Štajaznam, negdje sa 9 godina. Potrefilo se da je te iste godine odradio i psihoterapiju u Suvagu, a i upisali smo ga u glazbenu školu. Tamo mu je odlično krenulo, mogao se razmahati, popunili su mu se prazni hodovi nečim što je volio. Jest da je trebalo vježbati, a on je lijen, ali išlo mu je odlično i s relativno malo rada (vječito je išao po natjecanijma i mogao se špinčiti koliko mu je pasalo). Nekako je u toj dobi savladao i čitanje, osim titlova s kojima ima problema i danas, ali i to sve manje (baš se spremam s njim logopedu, da vidimo gdje smo s čitanjem u osmom razredu, ali ide to).mitovski prvotno napisa
Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom
On je tip koji voli dramu. Sad je upisan u podmladak kvartovskog kazališta i uživa u tome. Baš mu je super. Sve mi je žao što ga ranije nismo dali na to, ali uz glazbenu baš i nije bilo vremena. Nema veze. Sad uživa i po svoj prilici će mu to biti hobi na dulje staze.
Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.
 |
|||
Odgovori s citatom