Najviše stignem pročitati čekajući dok je dijete na solfeggiu ili orkestru
Ali i izvan toga se ulovi vremena, naročito ako je knjiga dobra. Kako reče Daniel Pennac čije citate izvlačim u svakoj prigodi

"Ja nikada nisam imao vremena za čitanje, ali me ništa, i nikada, nije moglo spriječiti da pročitam roman koji sam volio. Čitanje ne ovisi o organizaciji vremena, ono je, kao i ljubav, način življenja.
Nije prijeporno imam li ili nemam vremena (vrijeme koje mi, uostalom, nitko neće dati), već hoću li sebi podariti ili ne radost da budem čitatelj."

Inače, dok mi je dijete bilo malo, i sama sam bila uvjerena da "nemam vremena za čitanje", pa sam iz vica počela voditi evidenciju i zapisivati pročitano. Pokazalo se da to s neimanjem vremena baš i nije bila istina, odnosno, da mi se krivo učinilo.