 |
|||
Točno tako. No mnogi to ne znaju, pa odu u krajnost..marta prvotno napisa
Ovi što lupaju po guzi/peleni, čemu god, po mom mišljenu to rade da skrate priču, da se ne moraju bavit djetetom, riješe sve po kratkom postupku i gotovo...A ovi što ne lupaju, oni često neznaju ni što ni kako, a također im ta naša svakodnevica ne da često dovoljno vremena, pa puste sve, da se ne moraju bavit djetetom...i tako..
Točno to!crni humor
ja bih prije rekla da misli na ignoriranje psovke, a ne djeteta.
to sam i ja radila, kad bi mi došli s tim, nakon objašnjavanja,
slijedila je faza ignoriranja - psovke, kao da je nisam ni čula.
kad skuže da nisu zanimljivi, prestanu.
Eto, traže se načini, nema idealnog rješenja...Lupiti jest fizičko nasilje ali je ignoriranje svakako psihičko..
Neznam gdje da svrstam vikanje..
Sjetih se vještice iz Huga "Izaberi jedan broj sigurno ćeš pogriješiti!" ---
ne ignorira se dijete nego psovka. kad je dijete tako malo najčešće psuje jer izaziva reakciju. kao sto gura prste u utikač jer kad to napravi mama će sigurno reagirati. ako se psovka ignorira dijete prestane psovati. a većem djetetu koje razumije se sigurno može objasniti da je psovanje ružno, uvredljivo, povređujeće, neprihvatljivo. svakako ne vidim u kojem scenariju dijete zaslužuje lupanje.
Ajme, znam da ima bezbroj situacija gdje djeca rade nesto sto nikako ne smiju, ali ovaj primjer sa utikacem me silno cudi kad se spomene, a spominje se cesto
Jer sam prije par mjeseci sve utikace u kuci oblozila zastitama i sad imam cijeli obred kad hocu nesto usisat (ljubavi gdje smo spremili kljuc?)
Ali prsti u utikacu mi bar nisu problem
Inace sinoc sam krenula napisat identicno ono sto je betty pisala za dizanje na straznje noge ako tu "odgojnu metodu" koristi npr teta u vrticu, ali ovih dana na ovu temu cesto napisem nesto pa nekako ne udarim ipak enter
meni su isto ti utikači mistični, moja djeca ih uopce nisu zarezivala. lastane, jel nije nesto u redu s mojom djecom ili samnom?
svaka pažnja, pa i ona negativna, jest pažnja i može potkrijepiti neželjeno ponašanje...u tom smislu idu i preporuke o ignoriranju...
moja je u fazi guzice
opsjednuta je guzicom, guzom, guzičicom
I kakanjem
I drvi po tome svako malo
vise ne objašnjavam
ne ljutim se
ne lupam po guzi
ali ignoriram
mislim da se o tome radi
ignorira se ponašanje a ne dijete
inače mi ova trakavica ide sad već na živce
što se tu ima vise reći
tući bilo koga je bezveze
odgajati je teže I nije bezveze
svaka bena zna udariti
hebiga, kad ne zna odgajati onda udara
tako ja to gledam
Tako se dresira životinje. Upravo tom tehnikom, a sama to pokušavam primijeniti na sve u životu. Ono što ne smatram poželjnim ponašanjem ne afirmiram svojom reakcijom, bilo negativnom ili kakvom god. Jer to tako ide akcija - reakcija. Zeleno svjetlo za još.
Pokušaj i ti. Zapanjit ćeš se koliko pali.
tang ja imam cijeli set zaštite za utikače, ladice I ino
neotpakiran
nije mi ni zatrebalo...
odoh na burzu, sad kad sam se sjetila
ANIN, smatrala sam da ovo nije tema o kojoj se priča, pa nisam išla u detalje odnosa to tvoje mladih ljudi, ali kada već pitaš, ponuditi ću ti objašnjenje. Ja znam da se ona nije jako davala, da se nije previše bavila djetetom, a očigledno niti ne namjerava, kada ne želi imati više djece, jer mi je tako sama rekla. Neću ulaziti u detalje odnosa koji oni imaju, ali što se izbora muža tiče, zbilja bi se moglo reći da joj je fajn dobro "pao grah". Kada smo se zezali jednom na tu temu, njezin muž je rekao U ŠALI (da se opet nešto ne vadi iz konteksta) "Ma daj ti samo meni rodi još jednu bebu, ostalo bude sve moja briga". I nisam rekla da je to loše, samo da mene žalosti... Ali mene žalosti puno (i previše toga), pa ne treba niti uvijek tome davati previše značaja... A što se teme tiče, ta majka se ne ustručava udariti malenu, a kako su sada nabavili psa voli u šali reći da ih je oboje dobro zdresirala...
Posljednje uređivanje od LEIRmam : 10.08.2015. at 22:12
Super, pišite više primjera kako da, umjesto zgražanja. To s ignoriranjem pali kod psovke, a što je s lupanjem drugog igračkom po glavi? Kako to da ignoriram, dok tješim onog ko je po glavi dobio?
Nemožeš sve ignorirati ako dijete ugrožava sebe, druge ili uništava okolinu onda je to za reakciju i to odmah!
Psovke spadaju u drugi koš
Cuj, kaze jedan poznati djecji psiholog da to ignoriras dok ne lipti krv.
Ali nisam jos postigla taj zen 100%.
ja sad imam situaciju da mi 2godišnji nećak udara malu...nju učim da se miče i da mu govori ne,ako pretjera da jednostavno ode od njega...
roditelji baš i ne reagiraju,odnosno da ja imam takvo dijete potrudila bi se da ne ostaje sam bez nadzora ali oni imaju i 2mjesečnu bebu i relativno flegma pristup pa se to relativno često dogadja...da sam vidjela ikakve tragove tih udaraca u vidu modrica isl,ja bi zabranila da uopće silazi u prizemlje na igru ako nemam vremena stati s njima no kako do toga još nije došlo puštam da se čeliči i uči branit...
off topic za utičnice-većina novih ionako ima svoju zaštitu a opasno je tek kad dijete ide ugurat neki metalni vodič u rupe...s prstima ne može ništa...ni dokučit skroz do struje...
edit: ovo od sirius me sjetilo na pravilnik dubrovačke republike iz 16st: udarati se ženu smije dok god nema krvi....
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 10.08.2015. at 22:22
pa uzmeš igračku
jednostavno prekineš takvo ponašanje
odlučno ali ne histerično
ja gledam u oči I kažem: to se ne radi
ako dijete nastavi raditi pizdarije pošaljem je u sobu
kažem, kad malo razmisliš o tom ponašanju ja ću doći
onda ona zove nakon pola minute I kaže :razmislila sam
to je ružno
neću vise
I zaista bude tako
ovo je primjer s djetetom koje nisam udarila
s koji se jako trudim imati strpljenja, ne galamiti ali biti čvrsta
I to pali
kod starije nije
ta nije htjela u sobu, nije bilo šans enju poslati na hlađenje
ali isto tako, ni ja nisam bila baš najstaloženija kad je ona bila mala
često sam vikala, inzistirala na nekim stvarima radi reda I tako, bilo je proputsa
držim da sam umnogome doprinjela njenoj tadašnjoj nerovozi
makar, ona me I daans zna izbaciti iz cipela
I samo na lijepo mogu je dobiti
hoću reći, nije ništa univerzalno primjenjivo
nema recepta za sve I sva
ali sigurna sam da udarac, ma kakav bio, po peleni, ovlaš, vako-nako
nije ništa doli loš odgoj
loš
ne donosi ništa osim lose za sve uključene
djetetu bol, a roditelju potvrdu da nije dorastao situaciji
Uzmes igracke, sklonis ih i ukratko kazes da se to ne radi, da su igracke za igranje a ne za udaranje. Ne znam o kojoj dobi se radi, pricu (kratku, bez govorancije) prilagodis dobi. Upotrijebis autoritaran ton.
(Meni je za odgoj male djece Saptac psima bio zakon, budi miran i asertivan)
Inace, ja svoju djecu nisam udarala, medjutim, inicijalno to nije bilo iz nekih dubokih uvjerenja o dobrobiti neudaranja nego jednostavno nisam htjela da udaraju drugu djecu, i nije mi bilo logicno da onda ja udaram njih. Ista stvar i sa psovanjem. Ne znam koliko je logicno vikati na dijete "p. ti materina, ne psuj"
skulirana pa možeš li ti maloga malo stopirati?
mislim kad roditelji već prakticiraju pravilnik iz 16 st?
meni nije bed reći tuđem djetetu da ne lupa moje dijete ako nema tko drugi
isto kao što svojima ne dozvoljam da tlače drugu djecu
teško,ja na poslu a ona u prizemlju sa nonom/sveki, nećakom i ostatkom njegove familije....tu su do kraja mjeseca na GO...
često budu ispred kuće,igraju se bez nadzora,ono povremeno se poviri kroz prozor (biće ako čuju moju da viče:ne M,to se ne radi)....
i ja sam za opušten pristup (pogotovo jer moju nikad nije trebalo vele nadgledat,stvarno nikad nije činila dječje gluposti) ali da je ovo malo preopušteno,je...
navodno je i malu seku dohvatio par puta (podigo ju i naglo spustio isl) dok su samo glavu okrenuli,očito je to reakcija/ljubomora na prinovu, tako malu bebu moraju pazit a moja ipak ima 4god pa kontaju da će se obranit...
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 10.08.2015. at 22:50
Dob 18 mjeseci. Ne govori. Ako im uzmem sve igračke, kaznila sam i onu koja se lijepo igrala od 3 godine, i onu od 7 koja je dobila po glavi metlom prije nje, ali junački otrpila jer je razumna. Ne smijem je odvesti u sobu samu, ne mogu ignorirati trogodišnjakinju koja se dere jer je dobila po glavi, pa nju ostaviti dok se pobrinem za odvajanje najmlađe. Kaos.
skulirana ja bi rekla baki koja čuva malu ili roditeljima kako se osjećam zbog toga i da očekujem malo vise reakcije
isvetica to je skroz druga perspektiva, vjerujem
mali su a puno ih je
u svakom slučaju, ovako hipotetski vjerujem da bi inzistirala na ne udaranju, SVAKI put kad se to dogodi
mirnim, malo povišenim glasom ali ne vikanjem
da bi je fizički odmaknula ukoliko je to moguće
znači, prekid situacije bez puno objašnjavanja
možda se javi mama s vise djece koja je to prošla/prolazi da ti pomogne svojim iskustvom...
Isvetica, zbilja ti nije lako, teško je sa djecom kada je razlika veća, a gdje neće kada su ovako mali... Meni su cure bile razlika 2 godine, ali one su bile toliko međusobno bliske i pazile su jedna na drugu da zbilja nisam imala ovakvih situacija. Sada nakon skoro 10 godina imam još jednog dvogodišnjaka, koji zato nadoknađuje sve što one nisu činile, zafrkava sve po malo i zbilja mi koji put dođe da ga baš pošteno odalamim, ali onda opet si mislim, ako vidi da ga ja tučem i da je to u redu, kako da mu onda za godinu-dvije objasnim da nije u redu tući druge?! Kod nas pali da ga posjednem na jednu stolicu okrenutu prema kutu, udaljenog od svih, a opet na vidiku, gdje on tuli minutu-dvije, ali se smiren vraća u igru. Ako idemo bilo kuda, kažem unaprijed da ako bude bježao po cesti od mene, činio stvari za koje zna da ne smije, idemo odmah doma. Prvi put kad smo išli u šetnju i kada mi se na pola puta istrgnuo iz ruku, primila sam ga i odnijela doma. Sada ga želi ići u šetnju, prima me za ruku. U zadnje vrijeme pali i kada kažem "Brojim do 3". Krenem 1, 2 i bome napravi što treba prije nego izgovorim 3. Kada baš pretjera, pokupim njegove autiće (koje obožava), stavim ih u vrećicu i kažem da će ih dobiti kada se smiri i bude pristojan. Zasad i to pali.
Htjela sam samo navesti primjer djeteta u mom susjedstvu, čija ga majka nemilice tuče svim i svačim, a kada sam joj rekla, na zbilja lijep način, da bi možda mogla razmisliti o drugačijim odgojnim metodama, doslovce je rekla "Ja sam ju rodila, ja budem ju i ubila"...
zaboravila si još jedan moment. A ako zaista ne lažemo, onda sigurno vičemo jako, jako... I vršimo psihički teror. A može biti da i rastačemo društvo i svemir. Jer zna se, taj psihički teror je sigurno bas zlostavljanje, i to sigurno gore od udarca, pogotovo jelte preko pelene.
a dalje, ako ni psihički ne maltretiramo, e onda sigurno puštamo djecu (jelte moderan odgoj) na raspasoj i odgajamo delikvente.
Kuzite vi taj modus operandi argumentacije?
kao i na svim takvim temama, marš odmah ići na beskrajno uveličavanje, jer druge argumentacije nemaš.
mima je načela jedan vrlo važan moment koji fantasticno razotkriva priču: taj udarac blagi, preko pelene... Jer jelte udarac jaki zvuci hm, hm, hm....
Wifi mi steka, kad stignem ću duže....
i odlično je da se o ovoj temi piše. Na forumu.
a ne samo na komentarima ala večernji. Skriven pod nikom, možeš svašta....
kad nisi skriven onda moraš i nešto argumentirano napisati.
Pikula, meni se čini da jedina na ovoj temi koja se ne drži argumenata, nego uvodi ideologije, lijeve desne, moderne, tradicionalne...itd, si zapravo ti.
I još jedno pitanje?
kako objasniti djetetu da ne smije udarati drugu djecu?
ili može preko pelene, ili samo lagano da ne boli?
heh
točno je da dijete uči po modelu itd
ali istovremeno, ima puno situacija kad nešto roditelj smije a dijete ne smije: dirati noževe, piti pivo.. tako da je poruka više "kad dođeš u moje godine smjet ćeš"
uglavnom, ja ću priznat da mislim da i moja strana (protiv fizičkog kažnjavanja) nekad krene u krajnosti i stavlja sve u isti koš
to kažem zato što stvarno mislim da je jako važno voditi konstruktivnu raspravu na ovu temu, a ne se samo žestiti jedni na druge, jer iz toga ništa korisno neće izaći
uglavnom, ne mislim da su svi koji koriste fizičko kažnjavanje odmah zlostavljači i ista kategorija
ali mislim da ta metoda nije dobra ni poželjna, i da ako joj damo prozor tipa "u ovim situacijama je opravdano" lako izgubimo orijentir, jer je jednostavna i uvijek primjenjiva, ne traži ni puno živaca ni pameti ni kreativnosti.
razmišljala sam dosta o tome zadnjih dana
znam taj osjećaj nemoći i frustracije kad dijete nešto radi i pojma nemaš kako da to riješiš/spriječiš
i pokušavaš razne metode, ali mnoge od njih ne daju rezultat odmah, nego moraš ponavljati tisuću puta i na različite načine, i onda nakon nekog vremena skužiš "o gle, nemamo više taj problem", još i dijete nešto kaže iz čega vidiš da je nešto naučio..
pretpostavljam da je fizičko kažnjavanje tako ljudima milo zato što daje instant promjenu, čak možda ne nužno u djetetovom ponašanju (nekad djeca i nakon toga nastave po svom) koliko u roditeljevom osjećaju nemoći, u stilu "nije istina da nisam napravila ništa, zveknula sam ga i pokazala da to kod mene ne prolazi"
Djeca guraju ruke u utičnice zato jer ljudi manijakalno reagiraju kad im se djeca približe.
jutros prije odlaska na posao odvela malu u prizemlje u none, saznam da je nećak u sobi zatvoren sam u kazni (dakle ima 2god) jer je svom snagom udario seku(2mj) po stomku...i još onda komentar da on od dragosti ne zna što bi i kako bi se izrazio (jer to ne radi jelte iz zloće,to im je jasno)....ja sam se zadržala dole 10tak min,još je bio u kazni kad sam odlazila...nisam na svoje oči svjedočila fizičkom kažnjavanju ali jesam dosta grezom ophođenju u trenutcima nervoze i gungule..... ne volim se miješat u tudji odgoj ni davat savjete pogotovo kad me se ne pita (a i kad bi išla nešto reći bilo bi:lako tebi sa N,vidjela bi ti da imaš njega) vidi se iz aviona da se griješi i možda i pridonosi takvom ponašanju....
noni sam nasamo rekla da malo pripazi da ne ostaju previše sami ali razumijem da je fokus pažnje na bebi...vidim da ni sveki nije lako i da i ona jedva čeka malo mira...
ja bi ih isvetica razdvajala,dakle ovo dvoje starijih da se igraju skupa odnosno nakon prvog udarca najmladje odvest je od njih i odvojit,ili da bude s tobom dok ti nešto radiš....
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 11.08.2015. at 10:26
Moj nikad nije gurao ruke u uticnice. Ali je zato u dobi od 2 i nesto god uporno pokusavao izaci iz stana dok ne gledam, a imamo nekakva protuprovalna vrata koja nemaju bravu iznutra i ne mogu se zakljucati iznutra. I u jednom trenutku izbezumljenosti i straha, nakon tisucu upozorenja i objasnjavanja sam ga klepila po guzici, kao da zapamti, bas san htjela da se uplasi i da to vise ne radi. Rezultat- vristao je dva sata ispred vratiju ko da mu kozu gule. I to je otprilike to od mog udaranja, taj sok i nevjerica u njegovim ocima, nevjerojatno, nije mi vise palo napamet ga udariti, iako moram priznati da se ne sjecam da je opet pokusavao sam izaci iz stana. Da se nesto pretjerano grizem oko tog udarca, ne grizem se, ali da mislim da su postojale i bolje metode, definitivno.
isvetica
ja bih uzela igračku i stavila visoko da u tom trenutku ne može više lupati, zatim bi uzela u ruke i poljubila trogodišnjakinju. zatim bi im rekla: seka se još nije naučila da se to ne smije raditi i zato se sada ne može igrati s vama. dvije starije bi se zatim mogle nastaviti igrati s igračkom u malo odvojenom prostoru (nekom ogradicom ili nečim).
najmlađoj bi strogo ponovila ' ne smiješ lupati seku! one dvije se smiju dalje igrati a ti ćeš biti sa mnom'.
računaj da će najmlađa htjeti ići starijima i derat se ali nedaj neko vrijeme. prije povrata ponovite gradivo.
neće naučiti odmah ali svima si poslala jasnu poruku. s vremenom će prestati.
Evo, valjda neće biti ružno od mene ako ovo napišem, ali...Baka, mama i tata-3 komada odraslih čuvaju 2 komada dece od kojih jedno još ni ne puzi-i kraj njih troje starije stigne i da mlatne mlađe?
Razumem da kod mame same sa troje male dece stvari lako izmaknu kontroli, ali u ovoj situaciji, ja bih poslala sama sebe u kaznu umesto deteta.
Ja sam jednom uhvatila svoju ćerku za kosu i vukla je par metara tako dok se derala i otimala. Prizor prolaznicima je bio za socijalnu službu.
A počelo je tako što sam šetala sama trogodišnjakinju i bebu od 7-8 mes. u kolicima po neograđenom igralištu (samo takve imamo), zastala da uzmem u ruke bebu i okrenula se na to da trogodišnjakinja u punoj brzini pretrčava tih 40-tak metara do otvorenog prometnog puta. Nije stala na moje "stoj" i ja sam u panici sa bebom u rukama potrčala za njom.
Stigla sam je na metar od puta i dohvatila za najbliže-kosu u kikicama, naravno ona je plakala i bacala se, ja sam je odvlačila dalje od puta i nisam smela da je pustim, uz bebu u drugoj ruci, koja se usput isto rasplakala na moje trčanje i vikanje.
Naravno, u idealnoj situaciji, igralište bi bilo ograđeno, ja ne bih bila sama, ili bi beba bila u nosiljci, ili bi trogodišnjakinja bila poslušnija, ili ja puuuno opreznija (posle toga je morala uvek da drži kolica obema rukama tako da je vidim dok dižem bebu)- ali nije bilo tako i ja sam uradila onako kako mi se činilo jedino moguće-a opet je bilo nasilno.
Na temu utikača-moj tada dvogodišnji rođak je vrlo precizno gurnuo metalne vrhove mutilica za mikser direktno u utikač. Nekim čudom nije mu bilo baš ništa, osim što je odleteo na pod uz varnice
Maloprije naletih na članak (ne, neću vam ga linkati jer je dosta koliko je već meni dignuo tlak, a nisam ga ni pročitala kak treba već ovlaš)u kojemu piše nešto ovako (u vezi Doris - slučaja): "Da ga je pobacila, ne bi bio problem, bila bi čak i heroj liberalne Hrvatske!" itd isl...da bi sve završilo sa"Ako nasilje rađa nasilje šta će nam onda policija?"
Eto, kao što sam i mislila ova tema (ne na ovom forumu, već mislim općenito)još nije dosegla svoje dno!
hahaaha joj anin, nemoj tražit dno, dug je to put
A ja pak samo čekam da se oglasi "sveta krava" Seve, pa da onda rasprava dobije svoj puni smisao
Mene najviše živcira što se uporno ne želi vidjeti činjenica koja proizlazi iz istraživanja - a ta je da djeca koju se tuklo također postaju nasilna u znatno većem broju od djece koju se nije tuklo.
Kao i obično u životu, vidi se ono što se želi vidjeti!
Ja bih rekla direktno roditeljima da necu moju pustati na igru sa necakom dok god ju udara. Ako im je stalo da se druze, neka na njega pripaze.
Mojoj bih objasnila da se on ponasa zlocesto (tuce ju, jel') a sa zlocestom djecom se ne moze igrati dok se ne smire.
Razumijem da su oni "flegma", ali nemaju pravo biti flegma na nacin da tudje dijete bude zrtva.
Igracka po glavi: igracku oduzmes, ovoga koji tuce stavis u "mirni kutak" - znaci ista prostorija, i ti si tamo, nije to zatvaranje - zrtvu utjesis/saniras stetu, onda porazgovaras s ovim koji je tukao, da je to ruzno, da se tako ne igra, i svakako se mora ispricati drugom djetetu i reci da se vise nece tuci.
Ako se ponovi - opet. Stalno ispocetka.
Jednom ce shvatiti jer ce mu to dosaditi.
Mogu shvatiti ovu situaciju, i iako je sigurno ruzno izgledalo i nju boljelo, ovo se ne moze svrstati u isti kos sa batinama. Istina je da ponekad reagiramo kako ne bismo trebali ili htjeli, ali nekad jednostavno nesto MORA biti sad i odmah, nema vremena za razgovore, dogovore i pregovore.
Ja razumijem kad ruka poleti u afektu, been there, done that, NE opravdavam, ali razumijem. Ali ne razumijem taj pec pec po prstima i po guzi kao odgojne metode kad su sasvim mali. Majke mi, imam osjecaj da su bolje shvacali ono sto sam im govorila dok ni sami jos nisu pricali, sva objasnjenja i upozorenja nego danas sa 4 i 9 godina. Ako ne upale molbe iupozorenja, kod starijeg uglavnom pali kad dreknem. A mali ni to, on se jos i svada sa mnom istim tonom, kako ja povisim tako i on. Da ga posaljem u sobu
Ma dobri su oni, al ima situacijaaaaa.....ufffff!!!
Nasilje rada nasilje, tu nema dileme. Mozda dijete koje je odgajano uz tu i tamo fizicko kaznjavanje nece bas postati neki nasilnik i kriminalac, ima tu ipak malo vise faktora koje nas oblikuju dok odrastamo, ali mozda se npr.nikad nece nauciti nositi sa svojim emocijama, nervozom pa i agresivnoscu na prihvatljiv nacin prema drugima, pa i danas-sutra prema svojoj djeci. Svi imamo dana kad bi grizli sve oko sebe, pa ipak to ne radimo. Dakle, naucili smo se kontrolirati prema svima osim prema onima koje najvise volimo, za koje bi zivot dali. Nema bas previse smisla. Zato ja volim povremeno ovakve teme, ne nuzno o lupanju, ali o odgoju opcenito, clanke, pa i kolumne
http://www.varazdinski.hr/komentar/dobar-dan-ja-sam-goran-i-ja-sam-isto-udario-svoje-dijete-po-guzi
dobar komentar na ovu temu
Evo i Indexova kolumnistica je, doduše nenamjerno, dala dobar doprinos ovoj raspravi http://www.index.hr/rouge/clanak/dne...ci/835625.aspx , a posebno onoj temi o ignoriranju nepoželjnog ponašanja o kojem je pisala psihologinja na tportalu. Ovdje je savršeno opisano kako se ljudi vrlo često ponašaju prema djeci, prvo se svi smiju na nepoželjno ponašanje, a onda slijedi po guzi.
S tim da je isto povukla par, u najmanju ruku, grandioznih zakljucaka kojima nas je poucila da ako dijete ne dobije malo po guzi vozi gliser po plivackoj zoni. Genijalno.
Ja bih jos jednom htijela istaknuti: Ljudi koji nikada, bas nikada, nisu lupili dijete stvarno postoje. Neki od njih misle da djeca trebaju cvrste granice. I poatavljaju ih. Na razne druge nacine. Batine bilo koje vrste nisu nikakvo ultimativno sredstvo za postavljanje granica i sprijecavanje nezeljenog ponasanja.
Kolumnistica je sve super objasnila... bas kao i moja sugovornica od prije neku vecer. Neces odmah po guzi, prvo kazes. Pa jos jednom, a onda tresnes. Malo, ne jako, tek toliko da zna. Nije potrebno da se vide otisci i da dugo boli - to je onda zlostavljanje. Ako ne tresnes, onda ne slusa i samo kasnije imas problema. Eto.
X
Je opet ispada da bez tog po guzi dobiješ razmaženo derište. Ljudi moji kad bi učitelji i odgajatelji počeli tako djeliti po guzi svaki put kad klinac napravi neko sr... baš me zanima koliko bi dugo radili taj posao. I opet imamo svakakve klince i ne bih rekla da su oni koji su najmanje dobili po guzi najproblematičniji u grupi/razredu, upravo suprotno!
hvala nebesima da ju je mama mlatnula za ovu stvar s kruškom,
inače bi danas vjerojatno bila u zatvoru zbog pljačke banke,
a mi bi ostali uskraćeni za ovako krasan tekst.
Sto je najgore od svega, procitala sam tekst pa onda kliknula na link na jos jedan... pa procitala i taj. I sad sam jadna jer sam to sve napravila umjesto nekog puno korisnijeg posla... na poslu.
Da, stvarno je lakše lupiti dijete po guzi, nego uzeti krušku ili colu iz ruke. Nego, što s vikanjem ? Već se spominjalo na ovoj temi. Ja sve više i više vičem i samoj se sebi ne činim ništa bolja od mame koja lupi dijete po guzi. Ono, sama sebi odvratno zvučim. Nekako mi se to vikanje čini zanemarenom temom u odnosu na fizičko zlostavljanje, a mislim da ne bi trebalo biti.
Veliki potpis!
Da mi je znati kako su u tekst u Jutarnjem o lupanju po guzi upale savrsene Mame koje militantno zagovaraju platnene pelene.
Teror platnenopelenasa, iju!
Sljedeca horda su bespelenasice. One step at a time.
I ja previse vicem i nerviram samu sebe. No nisam jos nasla modus operandi gdje sve hendlam mirno i stalozeno. Ne ide nam ni ovako, ni onako.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom