Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

[mishekica]

Ne trebaš se ti nikom opravdavat ni za šta. Ali ako se javljaš na forum, onda prihvati da ćeš dobiti raznih mišljenja i savjeta, tebi prihvatljivih ili manje prihvatljivih, ali sve cure koje su se javile na obje teme su izrazito dobronamjerne.
Meni nije mi jasno što zapravo želiš. Malo dijeliš informacije, pa žališ što si ih napisala. Malo ne bi savjete, pa bi savjete. Kad ih dobiješ, defenzivna si...

Malo smo se krivo razumjele.
Ne znam gdje si iščitala to sve što si napisala. Prije par dana sam rekla da ne želim savjete, nego da mi treba ispušni ventil. Onda se dogodilo nešto što me totalno pokosilo i trebao mi je savjet. Što je tu čudno? Imam pravo promijeniti mišljenje. Nisam nigdje napisala da žalim zbog svojih postova, nego sam samo rekla da ne bih VIŠE pisala, odn. da sam rekla dovoljno. Nisam defenzivna, samo pokušavam objasniti zašto neki savjeti nisu primjenjivi. Jer nisu.

@nanimira

[mishekica]

Znate što je najsmješnije? Zapravo, tragikomično je. Da sad kažem nekom na poslu da idem na psihoterapiju i da mi je dijagnosticirana ppd, oni bi se strgali od smijeha, odn. mislili bi da glumatam da iskamčim neko bolovanje ili sl. Ne zato što oni misle da to ne postoji ili da je to neka sramota, nego zato što se to na meni nimalo ne vidi. Barem dok sam na poslu.

[KrisZg]

Nanimira, bravo za prvi korak...tako si me vratila u proslost:2005 kada sam rodila malu bila sam uvjerena da ce mi to biti najbolja godina ikada, puna energije...pffft 5 dan sam se vratila u bolnicu s kolapsom sistema, dobila povrsinsku trombozu, 3mjeseca imala ragade i krv tekla zajedno s mlijekom...svako malo padala i na ravnome i imala iskrenuti zglob kao slag na torti pokocila su mi se leda 4 puta u 6 mj sam na podu ostala lezati,pa isla na inekcije...ah da skoro pa zaboravila umnjak koji mi je izbijao a nisam nista smijela protiv bolova uzeti, lice mi je bilo izobliceno a boljelo me skroz do prsa
Najgora godina ikada!I da ne spominjem da sam za pola toga upravo sama kriva jer sam morala biti superduper majka...

[palčica]

Godinu dana sam se čupala iz istog stanja. Uz zahtjevnića, izdajanje, zdravstvene komplikacije kao posljedicu ružnog poroda, desila se i ta postporođajna - svađala sam se sa roditeljima, sto puta razvodila od muža i od same sebe.
Također su neki mislili da izmišljam. Srećom, bilo je dobrih prijatelja, prijateljice koja je slično prolazila i divnih forumašica.
No nije bitno što oni misle, važna si sada samo ti.

[Optimist]

Znate što je najsmješnije? Zapravo, tragikomično je. Da sad kažem nekom na poslu da idem na psihoterapiju i da mi je dijagnosticirana ppd, oni bi se strgali od smijeha, odn. mislili bi da glumatam da iskamčim neko bolovanje ili sl. Ne zato što oni misle da to ne postoji ili da je to neka sramota, nego zato što se to na meni nimalo ne vidi. Barem dok sam na poslu.

Maska kao obrambeni mehanizam, ništa novo. Osim ako se na poslu stvarno dobro osjećaš. Tamo je možda i dobro da ne iznosiš svoje naintimnije probleme. Družba je družba, služba je služba (jedino ako si stvarno s nekim bliska i u tu osobu/e imaš povjerenja).

[S2000]

Nanimira, joj nisam znala sto te snaslo! Drz se! Na dobrom si putu.

Misekica. U trenutku dok razmisljas o rastavi i ostavljanju djeteta, mislim da bi te trebalo bolit briga sto ce na poslu govoriti o tom sto se lijecis od ppd. Kreni od onog sto je najbolje za tebe, a ne sto ce drugi misliti za tebe.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[mishekica]

Maska kao obrambeni mehanizam, ništa novo. Osim ako se na poslu stvarno dobro osjećaš. Tamo je možda i dobro da ne iznosiš svoje naintimnije probleme. Družba je družba, služba je služba (jedino ako si stvarno s nekim bliska i u tu osobu/e imaš povjerenja).

Možda je i maska, ali posao me trenutno stvarno relaksira (ili mi zaokupi glavu glupim problemima ). No, nemam toliko bliskih ljudi tamo. Prošla su ta vremena.

Naravno da mi nije važno što će oni misliti, samo komentiram kako se stvari vide na van, a kako ih vi vidite ovdje.

[Optimist]

Možda je i maska, ali posao me trenutno stvarno relaksira (ili mi zaokupi glavu glupim problemima ).

Time još bolje

[S2000]

Nisam bila u situaciji pa ne znam, no kroz glavu mi prolazi misao da puno zena nece da potrazi strucnu pomoc zbog osude okoline i jer bi u neku ruku to znacilo osobni poraz pred svim onim ljudima koji su drugacije razmisljali i govorili.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[nanimira]

Ma ja sam sigurna da su mi se boleštine zaredale od stresa, jer sam aposlutno normalno funkcionirala do pareze...gadna je to stvar a još je gadnije kad se tek snalazim kao majka a već moram na 1000 pretraga,terapija itd. Mislim,teško mi je ostavljat dijete dok ja muku mučim sa sobom, ta grižnja savjesti me najviše muči, a kužim da to nije zdravo jer se to moglo dogoditi i kasnije pa nekako trebamo naučiti to proći a da ipak ostane malo pozitive za dijete.

[baka]

Evo da se javim malo sa svojim problemima...dakle,nakon problematične trudnoće, iscrpljujučeg poroda i jako teškog oporavka,velikih problema s dojenjem i općim kaosom u životu konačno sam se nekako uspjela uloviti u koštac sa silnim promjenama bez velikih problema...međutim, stvari su se radikalno promjenile zadnjih 1,5mj....jednu nedjelju sam se probudila sa facijalnom parezom (paralizom lijeve strane lica) ...i tu su krenuli moji problemi...osim vrtoglavice koja je posljedica pareze jer mi je stradao centar za ravnotežu, nisam mogla čuti dijete kako plače jer neke od frenkvecija moje uho nije procesuiralo kako treba pa sam imala osjećaj da mi uši krvare kad god je P zaplakala...nisam joj se mogla nasmijat a kad sam od tuge htjela plakat nisam mogla ni suzu pustiti...nakon pretraga utvrđeno je da je pareza periferna i da je mozak dobro...dakle, nisam ju mogla utješiti,nasmijati joj se, nositi ju itd...itd...ok, krenuli na terapije i pareza se poboljšavala iz dana u dan ž da bi me nakon 3 tjedna ulovilo krvnički u leđima do te mjere da sam 10 dana morala malte ne ležati u krevetu...ok i to je prošlo...sad trenutno imam gadnu upalu oka i nadam se da će biti bolje....međutim-sav taj stres je na meni ostavio gadne posljedice...postala sma tjeskobna,paranoična,hipohondrična...stalno sam u strahu da ću se probuditi paralizirana, samodijagnosticirala sam si i MS i tumor i jednostavno se ne mogu smiriti...nemirna sam, nervozna, smijem se ali jako malo jer kad se pogledam u ogledalo i vidim na što ličim odmah postanem depresivna...a imam predivnu kćer koju obožavam i još me i zbog toga grize savjest....da stvar bude zanimljivija njoj su u zadnjih 5 tjedana izbila 2 zuba tako da po cijele noći nisam spavala što je dodatno pridonijelo mom općem psiho-fizičkom raspadu...štitnjača je poludila ( TSH 12,4) što je donijelo druge zdravstvene probleme...uglavnom, ja ovako više ni ne mogu ni ne želim dalje pa sam odlučila potražiti pomoć psihoterapeutkinje kojoj idem u srijedu na prvi razgovor....nadam se da nisam dogurala baš da ću morat antidepresive, jer ne želim prestati dojiti (naime, to je jedino što sam mogla samostalno sa djetetom raditi pa me veselilo i smirivalo)...ali ako bude potrebno definitivno ću razmisliti o tome....

nanimira, bit će dobro. Poduzimaš sve što treba. Dok tijelo i psiha daje signale, reagira, znači da traži malo pomoći i uvjeta da se oporavi. Ako ti mogu sugerirati da pokušaš govoriti i misliti pozitivno, jer ti si jedna krasna mlada žena i majka.

[Tanči]

Ma ja sam sigurna da su mi se boleštine zaredale od stresa, jer sam aposlutno normalno funkcionirala do pareze...gadna je to stvar a još je gadnije kad se tek snalazim kao majka a već moram na 1000 pretraga,terapija itd. Mislim,teško mi je ostavljat dijete dok ja muku mučim sa sobom, ta grižnja savjesti me najviše muči, a kužim da to nije zdravo jer se to moglo dogoditi i kasnije pa nekako trebamo naučiti to proći a da ipak ostane malo pozitive za dijete.

Pareza se hoće dogoditi od propuha i klime.
Moj muž je to imao prije desetak godina i zaključak je bio da mu je to od klime.
U prvi mah je bila sumnja na moždani udar i neću nikad zaboraviti taj strah koji sam tada osjetila, ali i olakšanje kad smo doznali pravu dijagnozu.
Njemu se to nikad više nije ponovilo, ali se čuva propuha i klime maksimalno

[nanimira]

Hvala vam na ohrabrenjima, stvarno... teško je jer se nisam mogla adekvatno brinuti za dijete a toliko sam ju čekala...al da nema nje,vjerujem da bi mi bilo još gore..ovako se stvarno i mogu nasmijati od srca jer je ona presmiješna nekad,pa mi bude lakše...moj mali apauriček je to...suprug,mama i sestra su mi jako puno pomogli ali je vrijeme da se ulovim u koštac sa strahovima. Javim svakako kako je bilo...

[Zuska]

Ovo predavanje (ili radionica) zvuči zanimljivo, taman na ovu temu. U Zagrebu je, prekosutra: upoznajte-svoje-dijete
-----

Nanimira, Mishekica i ostale koje se nalaze u sličnim problemima, mnogo snage želim

[Peterlin]

Ovo predavanje (ili radionica) zvuči zanimljivo, taman na ovu temu. U Zagrebu je, prekosutra: upoznajte-svoje-dijete
-----

Nanimira, Mishekica i ostale koje se nalaze u sličnim problemima, mnogo snage želim

Zna li netko više o toj udruzi Prirodno roditeljstvo?

[Jurana]

I ova se forumašica isto pitala: http://forum.roda.hr/threads/77266-p...stvo-tko-su-ti

[palčica]

Zalažu se za teoriju povezujućeg roditeljstva (ima dosta sada lit. o tome), za principe koje nekako njeguju u većini i roditelji ovog foruma i meni se sviđaju, konkretno tim koji je sada u Rijeci, podružnica od partnerice samog osnivača. Bila sam na jednoj radionici, dosta skeptična, ali mi se svidjelo, pomoglo mi je. Znam da imaju i osobne konzultacije, imaju predavanja ali i radionice gdje roditelji mogu s njima i ako žele drugim roditeljima proći neke konkretne probleme. Toliko znam.

[mishekica]

Pisala sam i ja o njima. Palčica je sve opisala pa ne moram.

Meni su bili OK i svidjela su mi se predavanja na kojima sam bila, ali me jako živciralo što su pojedini roditelji potrošili 10-15 minuta zajedničkog vremena da bi nadugačko i naširoko raspredali o svojim problemima, a mi smo samo dobili komentar: "Ne znam sad koji je vaš slučaj. Morao bih dublje ući u problematiku."

I na svako naše pitanje smo dobili odgovor da ćemo to slušati na sljedećem predavanju i da je potrebno odslušati sva predavanja da bi se dobila šira slika... OK, ali ne dam 2000 kn za 8 predavanja na kojima ću stalno dobivati odgovore da ću sve razumjeti na kraju.

Imam još neke stvari za komentirati, ali sad žurim.

[Peterlin]

Aaaa, Snowlion, sad znam....Jurana hvala na linku.

mishekice - dijelim mišljenje o 2000 kn, ali na prvu loptu. Ne treba mi to, ali me zanimalo. Fala!

[nanimira]

Evo da se ukratko javim...dakle,narušeno mi je opće psihofizičko zdravlje, nemam simptome PPDa, dijagnoza je anksioznost a terapija su za početak lijekovi da me dovedu u normalu a kasnije psihoterapija...moram prestati dojiti ....

[željkica]

nanimira draga grlim jako dobro je šta si na vrijeme potražila pomoć vjerujem da ćeš se brzo oporavit i uživat sa svojom bebicom!

[S2000]

Evo da se ukratko javim...dakle,narušeno mi je opće psihofizičko zdravlje, nemam simptome PPDa, dijagnoza je anksioznost a terapija su za početak lijekovi da me dovedu u normalu a kasnije psihoterapija...moram prestati dojiti ....

Nanimira, imam filing da ces se ti vrlo brzo vratiti u bolje stanje. Bebica je vec i narasla i mislim da je bolje da ima zdravu i sretnu mamu bez cice, nego da si anksiozna dojilica. Sve ce to biti dobro uz tvoju volju.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[milasova8]

Ja bas krecem na predavanja prirodno roditeljstvo..
reci cu vam kako mi se cini kad zavrsim sa tim..
Sad sam na pola puta da zavrsim radionice Rastimo zajedno koju organizira Unicef..zanimljivo..

Bolje mi je sudjelovati na radionicama takvog tipa nego citati knjige..
Pomaze mi dosta u odgoju a i u upoznavanju same sebe..

[nanimira]

ma ni ona više nekako nije htjela dojit, podoji su nam bili vrlo kratki i eventualno za uspavat ( al ni to više nije palilo)...odvikla se je prirodno jer mene nije bilo i po 3 sata doma zbog pretraga itd...mislim, uopće ne želim ni spominjati kak je meni teško,al čini mi se da njoj za sad ide dobro, i to je ono što mi daje snagu....hvala vam...

[jelena.O]

Ja bas krecem na predavanja prirodno roditeljstvo..
reci cu vam kako mi se cini kad zavrsim sa tim..
Sad sam na pola puta da zavrsim radionice Rastimo zajedno koju organizira Unicef..zanimljivo..

Bolje mi je sudjelovati na radionicama takvog tipa nego citati knjige..
Pomaze mi dosta u odgoju a i u upoznavanju same sebe..

nisam skužila jel ti to ideš u vrtić ( to je kod nas tamo bilobesplatno) ili na plačenički tečaj

[milasova8]

I jedno o drugo..

Nanimira,bitno da si potrazila pomoc,to je veliki korak..
Dijete treba mamu koja je dobro..
Zelim ti srecu! Drzi se

[Ginger]

nanimira, drz se!

[nanimira]

i dobra vijest je da ne moram prestat dojit

[Majuška]

i dobra vijest je da ne moram prestat dojit

Baš sam ti htjela poslati pp a sad vidim ovaj post

[lulu-mama]

i dobra vijest je da ne moram prestat dojit

Zašto je uopće bila opcija za prestanak dojenja? Zbog lijekova?

[nanimira]

ma da...moram uvesti određeni režim dojenja al ne trebam uopće prestati...majuška,pošalji slobodno...

[Mrs Happy]

Procitala sam dosta postova i vratila se 5 godina unatrag. Ajme onih prvih 6 mjeseci... lazu svi koji kazu da se to zaboravi. I ne znam tko je smislio malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga. Mozda da, kad se usporedjuje dvogodisnjak i tinejdzer, ali ako usporedjujemo bebu i petogodisnjaka, nikako.

[Beti3]

Čudno mi je pročitati tvoje mišljenje Mrs Happy Pa meni nema ljepšeg perioda od prvih 6 mjeseci, pa prvih godinu dana, pa prve tri...Što je beba manja, to mi je bolje.
Kad se sjetim onih prvih tjedana, novog života u mojim rukama, čiste nirvane u kojoj sam bila...(sa ovim velikima treba živaca i živaca, te škola, te izlasci, te "kupi mi", te...)

[Peterlin]

Čudno mi je pročitati tvoje mišljenje Mrs Happy Pa meni nema ljepšeg perioda od prvih 6 mjeseci, pa prvih godinu dana, pa prve tri...Što je beba manja, to mi je bolje.
Kad se sjetim onih prvih tjedana, novog života u mojim rukama, čiste nirvane u kojoj sam bila...(sa ovim velikima treba živaca i živaca, te škola, te izlasci, te "kupi mi", te...)

Beti, obje imate pravo... i obje nemate pravo...

Tih prvih šest mjeseci ovisi o djetetu. Moj stariji je imao dojenačke grčeve - bilo mi je tak da se nerado sjećam tih dana, ali s mlađim nije bilo baš nikakvih problema jer njega je to mimoišlo. Tako da taj dojam o prvih šest mjeseci ovisi o iskustvu... S druge strane - moja "nemoguća beba" pokazala se kasnije kao izuzetno lako odgojivo dijete, a divna i mirna uspavana beba pokazala je kasnije svoj pravi prgavi karakter (na mater, he he he...) Sve dođe na mjesto na ovaj ili onaj način. Sad imam dva teenagera - jedan je i dalje lako odgojiv, a drugi ima roščiće, ali može se i s njim sve dogovoriti.

[Carmina406]

Meni isto nema lijepšeg perioda od prvih 6mj,ali tek kad prođu

Peterlin potpis

[Ginger]

I ja mislim da ovisi o situaciji, nije svima jednako
Nisu jednake ni bebe, niti mame

Meni je isto prva godina predivna, sa sve tri moje cure
Iako ponekad zna biti naporno, pogotovo sad kad ih imam tri, uzrastom od uha do uha, al i dalje mi je predivno
I bas mi bude zao sto vise necu imati malu bebu

[Ginger]

Meni isto nema lijepšeg perioda od prvih 6mj,ali tek kad prođu

[Apsu]

Bas i ja razmisljam, toliko mi je prekrasno ovo do sada da jedva cekam jos jednom sve iz pocetka.. Al lako meni sa uvijek sretnom i mirnom bebom da me zadese neprospavane noci i stalni plac sto god da napravim bome bi i ja jedva cekala da prode..

[Carmina406]

Al zaboravit ću ja to opet,pa će mi se činiti da to i nije tako strašno...nespavanje i plakanje staaalno....pa ću opet pomisliti da san možda ja to sve umislila....jer će mi samo one najlipše slike ostat urezane u pamćenje,osmjesi,gugutanje...... miris bebe,toplina,mali prstići smrdići....pa ću opet poželit smotuljak

....pa ću opet doći vama žaliti i kukati

[mishekica]

Čudno mi je pročitati tvoje mišljenje Mrs Happy Pa meni nema ljepšeg perioda od prvih 6 mjeseci, pa prvih godinu dana, pa prve tri...Što je beba manja, to mi je bolje.
Kad se sjetim onih prvih tjedana, novog života u mojim rukama, čiste nirvane u kojoj sam bila...(sa ovim velikima treba živaca i živaca, te škola, te izlasci, te "kupi mi", te...)

Tvoj komentar mene osobno i izravno vrijeđa.
Znam da ti to (valjda) nije namjera ni u ludilu, ali ipak.
Nije svima jednako i nismo svi jednaki. Ti si očito jedna psihički posve zdrava i stabilna osoba, no eto, nismo svi te sreće.

[Bluebella]

I ja mislim da ovisi o situaciji, nije svima jednako
Nisu jednake ni bebe, niti mame

ima tu istine...
moj zaspe oko 21 i spava obično do 9, nekad do 10h, uz tri buđenja, malo ciki i odmah zaspe ponovno. i meni je to presuper, ujutro odmorna ja, odmorna beba i idemo van u šetnje. dok npr od moje frendice beba (koja je na ad-u) spava cijelu noć bez buđenja i ako se probudi jednom po noći moja frendica sutradan drami kak je umorna, kak se nije naspavala od male itd. ispočetka sam mislila da mala kad se probudi više ne zaspe nego cendra, ali ne, mala zaspe za dvadesetak min. tak da dosta je i stvar percepcije. nešto što je nekima drama drugima je super.
meni je od nakon poroda prekrasno razdoblje, uživam s njim svaki dan, šetamo se, putujemo, kad je imao mjesec i pol išli smo nas troje na skijanje (dok je tata skijao ja sam se šetala s bebom, pa se zamijenimo) prekrasno nam je bilo, putovala s njim svojima u slavoniju više puta sama sa bebom u autu...
ja bih odmah još jednu bebu al dojenje i nedostatak menge i libida me priječe

[mishekica]

ja bih odmah još jednu bebu al dojenje i nedostatak menge i libida me priječe

Od navedenog može te spriječiti jedino nedostatak libida.

[Optimist]

Naravno da joj nije bila namjera, Beti je opisivala svoje iskustvo

I ne znači da je osoba nestabilna i bolesna ako joj je teško, zapravo, bilo bi čudno i neprirodno da u teškim situacijama djelujemo kao da je sve u najboljem redu, zdravo je adekvatno odreagirati na situaciju.

[Bluebella]

Od navedenog može te spriječiti jedino nedostatak libida.

i loš spermiogram sam zaboravila (sitnica).

[vikki]

I bas mi bude zao sto vise necu imati malu bebu

A ja potpisujem ovo! Iako je prva dva-tri mjeseca užasno plakao (i sad je cendrav i lako se rasplače) i znala sam plakati s njim, iako sam bila isprepadana od tog bića s kojim nisam bila sigurna radim li dobro to što radim, iako mi je bilo naporno i još uvijek je jer nemam pomoć, počela sam raditi dva-tri tjedna nakon poroda od doma, nitko osim mene nije ga presvukao, okupao, promijenio pelenu, izveo u šetnju, vježbao s njim, uza sve to lovi me silna tuga kad pomislim da mi je to bila jedina prilika da imam malu bebu i da je više neće biti. I sad kad su krenuli zubi pa se opet budi svakih sat-dva i ne skida se sa sise, ja uživam u tim noćima jer znam da će proći i da više to neću imati prilike doživjeti.

[maca papucarica]

Vikki

[flopica]

ovisi i o djetetu i o majci
s prvom strašno i tegobno, više do mene nego do nje
to sad znam
s drugom čista hormonska bajka, mirisna, mekana i opojna....

[Carmina406]

Dojenje po noći i buđenje 5,6,7...13 puta

Sve drugo mogu tolerirati,čak i "bezrazložno" vrištanje u autu na putovanju od cca12km (uopće se ne usudim dalje od 40ak km se iti zaputiti) za ne falit ja imam klasičnu bolest vožnje,tako da dok zabavljam njega u sebi mantram....nemoj povratit,izdrži još malo kakvo božje skijanje s ovim mojim. Dok bih stigla uopće do snježnih padina trebala bi mi infuzija i ali divan je bebač,poseban,živahan,sladak, mazast, volim ga do neba i nazad i oko mjeseca bezbroj puta. Seku njegovu također

Al dok su bebe i dok doje ne spavaju nikako i baš su zahtjevni. I naporni. I umorna sam,na dane bih i ja bebu koja zaćori 2-3h u komadu dok mama čupa obrve i lakira nokte,al nemože mi bit ili onda to nebi bilo ovo moje dvoje koje imam. A ja baš volim ove moje male krvopijice

[Beti3]

Tvoj komentar mene osobno i izravno vrijeđa.
Znam da ti to (valjda) nije namjera ni u ludilu, ali ipak.
Nije svima jednako i nismo svi jednaki. Ti si očito jedna psihički posve zdrava i stabilna osoba, no eto, nismo svi te sreće.

Zašto bi te vrijeđao moj komentar ?

Kako nekoga može vrijeđati to što netko uživa u majčinstvu?! Mene bi trebala vrijeđati pomisao da nekoga može uvrijediti to što obožavam brinuti o bebama. I djeci.
Ne samo svojoj. Meni je najbolji posao na svijetu čuvati djecu, ma što čuvati, igrati se s njima, učiti ih, gledati kako svakoga dana. u svakom pogledu, napreduju.

Naravno da nije lako, nitko nikad nije rekao da je roditeljstvo lako, ali neće biti ni malo lakše, ako ne uživamo u ulozi roditelja.

Teško, pa naravno da je teško, i naporno, i često dosadno, i jednolično, ali sve to je zanemarivo, kad vidiš da si stvorila novo ljudsko biće i od njega / nje napravila čovjeka.
( ps. sad ide van, u 11 navečer, "pa nikoga nema prije vani"...ah, bebe su peace of cake, prema velikima,..)

[Carmina406]

Beti ti si zaboravila nekima je još friško I nemože se uspoređivati briga o djetetu koje se mirno vozi u kolicima,autu...koje spava cijelu noć,pa još po danu 2-3h,koje se samo zna zabaviti na podu,ogradici itd i s druge strane o onome koje se budi milijardu puta,plače u kolicima,autu,krevetiću,ogradici,u rukama koje nisu mamine da ne govorim o nekim drugim nedajbože krajnostima. A nije ni svačija obiteljska situacija ista. Netko ima pomoć u vidu muža,bake itd,netko je većinom ili uvijek sam.

Nisu ni sve mame iste.

Meni je grozno nespavanje i vrištanje,ali itekako uživam u majčinstvu,a još ću i više uživati kad se naspavam,izdepiliram,počupam obrve