skužili smoOptimist prvotno napisa
Aha, da, moj gornji post se odnosi na Polovicu zutog sunca, zaboravila napisati
 |
|||
|
|
|||
skužili smoAha, da, moj gornji post se odnosi na Polovicu zutog sunca, zaboravila napisati
Progon je super roman!
Ja sam konacno ulovila nastavak, Nerazdvojni.
Lik fakat dobro pise.
I meni se to dogodilo s jednom knjigompogadjate...procitala ju 2011.
Ali zahvaljujuci senilnosti, mogu nastaviti dalje, Fata je Fata, ali dva put je dva putTo je cijena brzog čitanja, i redanja knjiga jedne za drugom. Često zaboravim i kako je neka na kraju završila.
kći
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/kci/
odličan krimić
prije nje pročitala olive kitteridge koja mi je bila ok, ali sam očekivala više
http://www.najboljeknjige.com/conten...ookID=38&tab=2
na čekanju mi je ljubav i hipnoza
http://www.lumenizdavastvo.hr/knjiga...-i-hipnoza/105
Uvijek mislim kako se na ovoj temi ne piše puno, dok ne krenem tražiti neki određeni post...
Optimist, dešava se svakome i baš mi je simpatično kako si to napisala
Završila sam Vrijeme je opak igrač i knjiga mi je odlična. U zadnje vrijeme imam osjećaj da mi je svaka sljedeća knjiga koju pročitam sve bolja i bolja. Ima i ova zadnja 2 poglavlja koja bi ju mogla svrstati u eksperimentalne, ali neću napisati o čemu je riječ da ne pokvarim nekome iznenađenje.
Jako mi je svježa tema jer priča priče ljudi koji nisu obitelj pa skoro uopće ni povezani, a da ipak prenese neku poruku. Atmosfera je sjajna, uvjerljivi likovi, bez osuđivanja i patetike. Jako sam se uživjela u čitanje.
Sad čitam Kratki čudesni život Oscara Waoa, također mi čitanje ide brzo.
Huh, odmah mi je lakše
Optimist, dešava se svakome i baš mi je simpatično kako si to napisala(:senilne_se_međusobno_tješe:
Nego, knjižnjičarka je uputila kompliment meni, ali to je kompliment i svima vama s ovog topica (nije znala da se kitim rodinim perjem
Optimist, bas lijepo
I ja se slazem s knjiznicarkom, ova tema je nepresusan izvor odlicnih preporuka
Ja čitam Čarobnu goru. Nisam još. Prvih 100 strana sam prošla- još nismo došli do ručka prvog dana... malo je zamorno.
Upravo u tome i jest štos
Meni je to jedna od najboljih knjiga koje sam u životu pročitala (uz Rat i Mir i Thibaultove). Gledala sam predstavu u ZKM-u, jako je dobra (iako ima nekih zamjerki, ali osnovni dojam je vrlo pozitivan). I bilo mi je drago prepoznati da i toliko godina nakon čitanja te knjige još uvijek pojedine rečenice znam napamet.
Meni je to bila jedna od "formativnijih knjiga" - nisam tip da se sjeća rečenica (prvi dio sam čitala na njemačkom i na gotici, drugi dio na ćirlici tada), ali se sjećam te atmosfere koja mi je bila jedinstvena i neponovljiva - nisam više ništa našla što me tako dojmilo. Samo sam je jednom čitala, baš me zanima kakvi će bit dojmovi nakon više desetljeća...Upravo u tome i jest štos
Meni je to jedna od najboljih knjiga koje sam u životu pročitala (uz Rat i Mir i Thibaultove). Gledala sam predstavu u ZKM-u, jako je dobra (iako ima nekih zamjerki, ali osnovni dojam je vrlo pozitivan). I bilo mi je drago prepoznati da i toliko godina nakon čitanja te knjige još uvijek pojedine rečenice znam napamet.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.02.2016. at 17:59
Necu odustati
Sent from my iPhone using Tapatalk
Zavrsila zadnji dio trilogije o Ciceronu, Dictator (autor je Robert Harris). Odlicno napisano, cita se polako i s gustom, svi politicki dogadjaji su prikazani vrlo zivopisno.
Tople preporuke!
Je li to Robert Harris koji je napisao Pompeje? Ta mi se svidjela.
Razmišljala sam o ovom brzom i sporom čitanju i zaključila da, što brže pročitam knjigu, više mi se sviđa
U tome sad vidim prednost e-knjiga u mobitelu jer mi je uvijek pri ruci i te stranice samo idu i idu i sve knjige koje sam pročitala u zadnjih nekoliko tjedana jako su me se dojmile. Možda i zbog te brzine.
Sasa
Posljednje uređivanje od Jurana : 01.03.2016. at 14:18
Necu odustati
dobro je rekla ina, sve je u atmosferi
U toj knjizi sam prvi put naletila na misao koja mi se kasnije više puta potvrdila u životu - stvarno, kad s nekim razgovaram na stranom jeziku, kao da igram neku ulogu, odnosno kao da sam to neka druga ja, kao da poprimam (bar na neko vrijeme) neki drugi identitet. Jel se to još kome događa?
Meni su njegovi Pompeji bili odlični. Toliko da sam odmah htjela otputovati tamo. Ali nije mi moglo biti, karta ne dođe s knjigom
Je, to je on.
Slazem se, "Pompeji" je odlicna knjiga, trilogija o Ciceronu mi je bila malcice losija u prvom i drugom dijelu, ali treci mi je zaista odlican.
jucer sam uspjela posuditi u knjiznici popis mojih zelja, pa sam ipak počela sa njom. jako se lagano i brzo čita
http://citajknjigu.com/popis-mojih-z...moguce-kupiti/
danas posuđujem malu parišku knjižaru
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/mala-pariska-knjizara/
Pročitala sam Čovjek, u zrcalu vuk, Fred Vargas.
Prvi dio mi je bio zamoran. Nabraja pokrajine i sela u francuskim alpama.
Međutim kad krene priča o komesaru Adamsbergu i kad se sve krene razvijati postaje zanimljivo.
Nije klasični triler, pod klasični mislim tipično američki.
Ovaj je više poput francuskih filmova
Posljednje uređivanje od Sani1612 : 03.03.2016. at 07:29
Pročitala sam Francusku suitu.
Onda se vratila na Ferića: Smrt djevojčice sa žigicama i završavam Anđeo u ofsajdu.
Sad već gruntam kaj bu sljedeće od vaših preporuka. Vjerojatno kaj uspijem naći.
ja sam praktički svakodnevno na kgz-ovom stranicama i vrebamSad već gruntam kaj bu sljedeće od vaših preporuka. Vjerojatno kaj uspijem naći.
Ruth Ozeki Prica za vremensko bice tek sam na pocetku i zaista obecava
a ceka me Ece Temelkuran Zene koje hucu u cvorove i "novi" Sasa Stanisic Uoci svetkovine to nakon Kako vojnik popravlja gramofon ziasta jedva cekam poceti citati
Ingrid von Oelhafen & Tim Tate: "Hitler's Forgotten Children": dokumentarni roman o djeci Lebensborn - cita se vrlo brzo i vrlo je zanimljiv, preporuke!
Imam ja poduži popis preporuka s Rode.ja sam praktički svakodnevno na kgz-ovom stranicama i vrebam
Posljednje uređivanje od Nera : 03.03.2016. at 14:06
Kratak, čudesan život Oscara Waoa je divna knjiga. Draži su mi bili dijelovi koji govore o mladim ljudima i suvremenosti, nego oni koji govore o precima - malo sam se zasitila obiteljskih priča bremenitih sudbinom.
Jezik je svjež, protkan žargonom i spanglizmima, dosta duhovitosti.
Knjiga je u nekoliko izbora proglašena jednom od najboljih knjiga od 2000. dosad, ne čudi me, i meni je u vrhu.
Odlučila sam ostati na Karibima i pri dominikanskim piscima pa ću pročitati Široko sargaško more, roman inspiriran romanom Jane Eyre u kojem se pripovijeda što je bilo prije radnje Jane Eyre, o Rochesterovom boravku na Jamajci. Jesmo li ono spominjali postkolonijalnu književnost? Evo je.
Ovo je ono što dosad o knjizi znam, nisam još počela čitati.
Posudila: Novu finsku gramatiku i Nestali. Buduci da se oporavljam od zahvata nadam se da su obje dobre
Djevojka u vlaku je na kraju bila ok. Mene jedino nervira moj mozak koji prije nego dode do pola knjige skuzi tko bi mogao biti ubojica. I obicno je u pravu
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
[QUOTE=Jurana;2859135]Kratak, čudesan život Oscara Waoa je divna knjiga. Draži su mi bili dijelovi koji govore o mladim ljudima i suvremenosti, nego oni koji govore o precima - malo sam se zasitila obiteljskih priča bremenitih sudbinom.
Jezik je svjež, protkan žargonom i spanglizmima, dosta duhovitosti.
Knjiga je u nekoliko izbora proglašena jednom od najboljih knjiga od 2000. dosad, ne čudi me, i meni je u vrhu.
Ja uzela Zeruyu Shalev: Ljubavni život, Muž i žena, Kasna obitelj. Našla sve 3 i uzela ih pa krećem s čitanjem po redu...
Sad sam skužila da sam bila zaboravila prijaviti pročitano Prtenjačino Brdo.
Bit će da u tom trenu nisam imala vremena...
Premda nevelik opsegom, Brdo mi je grandiozan roman.
Ideja je kao da je mene pitao
Razrada teme - fenomenalno, refleksije - mnogostruke, ma sve, sve mi je sjajno, ova knjiga je fakat pravi mali dragulj.
S nestrpljenjem čekam recenziju
Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale
vrlo, vrlo zanimljivo, priča o ratu i poraću u Estoniji. kod nas je bilo komplicirano za vrijeme 2. svjetskog rata al mi se čini da smo mila majka kako je bilo u Estoniji
ljubavna priča i psihološki triler u isto vrijeme.
Što se Prtenjačinog Brda tiče, nikako da ga uhvatim, ali čitam da je i taj romančić predviđen za novi lektirski naslov.
Sad kad sam prespavala, moram se još jednom vratiti na Sofi Oksanen i knjigu koju sam jučer gore spomenula. Jedna od onih koje te ne puste na miru nego o njima razmišljaš još kad legneš i čim se probudiš. Trebalo mi je malo da se naviknem na pomalo grozničav stil pisanja (djelomično u prvom licu, djelomično u trećem), ali kad sam pohvatala tko je to, i tko o čemu, nisam je mogla ispustiti iz ruku.
Sad mi je na redu Franzen, Purity, ali jednostavno joj se ne mogu posvetiti dok su mi misli zaokupljene ovom prvom...
I meni se sviđa Sofi Oksanen
ja sam posudila Nerazdvojne, nastavak Progona
i sad ne znam čitati odmah njih ili Magdu Szabo, Vrata
nju bih morala vratiti idući tjedan u knjižnicu, pa bi bilo dobro da se nje uhvatim
a opet me Piperno više privlači
Široko sargaško more je ono što bi Amerikanci nazvali prequel romanu Jane Eyre, ali funkcionira kao samostalna cjelina i može ga čitati i tko nije čitao Jane Eyre. Mogu razumjeti motivaciju književnice da napiše priču zaključane luđakinje s tavana jer i ja sama ponekad poželim znati priču druge strane. Zapravo mi nakon ove knjige nije jasno kako sam se uopće mogla ne pitati o sudbini prve žene.
Za razliku od Jane Eyre, koja je knjiga u raskoraku između romantizma i realizma, ovo je knjiga 20. stoljeća i nema zauzimanja strana, ne traži se krivac za grozan nesporazum između Rochestera i Antoinette, kako joj je pravo ime, dok je on ne preimenuje u Berthu. Ok, ovo s mijenjanjem imena je grozno, ali to opet onda dalje govori o odnosima moći u braku onog doba.
Nešto u ovoj njihovoj nesposobnosti da nadvladaju sve prepreke među njima koje su im nametnuli duh vremena i okolnosti, podsjetilo me na Ewanovu Na plaži Chesil.
Inače je ova knjiga sva u atmosferi i opisu kako se proživljavanja likova prepliću s prirodom, sve je puno tropskih mirisa, jarkih boja, neobičnih zvukova. Uglavnom se sve događa u likovima, malo toga u stvarnosti.
Meni je bila laka za čitanje, brzo je išlo.
pa produži Magdu Szabo, šteta je da ne čitaš nastavke jedan za drugim.
Baš, i ja se sad isto pitam. Svakako ću uzeti tu knjigu.
zato ja toliko volim Franzena, kod njega znaš sve o svakome
Započela sam s Purity i osjećam se kao da sam se vratila doma s dugog putovanja i utonula u taj njegov raskošni, pametni, bogati jezik....
Zaboravila sam napisati da sad čitam Češljugar Donne Tartt.
Tek par stranica, ali me vrlo zaokupilo.
ma već sam produljivala
ali vratit ću je pa drugi put posuditi
Pročitala U ljubavi i bez nje, Mirjane Krizmanić, došla mi pod ruku, pa hajde...
To vam je nešto tipa onih američkih priručnika za samopomoć.
Udrobljeno malo mudrih misli i "priča iz života" o prijateljstvu, ljubavi, preljubima, emocijama.
Ne znam, ne volim takve knjige, nisam taj tip
Nije me niti okrznula.
ja nisam ovaj vikend ništa čitala, ali sam gledala par epizoda druge sezone serije The affair, gdje nam je lik zaboravio kupit puricu za Thanksgiving jer je zapeo na pivu sa Franzenom
koji može pričat i pričat i pričat
Potpis.Pročitala U ljubavi i bez nje, Mirjane Krizmanić, došla mi pod ruku, pa hajde...
To vam je nešto tipa onih američkih priručnika za samopomoć.
Udrobljeno malo mudrih misli i "priča iz života" o prijateljstvu, ljubavi, preljubima, emocijama.
Ne znam, ne volim takve knjige, nisam taj tip
Nije me niti okrznula.
Tko je preporučio Pompeje? Počela i jako je fora (osim okrutnosti Rimljana - to bih trebala preskakati).
Niti ja ne mogu čitati priručnike za samopomoć. A bome, ne čitam ni krimiće
Mene općenito živciraju te knjige za samopomoć i popularna psihologija. I kad naiđem na dobre ideje, onda se one ponavljaju na desecima suvišnih stranica i sve me krene nervirati.
Medju ostalima, i ja sam ih preporucila.
Upravo se vracam iz knjiznice s novim Fericem, sve druge posudjene knjige su na cekanju, jedva cekam da se bacim na njega!
Vjerujem da ce ostati dosljedan i biti i ovaj put odlican!
Eh, to nije literatura za čitačice s ovog topica. To je literatura za ljude koji nemaju sape pročitati više od 100 stranica (ma, puno sam i rekla) a takvih je danas puuuuno. Nemaju svi sape za Franzena (btw. da li je on rekao da se nikad nije više pisalo i manje čitalo nego sada ili je to bio Kunstler??? Nemam pojma, čitala sam istovremeno te dvije stvari.Pročitala U ljubavi i bez nje, Mirjane Krizmanić, došla mi pod ruku, pa hajde...
To vam je nešto tipa onih američkih priručnika za samopomoć.
Udrobljeno malo mudrih misli i "priča iz života" o prijateljstvu, ljubavi, preljubima, emocijama.
Ne znam, ne volim takve knjige, nisam taj tip
Nije me niti okrznula.
Natrag na Krizmanićku: meni su bile ok Tkanje života i Život s različitima, ali ovu nisam čitala. Nije da se nešto raspametiš, ali onak - očekivano za našu sredinu i stanje duha. To nije književnost. Mislim da autorica nema nikakvih pretenzija za to, pa onda - zašto ne? Do mnogih ti savjeti dopiru, ne da ih poslušaju, nego da shvate da nisu jedini u sosu... Nama za to često služi ovaj forum, pa nam ova vrsta literature nije nužna.
Inače, imao je moj sin nedavno za zadaću iz etike opisati moralnu osobu. Predložim ja njemu Mirjanu Krizmanić, a i to sam se jedva jeeedvice sjetila, ali nije bio zainteresiran. Izabrala sam nju jer mi se čini da živi u skladu s tim što govori. Nisam se mogla sjetiti nikog drugog, ni jedne javne osobe koja bi toj generaciji nešto značila. Odabrao je na kraju Lois Lowry (mogla sam to i očekivati), autoricu njegove omiljene knjige The Giver, koju doduše pozna samo preko njenih djela, ali to je njegova zadaća - ne moja.
Nagradno pitanje (za to bi trebalo otvoriti novi topic na filozofskom kutku, ako već nije bilo): moralni uzori današnjice
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.03.2016. at 13:40
meni isto te Krizmanićkine knjige nisu nešto privlačne, bacila sam pogled na Tkanje života, i slažem se s Peterlin, nisam se prepoznala kao ciljna publika. Čitala ju je moja pokojna baka, i stalno komentirala da takvu knjigu nikad nije vidila, o čemu ona to piše. Uostalom, ono na naslovnici nije tkanje nego štrikanje, veli
od popularno psiholoških puno su mi draže knjige Dubravke Miljković i Majde Rijavec, jer su duhovitije i dinamičnije, doduše i ja sam bila mlađa kad sam ih čitala
A Krizmanićku volim jako poslušat na tvu ili negdje, stvarno je kao lik izrazito simpa i pametna
Miljkovic i Rijavec su mi odlicne! One znaju na duhovit nacin pribliziti psihologiju sirim masama (ako su mase zainteresirane, naravno
tangerina, lol za baku
Posljednje uređivanje od Optimist : 07.03.2016. at 14:08
Hahaha, tu si u pravu
Btw, i mi doma, a valjda pod utjecajem rasprava na etici u školi, u zadnje vrijeme diskutiramo o moralnim vrijednostima
Da, da, Miljković i Rijavec su cool, čak sam i na nekim njihovim predavanjima bila, ali to je bilo poodavno.
Ni njih više ne čitam...
Jurana, planirala sam Češljugara kupiti u 12. mj. za poklon, al na kraju nisam. Svakako mi je u planu za čitanje. Privukla me recenzija. Veli da svakom stranicom zaslužuje Pulitzerovu nagradu.
Posljednje uređivanje od Nera : 07.03.2016. at 14:34
Ovo je istina. Ja se, zapravo, divim tim autorima kako uspiju natipkati toliko različitih rečenica, a svaka se svodi na jedno te isto
Nju nisam imala živaca nastaviti čitati nakon stotinjak pročitanih stranica.
Davno, na faksu, sam se palila na Coelha, sad mi je to limunadica. U to doba su mi Prividi od Bacha bili odlični (sad nemam pojma o čemu je bila riječ, ali mi je ostala u sjećanju kao dobra knjižica), dok me nije dokrajčio s Mostom preko vječnosti :pilana: Tada nisam znala ostaviti knjigu ako mi se ne bi svidjela, već bih mazohistički nastavljala do kraja, kao da bi bilo svetogrđe ne pročitati ju.
Joj, pa Louise L. Hay... bio je još i neki Amerikanac, čini mi se, njena muška verzija, o podsvjesti i sličnim temama…
Nije da ima neke velike veze s ovim gore, ali Malog princa nikad nisam uspjela privoljeti, ni kao omanja ni kao oveća
Pravila pisanja postova
