Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Moj stariji je to rješavao učenjem. Dobro mu je išla matematika i drugi predmeti u kojima se matematika koristi. Sad si mi baš dala uvid u to zašto je moje dijete to radilo (ali on je sam na to došao, nisam mu ništ govorila). Baš ću ga pitati... Ne znam je li to radio svjesno, ali ispalo je da njega i još par dobrih učenika razredni nasilnici i te kako respektiraju jer su ih trebali, ili za prepisivačinu i instrukcije, ili za slanje materijala ako bi tko izostao iz škole. Moj sin nikada nije odbijao tu vrstu pomoći, svi su znali da mogu na njega računati i uredno je s još par sličnih imao ok status.

Sad je mlađi u istoj fazi i čini mi se da radi to isto.
Ne znam, meni to sve skupa malo idealistički zvuči. Zapravo, previše idealistički da bih to dala nekome kao savjet.
Moj srećom nema problema s nasiljem u školi (toga ipak nemaju), ali ima sa zezanjima, podbadanjima i tužakanjima. S onima s kojima se dobro slaže sve je ok. A za one koji ga zezaju, on je uvijek "štreber", pa da ga drugi ne znam kako respektiraju. I ne samo to, nego ti koji ga zezaju jedva čekaju da on napravi neku grešku (npr. dobije manje od 5 ili zaboravi zadaću) pa da se mogu javno čuditi i zgražavati. Ispada da njemu, kao odličnom učeniku, pred razrednim kvorumom nije dopušteno pogriješiti jer će se to teže procijeniti nego ostalima. Za dijete s urođenim perfekcionizmom, to može biti ubitačno. Srećom, moj se zasad dosta dobro snalazi u svemu tome, i bolje nego što sam očekivala s obzirom da prije škole nije imao bogznakakve socijalne vještine, a perfekcionizam ga je nekad izluđivao. Ali ipak ga smeta.
Baš zato ga učim da ne komentira ni tuđi izgled, ni tuđe ocjene, ni tuđu pamet, što god o tome mislio.