Pa baš sam i ja o tome razmišljala, nakon što sam pročitala neke odgovore tu. Ja imam stvarno različitih prijatelja-vjernika, nevjernika, vegetarijanaca, mesoždera, prijateljica mi je učiteljica joge, imam jednog što se hrani suncem..To smatram prednošću, od tih ljudi mogu puno naučiti. I ne pada mi napamet ismijavati ikoga, ne samo zato što mi to nije ni glupo ni smiješno, nego zanimljivo, to mi je neki osnovni nivo kulture. pa čak i da u sebi mislim kako je to bezveze, ko sam ja da ljudima oko sebe omalovažavam nešto što oni jesu. Ali sumnjam da netko odavde u stvar om životu tako nastupa, tu si daju oduška.