Od psiholoskih testiranja je radio samo RTČ.
Po Reynellu kasni, imam 2 razlicita nalaza od dva logopeda jer ga je zbog lose paznje i nezainteresiranosti bilo jako tesko tocno istestirati. Govor kasni po svim kriterijima.
Problemi sa senzorikom. Poremecaj hranjenja. Itd itd.
Na ERF-u su sa njegovih 17mj s velikom sigurnoscu u kabinetu za komunikaciju tvrdili da je on dijete koje je u spektru iako nisu dali dijagnozu jer nije imao niti godinu i pol (nije bilo zdruzene paznje, nesustavno odazivanje na ime, niti jedna rijec sa znacenjem, stereotipije). Ja sam bila 100% sigurna da je autist. Bio mi je toliko cudan da sam ga s nepunih godinu dana narucila na ERF. Na srecu ili na zalost, slicne sam i struke pa sam vrlo rano prepoznala da nesto nije kako treba.
Od strane istih strucnjaka je dijete nedavno pregledano na ERF-u i sada me uvjeravaju, kao i ostali strucnjaci izvan ERF-a, da dijete nije sigurno u spektru, da ima vrlo blage komunikacijske poteskoce, usporeni govorno-jezicni razvoj i probleme s paznjom. Taj kabinet nije za senoriku, hranjenje i sl pa tu problematiku ne spominju u nalazima, ali zbog toga idemo u druge ustanove.
Ocito i najuvazeniji strucnjaci imaju problema s diferencijalnom dijagnostikom u ranoj djecjoj dobi.
Ja vise ni ne tragam za dijagnozom, nego za metodom. Djecji razvoj je toliko nepredvidiv da je zapravo vrlo nezahvalno davati dijagnoze i prognoze. Mislim da je najvaznije od strane strucnjaka uputiti roditelja, nauciti ga kako poticati dijete i biti mu podrska.