Pozdrav! Prije godinu dana smo vagali bi li ušli u postupke ili ne. MM je bio spreman od rođenja prve beba, ja sam se jako, jako dvoumila. U razlozima protiv bilo je i dojenje. Na kraju je prevagnulo da dojim i čekam vrijeme kada ću biti spremna i kada će se stvari tako poklopiti da i mi krenemo po drugo. Danas samo bili na prvom postupku i moram priznati, da iako sam mislila da će mi s iskustvom i vremenom to postati lakše, osjećam se isto kao i prvog puta. Pere me nervoza i nestrpljenje, strah i uzbuđenje...