi nije mjesto samo zato što je meni gušt/slatko/interesantno. A da, ako mama želi da babe ljube i maze bebu, pa će joj teško past što to ne rade, onda je bolje da rade. Sretna mama sretna beba. U tom smislu naravno da mama postavlja granice kad je u pitanju ona i njena bebica.
Meni je sveki poslala jedan prekrasan SMS kao odgovor na prve slike maloga, koji je bio jedno prekrasno iskazivanje emocija. Ona i svekar i moji su doputovali u Rijeku iz Zg kad sam izlazila iz rodilišta, vidjeli su maloga, nitko ga nije dirao, obasuli su nas poklonima i vratili se sretni u Zg, a mi doma. Podržali me u stavu da babama zasad nije mjesto oko bebe i izuzetno ih cijenim radi toga.
Novorodencetu treba blizina ljudi kojima je stalo do njega.
naravno da je majka tu najvise na raspolaganju , ali potreba za blizinom , nosenjem , dodirom je osnovna potreba ( nije rezervirana jedino za majku-ako gledamo potrebe djeteta).
To sto mlade majke imaju posesivnu potrebu da nikome ne daju u ruke dijete vjerojatno je isto rezulat primitivnih nagona ( nista lose pod tim ne mislim) da zastite dijete . Ali da se to moze opravdati potrebom dijeteta da bude samo u rukama majke dok ne poce samo hodati , ne moze.
dakle , nazovimo stvari pravim imenom.
Meni bi osobno bilo strasno da mi obitelj dode vidjeti novog clana i samo iz sigurne udaljenosti baci pogled , pa makar i ostavili poklone.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.04.2014. at 08:26
Kako ce onda dijete iskusiti osjecaj srece sto se vraca u majcin zagrljaj, ako ga baka ili netko drugi nikad ne uzme.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
ja sam ovo čula od više novopečenih bakica, pa i djedova, i ljudi to obično komentiraju kako su bake i djedovi opušteniji s unucima nego kad su imali svoju djecu - imali su više brige oko djeteta, odgoja, a sada su i u mirovini i često nemaju drugih obaveza. A pretpostavljam da tu ulogu igraju i neki hormoni, kao što se kaže da muškarci s godinama postaju pažljiviji prema svojim ženama nego u mladosti, zbog opadanja testosterona. No to ćemo valjda još vidjeti
Ja sam sličnu priču čula od sveki. Pričala mi je, za nju je to bio žanr hororackako su njeni poznanici, dobivši prvo unuče, putovali do Zagreba (cca 300km) da ga vide - koliko sam shvatila, beba je imala oko 8 dana. Nisu ih pustili da pređu prag bebine sobe, zbog možebitnih bakterija. I vratili se doma bez da su vidjeli dijete. Kako da se čovjeku ne smili kad to čuje?
Meni je osobno sveki bila savršena kad sam rodila prvi put, za drugi put je nećemo imati blizu, pa ćemo vidjeti kakva je razlika. No naravno da će i moji i mm-ovi roditelji moći doći u posjet, ili ćemo mi do njih kad ja budem mogla. Kako bih preživjela nakon prvog poroda bez pomoći, zbilja ne znam, jer sam ja bila jako popucala i puno su me šivali, tako da sam prvo vrijeme jako teško hodala, a dijete je plakalo više manje kad god je bilo budno a da nije sisalo. Sveki mi je nosila kuhanu hranu i uspijevala je zanunati i smiriti bebu, koja ju je prihvaćala od prvih dana - dok je kod mm-a još dosta vremena plakala kad bi je pokušao uzeti. Zašto - ne znam.
Ali uvjerena sam da je za ljude urođeno da žive u većim obiteljima i da majke imaju pomoć oko male djece od drugih žena iz obitelji. Na svakoj temi gdje majke pucaju po šavovima spominje se neprirodnost situacije kad žena koja je tek rodila mora cijeli dan provesti sama s bebom
Vjerujem, naravno, da ima svekrva koje bi situaciju pogoršale. Ali ako govorimo o potrebama majke i djeteta, izolacija svakako nije prirodna. To je pojava novog doba.
Moja bivsa svekrva bas i nije odgojila uspjesnog i postenog covjeka.I ne to ne kazem jer nismo vise zajedno, nego je to jednostavno cinjenica.Razvod je bio zbog nasilja u obitelji.I dan danas se nateze samnom za jadnu alimentaciju.
Ali dobro to je posve druga tema.Ja sam samo postupila poucena iskustvom s prvim:da vam malo docaram situaciju:dizanje iz kreveta svakih par sati da bi promjenila cistu posteljinu, uzimanje djeteta iz ruku, cim otac ne bi bio u blizini sipanje otrovnih komentara i jos brdo odvratnih i stresnih situacija.S drugom nisam htjela blizu niti moju niti njegovu.Tko zna zasto neke postanu takve, mozda misle da imaju drugu sansu?Ja sam potpuno za kompletnu obitelj i nitko nece biti sretniji od mene ako cemo svi uspjeti zajedno funkcionirati ali kod nekih to ocito ne ide i zato potpisujem zekanu, mir u prvim danima je vazniji od opranog vesa i skuhanog rucka.
Treba izbjegavati stresne situacije.
Potpis od prvog do zadnjeg slova
Kris ovo sto ti opisujes nije bas normalna situacijai zao mi je sto si to dozivjela
I ja bih takvu osobu, bez obzira tko to bio, nakon upozorenja, lijepo izbacila van
Doduse, ja sam nakon prvog poroda, prvi dan doma, izbacila sve iz spavace sobe ukljucujuci muza
Jer su mi pametovali oko dojenja (a pojma nemaju o istom)
Nakon toga sam postala skroz normalna
Mislim da mi na ovoj temi pricamo o dvije krajnosti.
prvi govore o boravku i pomoci u njihovoj kuci nakon poroda
a drugi odlaze u krajnost i govore da djedama i bakama treba poslati razglednicu sa slikom i neka se sa tim zadovolje.
meni osobno je neprirodno i jedno i drugo.
pomoc nakon poroda bih trebala jedino ako bih fizicki ( ili psihicki ) bila u losem stanju ili ( vjerojatno) ako bih imala malo ekstremno zahtjevno starije dijete.
obzirom da nista od toga nisam iskusila , pomoc ( u smislu da se netko useli u nas dom) nisam imala niti bih ju trazila.
a ovo drugo ... Da nitko ne dira dijete , i da ga preko slika gleda mi je takoder nezamislivo. Ljudi dodu u goste ( provjerim da li slucajno nemaju virozu prije) , zamolim ih da operu ruke ( ako se ne sjete sami) i pitam ih da li zele primiti bebu. To je moj stil. Podrze bebu , popiju kavu, pojedu kolace ( koje sami donesu) , malo popricamo i odu doma.
ako trebam trazim pomoc za cuvanje ili donosenje hrane.
stvarno nisam imala nikakve drame oko toga.
Ne mogu vjerovati što čitam...
Notorna činjenica je da dijete prva tri mjeseca treba samo mamu? Možda ako prespava svo vrijeme.
A di je tu tata? Da i njega iselimo?
Dijete treba što više ljubavi i pažnje, maženja, ljubljenja... od cijele obitelji, pa "makar" to bili i omraženi svekići.
A to da ne razumiju ništa do tri mjeseca objesi mačku o rep, itekako kuže ljubav.
Inače, ovo je jedan od razloga zašto sam još davno odlučila imati više djece, znam da sam preposesivna i tip kontrolora i da imam jedno dijete sigurna sam da bi ga ugušila time i definitivno ne bih odgojila zdravu osobu.
I da, moja beba od tri mjeseca i te kako raspoznaje tko je tko
Sekama i bakama se beskrajno veseli
Za tatu ima poseban osmjeh, a mene cim ugleda guguce od srece
Osim mene, samo ju baka moze uspavati
Dok recimo, nepoznate ljude prvo pazljivo promatra pa im se tek onda osmjehne, ako joj ovi nesto tepaju
pa kažem da je moja već od nekoliko dana raspoznavala sveki
ili je sveki imala neku posebnu vibru koja ju je smirivala
kad se radi o osobi koja maltretira i donosi stres, bez obzira što vam je u rodu, naravno da ćete je držati dalje od sebe
ali to ne može biti pravilo za ostale ljude
Ma to je i meni jasno.Ne bih takvu pozeljela nikome.I sada imam novu, s kojom se vecinom dobro slazem, pogotovo kada je vise manje ustanovila da je zakinuta za poducavanje mene(nisam ja kriva sto joj je sin izabrao neku koja ima vec dvoje i snalazi se vise-manje u svemu)jos tu ima komentara tipa:i meni je bilo zlo pa neces umrijeti od mucnine(a ja zelena u licu) pa znam da ne bum umrla ili peri vesh s ovim praskom, ja perem s njime i samo taj valja(zaista ne znam s cime sam prala vesh 9 godina)i tako neki komentari koji su mi zapravo simpa sve dok ne prede granicu a nadam se da nece, za sada je moje stajaliste da cemo se snaci sami, ali zaista sam misljenja da zeni kada rodi najmanje treba petljanje u njezine sposobnosti.Ja sam uvijek za pozitivuPotpis od prvog do zadnjeg slova
Kris ovo sto ti opisujes nije bas normalna situacija
I ja bih takvu osobu, bez obzira tko to bio, nakon upozorenja, lijepo izbacila van
Doduse, ja sam nakon prvog poroda, prvi dan doma, izbacila sve iz spavace sobe ukljucujuci muza
Jer su mi pametovali oko dojenja (a pojma nemaju o istom)
Nakon toga sam postala skroz normalna
Jedna poznanica je ovako rješavala sve posjete
Da bih rijec rekla ...
Pravila pisanja postova
