kad smo već kod autanja, ja na zadnjim izborima nisam glas dala lijevoj koaliciji, ali nisam ga, srećom, ni bacila s mosta. i nije to bio prvi puta da sam na izborima "kažnjavala" ove čiji svjetonazor podržavam, ali vidim i ozbiljne promašaje i greške u vođenju države (dakle, nikako me ne treba smatrati glasačkom mašinerijom SDPa).

želim ispraviti vlastite pogrešne navode. sinoć sam razmišljala o ispravnoj kvalifikaciji mojih osjećaja prema HDZu i zaključila da sam potpuno pogrešno to nazvala mržnjom. nisam stručna u tom području, a u životu sam imala dovoljno sreće i sređen život, kako obiteljski, tako i društveni, te ne mogu reći da sam ikada zapravo i osjetila tu vrstu i razinu osjećaja. ne želim i neću toj organizaciji priuštiti to da mrzim. jednostavno oni mi se samo gade. prema njima, njihovoj politici i retorici osjećam jako gađenje. i to je to, nikakva mržnja, jasno mi je da nikome od HDZovaca ne bih mogla ništa nažao učiniti, pa sam očito "pobrkala" osjećaje i drago mi je zbog mene same, a njima i njihovoj mašineriji glasača ionako je svejedno.

što je, zapravo, mržnja, naučila sam na ovoj temi. shvatila sam kao se komunicira kada nekoga mrziš. kako iz svake tvoje riječi i zareza može prštati otvorena, desetljećima stara, taložena, generacijama njegovana i kumulirana mržnja. a da netko to može proglasiti damski izraženim ogorčenjem .