Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
I ja čestitam na trudnoći.
Žao mi je što toliko patiš pa ću ti reći da je normalan period žaljenja do 6 mjeseci nakon nemilog događaja.
Sve duže i dalje je depresija, a depresija je bolest i treba ju liječiti.
Žali se u srcu i to što tvoj muž i ostali ne pokazuju tugu ne znaći da ne tuguju i da im nije teško.
Ukoliko se zaista osjećaš jako loše, molim te potraži pomoć. I zbog sebe i zbog svoje djece, a pogotovo sada kad si trudna.
Govorim ti iz iskustva.
Oprosti, ne znam otkud ti ova informacija, ali nije baš točna. Kada sam ja išla psihologinji nakon gubitka djeteta, ona mi je objasnila faze žalovanja i rekla mi je da ako se dulje zapne u jednoj fazi (dakle cca godina dana), da onda treba potražiti pomoć.

Također mi je objasnila fenomen zvan "navezanost na mrtve" ili "odanost mrtvima" - kada osjećamo krivnju zbog prvog iskrenog smijeha, prvog sata, dana, koji je prošao da nismo pomislili na svoje voljene umrle, zbog novog djeteta koji dolazi... to je normalan osjećaj, ali također treba potražiti pomoć ako ga se s vremenom ne uspijemo riješiti.

Oh, da barem sve traje samo šest mjeseci! Ja sam čak najgora bila nakon prvih godinu dana. Do tada sam imala neki zid ili stanje šoka, nesvjesnosti, ne znam kako bih to uopće nazvala. Tek tada me puklo. I bilo mi je jako teška činjenica kada sam rodila svog sina da znam da imam dvoje djece i da sam ih dvoje trebala držati u zagrljaju, a tu je samo jedno.

Sada se, pak, pripremam na činjenicu da ću iduću godinu gledati vršnjake svoje kćeri kako odlaze u školu, a nje nema.

Eh, da je barem samo šest mjeseci u pitanju..