Prvašići 1979/1980

[Jurana]

Janko je k'o Rade Končar, milosti ne tražim niti bih vam je dao. Baba jednom mog poznanika kaže da je gledala strijeljanje Rade Končara i da nije istina da je ono rekao, pače, nije, jadan, uopće progovorio. Čekamo da se javi netko tko će reći da Tito nije stavio brašno u onu glavu.

Moja škola kao rossina, Maršal Tito, danas Juraj Šižgorić. Popriličan pad u prestižu.

Vrlo sam sretna da Pucka više nema u prirodi i društvu jer bi mog sina sigurno svi u razredu onda tako zvali.

Nasmijala sam se više puta na temi i puno je odličnih postova, ali ovi tvoji, ivarice, su mi divni, mogla bih ih čitati po nekoliko puta. Ajde piši knjigu, danas autobiografske proze odlično prolaze!

[tanja_b]

Janko je k'o Rade Končar, milosti ne tražim niti bih vam je dao. Baba jednom mog poznanika kaže da je gledala strijeljanje Rade Končara i da nije istina da je ono rekao, pače, nije, jadan, uopće progovorio. Čekamo da se javi netko tko će reći da Tito nije stavio brašno u onu glavu.

A možda je to rekao na suđenju (ako je uopće bilo suđenja, zaboravila sam), pa su to poslije povezali sa strijeljanjem u dobru priču
Janko iz pjesmice bi se u današnjoj terminologiji vodio kao nestala osoba.

Kad smo već kod pjesmica iz tog vremena, meni je uvjerljivo bila najdosadnija "Mala partizanka" - ona što je pušku nosila, bombe bacala i poslije kolo igrala. Haj nek se čuje, čuje, haj nek se zna, da je mlada partizanka... (što je već radila). Ali sve na istu melodiju i isti podjednako monoton umjeren tempo.
Dosadne su mi bile i one crnogorske narodne na tri tona koje smo učili u 2. osnovne (Durmitor, Durmitore, pa tako 5-6 puta. Ili ona Pod onom, pod onom gorom zelenom; pa ista melodija do unedogled).
Ali sve te pjesmice smo naučili pjevati direkt od učiteljice, a ne sa CD-a s nasnimljenom groznom sintetičkom matricom i klincem koji se dere bez sluha i glasa.