djeciji psiholog

[Peterlin]

Pa ok, shvaćam, ali ovo su osnovna pravila, pa ne mogu ju pustiti da ne pere ruke ili zube i da ide spavati kad ona hoće ( to smo jedan vikend probali, znaš kad je otišla spavati u pola 3 ujutro, mi smo već pozaspali, htjeli smo vidjeti do kada će). Zato i kažem imamo neka osnovna pravila, kad dođemo kući skidaj cipele i peri ruke i onda imaš vrijeme za aktivnost koju god hoćeš.
Evo npr. jučer došle smo kući i nakon ručka pitam ju dali želi peći samnom kolačiće i kaže hoće ( inače to jako voli) i baš smo uživale, mjesile, ukrašavale i kad smo završile već je bilo skoro pola 21 i onda je ona shvatila da nije obojala što je htjela, da nije ne znam ti šta napravila što je zamislila i kreće šou i ništa više ne valja jer je ona shvatila da iako je uživala u pravljenju kolača, nije napravila ono drugo što je htjela, ljuta je na sebe, na mene, na tatu i kažemo joj ok ajde imaš još vremena i radi to što si željela, međutim kad god ja rekla e sad je vrijeme da se spremimo za spavanje, eto ti provale bijesa, nikada nije dovoljno ni dosta.

Jao, svaki put kad čitam tvoje postove, čini mi se kao da opisuješ mog mlađeg sina... Kod njega je palilo samo oštro: Prestani odmah SAD! (jer ako bi čovjek dozvolio da se bijes razmaše, tome ne bi bilo kraja). Ponekad je uspijevalo, a ponekad (cenzura).

Nema nam spasa - svaki roditelj mora otkriti što pali kod njegove djece... Mi smo se preporodili kako je ovaj naš narastao, puuuno je lakše s njim (a i njemu samom sa sobom) iako je sad zapao u fazu lijeeeenosti, ali to nekako lakše podnesem, pogotovo kad se prisjetim sebe u toj dobi - ništa mi se nije dalo.

[mitovski]

Jao, svaki put kad čitam tvoje postove, čini mi se kao da opisuješ mog mlađeg sina... Kod njega je palilo samo oštro: Prestani odmah SAD! (jer ako bi čovjek dozvolio da se bijes razmaše, tome ne bi bilo kraja). Ponekad je uspijevalo, a ponekad (cenzura).

Nema nam spasa - svaki roditelj mora otkriti što pali kod njegove djece... Mi smo se preporodili kako je ovaj naš narastao, puuuno je lakše s njim (a i njemu samom sa sobom) iako je sad zapao u fazu lijeeeenosti, ali to nekako lakše podnesem, pogotovo kad se prisjetim sebe u toj dobi - ništa mi se nije dalo.

Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom

[djuli]

Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom

da te "utjesim" i kod nas je tako sto je stariji sve je vise frustriran i sve jace negoduje i sve vise trazi paznje a istovremeno me gura od sebe....

[Peterlin]

Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom

Štajaznam, negdje sa 9 godina. Potrefilo se da je te iste godine odradio i psihoterapiju u Suvagu, a i upisali smo ga u glazbenu školu. Tamo mu je odlično krenulo, mogao se razmahati, popunili su mu se prazni hodovi nečim što je volio. Jest da je trebalo vježbati, a on je lijen, ali išlo mu je odlično i s relativno malo rada (vječito je išao po natjecanijma i mogao se špinčiti koliko mu je pasalo). Nekako je u toj dobi savladao i čitanje, osim titlova s kojima ima problema i danas, ali i to sve manje (baš se spremam s njim logopedu, da vidimo gdje smo s čitanjem u osmom razredu, ali ide to).

On je tip koji voli dramu. Sad je upisan u podmladak kvartovskog kazališta i uživa u tome. Baš mu je super. Sve mi je žao što ga ranije nismo dali na to, ali uz glazbenu baš i nije bilo vremena. Nema veze. Sad uživa i po svoj prilici će mu to biti hobi na dulje staze.

Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.

[Lili75]

...
Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.

[mitovski]

Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.

Tako ja i MM zovemo našu J., kad ona ne čuje, uvijek ju s tim Štrumfom uspoređujemo

[Peterlin]

Tako ja i MM zovemo našu J., kad ona ne čuje, uvijek ju s tim Štrumfom uspoređujemo

Ima još jedna stvar koja je zajednička tvojoj kćeri i mom sinu - alergije (moj je još i astmatičar).

Tako da.... nije to uvijek samo stvar karaktera, ta djeca se vjerojatno zaista loše osjećaju u svojoj koži. Moj E. je malo došao k sebi kad su mu napokon uspjeli pogoditi odgovarajuću terapiju na Srebrnjaku (godinama smo se patili s tim). Sad je ipak lakše.

[jelena.O]

Ima još jedna stvar koja je zajednička tvojoj kćeri i mom sinu - alergije (moj je još i astmatičar).

Tako da.... nije to uvijek samo stvar karaktera, ta djeca se vjerojatno zaista loše osjećaju u svojoj koži. Moj E. je malo došao k sebi kad su mu napokon uspjeli pogoditi odgovarajuću terapiju na Srebrnjaku (godinama smo se patili s tim). Sad je ipak lakše.

aj kad već povezujemo djecu i dijagnoze, misliš li da to nije imalo i utjecaj lijekova koje troše ili su ih trošili.

[Peterlin]

aj kad već povezujemo djecu i dijagnoze, misliš li da to nije imalo i utjecaj lijekova koje troše ili su ih trošili.

Sigurno, ali mi smo lutali što se ticalo dijagnoze - samo Ventolin do četvrte godine, pa onda Flixotide, a tek kad je došao do Tafena stvar se sredila. Tako da - lijekovi su svakako problematični, ali u slučaju mog sina to je manje zlo nego kad je bez terapije.