Marija prvotno napisa
Ja sam shvatila da trebam postići zen kad sam samu sebe ulovila da se grizem što D. nije prošao na državno iz matematike i fizike (a svaki put je solidno plasiran, lani su mu falila dva-tri boda), jer je lani popustio s ocjenama, pa sam mislila, mogao je baš te bodove nadoknaditi s onim što mu leži.
I onda sam nadošla do toga da se moram skulirati; to su njegovi rezultati, njegov upis, mi možemo kontrolirati i poticati, ali samo do neke mjere. Da je imao bolje ocjene, mogao se kandidirati za neke druge škole. A s druge strane, odličan je učenik i ne želim dijete koje ima prosjek 4.7 doživljavati kao da je loš đak.
Za XIII smo znali da je daleko od elitne, ali sad ću biti sretna ako se i u nju upiše. Matematički smjer ima mogućnost upisivanja dva dodatna sata matematike, i nadam se da će se i u ne-elitnim školama naći profesori koji su dobri i poticajni, a onda je na njemu da uloži trud i da napreduje. Jednostavno, odbijam prihvatiti da je nečija sudbina zacrtana i talent upropašten time što je otišao u srednju školu A umjesto u srednju školu B. Upišu ljudi i fakultet, pa ga promjene, završe faks, pa rade izvan svoje struke... Koliko će još samo izazova biti pred njima, mislim da ne trebam svu svoju energiju utroštiti na živciranje oko upisa.