Zamisli pola Hrvatske kako posvećeno sjede iza malih ekrana, ili na klupama gdje li se streljaštvo već prati, i jednako nabrijano kao za nogomet galame "Ajde, Domaaaagooj, ... Hrvatskaaa Hrvatskaaa, ... pogodiiiii." Puštaju reklame s Domagojevom facom. "Ja sam jednostavno Hrvat." Pije se piva u potocima, auti i autobusi jurcaju sa zastavama. Žene skidaju grudnjake i mašu cicama.mim prvotno napisa
Moraš priznati, ne izgleda kao sport koji traži (trpi) takvo navijanje:
https://www.youtube.com/watch?v=dzmSCYaGiVY
Kod nogometa je štos u tome što se igra ekipno. Mi protiv njih, veže se ono iskonsko u nama - čopor, zajedništvo, i te šeme. Meni tu nema ništa dječje, nevino kod navijanja. To je natjecateljski sport, mi se poistovjećujemo s igračima. Stvar je u nadmetanju, snazi, dominaciji. Tipične stvari za odrasle. Zato mi je urnebesno kada čujem sitne, piskutave glasiće koji se trude srčano navijati poput roditelja, iako im nije posve jasno što sav taj cirkus predstavlja.
 |
|||
Odgovori s citatom