Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja dođe kao šlag na tortu. Uživa, mrmlja, uzdiše. I guštaš gledati kako uživa. Ali može spavati i bez toga. Imam ga doma.

Nekim bebama spavati na ili pored nekog od roditelja (poželjno imati siku u ustima, osjetiti dodir kože) je potreba, ne funkcioniraju bez toga. Imam je doma. I nema tu tješilice koja je mogla pomoći, njoj je dodir bio nužan. I danas je. I ne mrmlja i ne uzdiše od dragosti jer to je naprosto nulta točka. Ispod toga je drama.

Hoću reći, neku se djecu neke stvari mogu naučiti, naviknuti, ali neku ne jer drukčije funkcioniraju i imaju drukčiju razinu potreba.