bože, jelena, ti stvarno sve shvaćaš bukvalno.jelena.O prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
bože, jelena, ti stvarno sve shvaćaš bukvalno.
Nije to neciji muz. To je njezin muž i tata njihovog djeteta.
Vjerujem da mu je poznata činjenica da je dijete alergičar.
Kifla i jogurt su metafora, postoje namirnice koje alergicna djeca smiju jesti.
Što znam, valjda sam nešto naučila u 12 godina roditeljstva alergičaru, hvala na pitanju.
X
Pa to je djetetov otac. Živi s djetetom od prvog dana. I ako i nije sudjelovao u pripremi svakog obroka, zna bitne stvari, jer ne živi na Marsu.
mm je ostao s našim starijim sinom sam na nekoliko mjeseci kad su mene priveli u bolnicu na čuvanje druge trudnoće. L. Je imao godinu dana. Jest da je nakon 2 tjedna uskočila moj svekrva da ga čuva dok je mm na poslu, ali nije bilo nikakvih priprema za to ni za njega ni za nju. Preživjeli smo svi skupa. A moj stariji nema baš alergije, ali ima intoleranciju laktoze. Nije još sve ni jeo. Iako se mm nije prije ravnopravno angažirao oko sina jer sqm ja, eto, bila doma, kad je trebalo, znao je i mogao sve. Kraj priče.
Ont. Meni je ta kritična situacija dobro došla da uvidim kako moj način nije ni jedini ni najbolji, nego samo jedna od mogućnosti.
E to Peterlin
Moj nacin je samo jedna od mogucnosi i to je bit priče
Ali kako cemo mi to spoznati ako ne damo sebi a potom i drugoj strani priliku da to nauči...
Mm ima cetvero djece o kojima ravnopravno vodimo brigu. Trenutno nemamo dvogodisnjaka ni alergicara. Moja je poanta bila da vjerujem kako bi svaki odrastao muskarac mogao voditi brigu o alergicnom dvogodisnjaku ako je normalan. A kamoli otac djeteta bez pripreme. Ono cuvas malo nezasticeno bice ... Sve u tebi ti govori da ga cuvas. Ako dijete nesto ne jede pa valjda u dvije godine primjetis da dok ti pijes mlijeko iz tetrapaka dijete ne. I valjda neces u ta dva dana uplatit ruckove u kineskom a vecere u meksickom.
Djeca opcenito nisu sinonim za noge u zrak odmor.
Vi ostale mislite da vasi muzevi ne bi mogli pricuvat dvogodisnje tude dijete dva dana? Ono da je takva situacija...
Naravno da bi mogli.
Ali eto moj ( kao i muz iz price) bi ocekivao jednostavne pisane upute o npr. terapiji i prehrani ( ako postoji neka specificnost) . Ili bi me ( tj. majku/oca ) tog drugog djeteta zivkao svakih na telefon kad god mu ne bi bilo nesto jasno.
Naravno da bi u sili svaki muskarac, bio neciji tata ili ne, mogao brinuti o djetetu bilo koje dobi. Moj muz bi, na stranu sto mu briga o njezi vlastite djece nije bila primarna, za to ima mene, igra i zabava je njegov resor, no kad je trebalo uvijek je znao kako.
No, poucena vlastitim iskustvompitam se da li ce u vikendici biti sami tata i curica, ili je tamo i koja baka, djed...Moj je u svakoj mogucoj prilici uvaljivao potomke kojoj noni
Samo da jos nesto dodam, obzirom da se vuce poveznica da otac trazi recept za mlijeko.
Pa i ja bih ga trazila, ako mlijeko ne bi bilo iz tetrapaka ili samo omjer iz kutije.
Ocito je da lavko u obrok dodaje i druge stvari , pa nekim svojim omjerima, pa meni bas nije niti precudno da on ne zna sto je tocno u boci ako to nigdje nije zapisano. Da je negdje zapisan recept mozda bi i ranije pripremao sam.
mozda i ne bi. Ali to ne mozemo znati.
Posljednje uređivanje od sirius : 03.07.2016. at 23:32
klasična priča, i opet bi on uživao i ne brinuo o deci i imao noge u zraku
mogao bi ako bi znao držati jezik za zubima, ne možeš ti 2 dana klatiti po hrani koju dete ne jede, a opet moraš i paziti na koji način hranu daš detetu , pranje ruku i suđa obavezno.
unuci kolegice smeta ( dobi osip, i odma počne gušenje), ako je otac poljubi a jeo je sir, ili joj da samo ruku s kojom je dirao stvari koje njoj smetaju
Tako je. I ja bih tražila pisanu kratku uputu, kao podsjetnik.
Za boravak izvan kuće od 2-3 dana, lako je dogovoriti i zapisati što se sve može pripremiti djetetu.
Nešto slično ja sad imam za svoju djecu koja sad pomalo uče kuhati - postoji jedan rokovnik s kratkim receptima i uputama za kuhanje (npr. koliko minuta se kuhaju špageti, jer su često u špajzi bez originalnog omota na kojem to piše). Ima dvadesetak recepata.
Unutra piše i kak se gulaš kuha u ekspres loncu (vrijeme vs količina mesa) iako djeca to još samostalno ne kuhaju, ali sudjeluju, pa mm često zaviruje u te upute kad mene nema doma, iako se sinovi bolje snalaze gdje što piše i kako pronaći nešto (ima abecedno kazalo, he he he....)
jelena.O to tvoe možda i stoji za neku djecu al kod lavko nije takav slučaj i bojim se da je tvoji komentari samo mogu opteretit ništa drugo (a već je i sama dovoljno opterećena) a mi joj svi pokušavamo reći da ih pusti na put i opusti se al uz ovakve komentare opustit se ?!! kužiš o čemu ti pričam
o joj jelena, daj sjasi vise
kaj zelis postici? otezati lavko jos vise?!
njezin muz ne ide s tvojom djecom, nego njihovom kceri
on je otac tog djeteta, nije ni glup niti nesposoban, samo malo lijen
i sigurna sam da nece napraviti nista sto bi ugrozilo malenu N., ukljucujuci i prehranu
lavko, objasni mu sto mislis da je nuzno, a kad odu - uzivaj
probaj se opustiti sto vise mozes
svasta nesto si ti uspjela ishendlati, pa ces i ovo
Joj, joj, kuda ovo ode...ja još nisam uspjela s njim pošteno iskomunicirati ništa, jučer navečer se vratio s puta, jutros sam ja rano otišla na posao, pa ni ne znam koji su mu planovi.
Preko vikenda smo se ipak čuli, normalno smo komunicirali a jutros me je u snu zagrlio a kad se probudio i skužio, odmah se odmaknuo. I meni je sada jako teško, jer smo si zakomplicirali život, i ne znam zašto sve mora biti tako komplicirano, zašto ne bismo rekli "ava,ava,ava, nitko nije krava..."?
Uh.
A gle ako se neka djeca guse a onda ih valjda roditelji odvezu na hitnu. Ne znam al poanta je da se muz osamostali i da se mama opusti. Ako lavko u mlijeko dodaje i druge stvari te nisu lijek i dijete ih ne treba nuzno. Zasto bi tata trebao spremit isto? Tata ne treba postat gotovo mama nego tata. To sto ide u mlijeko je u stupcu nebitno... To se zove prepustanje kontrole a ne dozvolit muzu da odabere nijansu zute za carape. Ili hoces da brine o maloj ili da brine o tvojim pravilima. Ovo ja iz iskustva pa ne zamjerite
Pa lavko jer je to zivot. I zato nemoj nista iskomunicirat nego poljubi muza kad dodes kuci.
e ovo je ok savjet, fino dođi zagrli ga i poljubi, vjerojatno će ostati paf al neka za promjenu.
to bih ja napravila, a da razbijem napetost, rekla bih "ja ću tebe poljubit, pa se ti poslije buni"
Naravno da bi mogli, pa nije nitko od njih ograničenih sposobnosti, samo što je nama ženama valjda negdje u genima zapisano, pa nam je podsvijesno ostalo da mi to 'bolje' znamo.
Kažem MM je bio od početka uključen iako naravno dok god je dojila sam ja bila više uključena jer je to tako, ali i dan danas on pita iako zna na šta je alergična, jel joj može dati ovo ili ono, šta da joj obuče ili pripremi mi i sl. Kad je sam ne pita ništa
Inače MM je čuvao sina naše tada poznanice, danas bliske prijateljice u dobi od njegovih 1g do 1,5g jer žena nije imala kud s djetetom u kombinaciji s mojom mamom bolesnom od alzheimera.
Danas se smijemo jednom događaju, nazvala ga ja s posla šta rade, kaže on J. povrača po stanu, P. hoda i gazi po tome a tvoja mama drži drvenu kućicu za lutke (onu malu) jer bu se srušila na djecu
Uglavnom, snađu se oni jako dobro i znaju i mogu iako im mi to nekada same ne želimo priznati.
Ne bih uopće brinula oko toga da dijete ide samo na more s ocem, snaći će se oni, daj kraktke upute i neka pliva.
lavko a ovo što kažeš za polutihu misu koja još traje, a j...ga netko treba pregrist, pa kaži ti ovaj put ava ava ava.... mislim rijetko je u jednom odnosu samo jedna strana kriva
Ovo da te zagrlio pa se odmaknuo znaci da te voli, ali je ili povrijeden ili mu je zbog necega tesko, i ne zeli ti pokazati da je ljudsko bice. Ima tu i ouno ega, a ego se smanjuje samo tako da mu das puno povjerenja oko ovog puta, puno ljubavi a ne svade kad vidis da on krece u svadu, i puno razumijevanja bas onda kad ne razumijes..
Ajme potpisujem, ovo je redoviti obrazac koji se ponavlja u našoj kući. Osim ovog dijela s pasivnom agresijom, ja sam kraljica pasivne agresijeKod nas je svaka svada ista, oboje šutimo. Dugo, barem 1 dan. Ja to super podnosim.
I nisam uopce pasivno agresivna (ja to tako dozivljavam), ne durim se, ne razmisljam i ne prebirem po tome. Samo sutim i idem svojim putem.
Kad sam bila mladja, nisam mogla podnijet svadu i htjela sam se pomirit za 23 sekunde. Sad me briga.
I nemamo sto razgovarat o tome tko ce s djecom u setnju ili sto cemo sutra jesti kad se upravo oko toga i svadamo sto sam ja (vecinom, pretezno) jedina koja o tome razmislja. Ionako cu se ja pobrinut sto cemo sutra jesti i ja cu odvest djecu u setnju. Kreten.
Ma ljuta sam, jucer smo se posvadali. Uvijek isto. Ne glumim patnicu, i nije da bas sve moram bas uvijek sama, ali zlo mi je vise od pregovaranja, diplomacije i ja poruka o tome kako je za svemir i moje vrhunsko biće bitno da on rasiri veš. Koliko godina i razgovora treba proci da netko tko ude u kupaonu i vidi da titra gumb da je masina stala, mrtav ladan ga ugasi i ode kao da se nista nije dogodilo? Zasto uvijek "mozes ti molim te rasiriti ves?". (Dok nevino lezi na kaucu i ispod trepavica upita "sta treba?".) Mislim uvijek je "mogu, naravno, nema problema".
Ali ja ne mogu to uvijek izgovoriti tako nego popi.dim pa kazem iziritiranim tonom 'digni se s kauca': "daj ti bar veš raširi!". On iste sekunde popi.di i tonom jos glasnijim od mene vikne "sta mu serem kad on rasiri ves svaki put kad mu ja to kazem". Ja dreknem da mu ne zelim govorit nego da se sam sjeti, on meni da radi vise nego drugi muskarci koje poznaje. Tu je ton na vrhuncu, o onda oboje samo zasutimo. Svako nastavi svojim poslom. On rasiri ves i jos usisa da dokaze da on radi po kuci. Al sutimo ostatak dana. Pomirimo se sutra mailom na poslu. Al ne dugackim. Nesto bezveze "sve ok?"... Pa ili "da"... "Ne, jos sam ljut/a" pa sutimo i do sutra...
Mailove sam pisala u prvim godinama veze (to sam zapravo radila u svim nesuglasicama sa svima, sefom na poslu, frendicama, bivsim deckima... Dok nisam shvatila da je svima njima to samo BLA BLA BLA.)
Ne znam. Ne mogu reci da nema pomaka. U 7 godina smo se pomakli. Ja bih rekla s nula na 7%. On bi rekao s 5% na 19%. Ja zelim da spontano preko noci dode na 44% (kucanskih poslova, brige o djecu, bla bla bla). Eto, ne mora cak ni 50%
A djeca. Pa ne znam. Kuze, ne kuze, ne znam sto da radim. Objasnjavam sve vise, neutralno
Ma fak! Fakat ne znam, mislim da od sebe odustajem. Cilj mi je njih dvoje (jedno musko, drugo zensko), naucit drugim obrascima, a naucit cu ih maj es.
I sama sam od kuce donijela "sto ces danas dati muzu za jesti i jesi njemu nesto ostavila da jede". Fak of mama i baka, fak of!
Ono što me konstantno smeta u muško-ženskim odnosima, a provlači se i ovdje kroz ovu temu, jest teza da smo mi žene te koje trebaju pomagati muškarcu da sazrije,da se uključi, da počne ravnopravno voditi brigu o kućanskim poslovima i o djeci, itd. Pa trebamo biti pune razumijevanja, pronalaziti adekvatne načine kojima ćemo pokrenuti muškarca, prihvaćati situaciju kakva jeste, itd. Neću lagati, kod nas je situacija ista takva. On će učiniti sve što ga zamolim u 90% slučajeva. Oprati će, skuhati će, prošetati psa, donijeti namirnice, zabaviti djecu, itd. rijetko će učiniti nešto i samoinicijativno, ali mene umara moja konstantna emocionalna angažiranost oko svakodnevnih obaveza.
Ne znam razumijete li što želim reći. Npr., vikend sam provela kuhajući ručak, pripremajući slastice za nećakov rođendan, istovremeno sam organizirala u glavi kako danas odvesti dijete kod fizioterapeuta, stići na posao, skuhati ručak za svekra i svekrvu koji rade u polju, itd. On će mi pomoći i obaviti sve što ga zamolim. Ali, da je netko presadio njegov mozak u moju glavu ovaj vikend, mi ne bismo niti otišli nećaku na rođendan, kamoli spremili slastice, dijete ne bi otišlo na vježbe kod fizioterapeuta, svekar i svekrva bi ostali bez ručka, itd., jer on uopće ne razmišlja o tim stvarima, ništa ne planira niti uopće zna gdje tko kada treba otići i što treba učiniti. On ode svaki dan na posao, vrati se doma, ruča i to je čitav raspored u njegovoj glavi. Sve drugo što preko dana napravi, jest ono što mu ja kažem da bi trebalo napraviti. Ok, mi tako funkcioniramo i većinom nemamo problema u smislu da netko ne želi nešto napraviti. Ali, što je s muževima poput Lavkinog ? Možemo li mi žene sebi priuštiti da dođemo s posla, ručamo ručak koji je muž skuhao, legnemo i gledamo tv, a muž planira koje dijete treba odvesti liječniku, koje na trening, koju tortu treba napraviti nekome za rođendan i slično ? I, još više, možemo li sebi priuštiti da ne vodimo brigu o tome je li dijete jelo, je li presvučeno, je li se igralo i šetalo, nego da samo, poput muškarca, buljimo u gadgete i odbijemo muža kad nam predloži da se malo više zabavimo oko djeteta ? Kako bi bilo da naši muževi smišljaju strategije da nas potaknu na veći angažman u zajedničkom suživotu ?
Svašta sam ovdje sad napisala, nadam se da sam uspjela objasniti što je to što me bode cijelo vrijeme.
Rehab, i mene to bode, isto mislimo.
Pa mozemo al to kosta kao i sve u zivotu. Mm vodi racuna o mnogocemu o cemu ja ne vodim al zato nosim majice s jasnim tragovima kvacica. Ili recimo metemo opsesivno nakon svakog obroka sto meni dize zivce.
I jako bitna stavka je da biti mama ima drugaciju tezinu od biti tata. I ne znam al mene uopce ne muce ta muskozenska pitanja. Opcenito mislim da se daje prevelika vaznost i ciscenju i kuhanju i da zbog toga zene tesko prepustaju kontrolu pa muskarci teze dostizu standarde. Kad se olabavi na kraju se nekako zivi kvalitetnije.
Tipa torta za necaka stvarno nije must have
..ako te ne veseli nemoj ju radit. Rucak za svekije takoder. Odvest dijete na pregled pa to je stvar digovora. Ako kazes muzu Daj ti vodi racuna o tome kad treba ic iduci put. Samo treba bit spreman da dijete propusti koji posjet...I kako bi svijet izgledao kad bi muskarci postali zene je totalno krivo pitanje... Razlicitosti su poanta...i nije sve u rodu...
i mene bode jer bih isto rado mozak na pašu, bar par puta godišnje
Znao je moj reći ajme nema ništa za jesti, nisi mi ništa skuhala, a ja fino uljudno: Ajme nema ništa za ručak, ništa mi nisi skuhao! i on zašuti a ne posvađamo se.
ja s godinama polako prihvaćam da su te razlike između spolova tu i da ih se teško može promijeniti, moj mužić isto sve napravi KAd mu se kaže da bi se sam sjetio eh već teže. Ja govorim a on radi i dobro. šta'š ne možeš ovce i novce
Mi smo se nekako prirodno raspodijelili. Postoje stvari o kojima md (gotovo) uopce ne razmislja (tipa kad treba dijet odvest na kontrolu, sto mu treba kupit, sto ce obuc, kad oprat robu, sto cemo kuhat, kupit...), al isto tako postoje stvari o kojima ja (gotovo) uopce ne razmisljam (tipa pranje podova, prozora, usisavanje, brisanje prasine, ciscenje kuhinjski i inih elemenata, registracija auta, servisi auta, ...). Vise njemu ide na zivce sto ja ne razmisljam o "njegovim" stvarima, nego meni sto on ne razmislja o "mojima"
Mm tako meni za novce Ajme nema nista na racunu... I to mene jaaako zivcira al zato sam veliki sef od para.
Nisi me dobro shvatila. U pravu si, ništa od ovog nabrojanog se ne mora, ja samo govorim općenito, o načinu na koji funkcionira njihov mozak i načinu na koji funkcionira naš mozak. Meni uopće ne bi smetalo prepustiti mu kontrolu oko IČEGA. Niti gledam je li napravljeno dobro ili loše (što god to značilo). Samo, zašto mu ja trebam reći : daj ti povedi računa o tome drugi put ? Tko je meni ikad napomenuo da trebam voditi računa o djetetovim vježbama ili treninzima ? Opet se svodimo na isto - mi žene u ulozi da kažemo muškarcu što treba činiti.
O da, ja sam se izborila za puštanje mozga na pašu, i to više puta godišnje. Samo, ja sam sretna jer imam tu mogućnost, a on je ponosan na sebe jer se iskazao kao dobar muž i preuzeo kontrolu na dan-dva. Zašto to nije uobičajeni state of mind kao kada žena sve organizira, a muž odrađuje ono što mu se kaže (ili ne odrađuje, neke kažu da se i to treba prihvatiti) ? Jesu li to društvene ili biološke razlike među spolovima ?i mene bode jer bih isto rado mozak na pašu, bar par puta godišnje
Znao je moj reći ajme nema ništa za jesti, nisi mi ništa skuhala, a ja fino uljudno: Ajme nema ništa za ručak, ništa mi nisi skuhao! i on zašuti a ne posvađamo se.
ja s godinama polako prihvaćam da su te razlike između spolova tu i da ih se teško može promijeniti, moj mužić isto sve napravi KAd mu se kaže da bi se sam sjetio eh već teže. Ja govorim a on radi i dobro. šta'š ne možeš ovce i novce
Uopce ne vjerujem u to da tm ne vodi racuna o nicemu sto mu ti ne napomenes. Recimo klasican primjer je servis auta... To vecinom rade muskarci a znas zasto? Jer je otpocetka bili jasno postavljeno da zena nece. Kad se rodi dijete da zena ne dogovori pregled kod doktora muz bi. I otad pa nadalje bi on o tome brinuo. Ovo Daj ti molim te treba reci nakon greske... Nakon sto se preuzelo na sebe..
Servis auta mi je u rangu s vođenjem računa o rasporedu utakmica Lige prvaka. Nešto što je u užem muškarčevom interesu. Da ne kažem da je to nešto što se obavlja povremeno, ne na dnevnoj bazi. I sigurna sam da, kad muškarac vozi auto na servis, ne razmišlja o tome kako će to uklopiti u dnevni raspored između kućanskih obaveza, druženja s djecom i slično. Nešto o čemu, npr., ja razmišljam kad idem frizeru.
P.S. Majke mi, nisam sigurna bi li mm samoinicijativno odveo dijete na liječnički pregled nakon poroda. Ne pitaj me kako znam
Pa šta će ga voditi kad je zdravoP.S. Majke mi, nisam sigurna bi li mm samoinicijativno odveo dijete na liječnički pregled nakon poroda. Ne pitaj me kako znam
ja ponekad vozim auto na servis, kad mi muz kaze i dogovori termin
on je nasao pedijatricu i otvarao kartone, ugovarao preglede, vozio i sam doktoru
isto tako, otvori frizider i kaze: nema mlijeka
i dobije odgovor: stvarno? nije samo naraslo?
nemamo strogo podijeljene obaveze, iako, recimo, on ne zna di se vesmasina pali i to uvijek radim ja
ja zato ne znam di su nam racuni od rezija i koliki si uopce
i kojeg internet operatera imamo
uglavnom, neke stvari radi samo on, neke samo ja, neke zajedno
s djecom je ukljucen maksimalno, ne nuzno da radi isto sto i ja, ali dobar je tata
...bitno je da smo nasli nacin na koji funkcioniramo
i da se volimo...
s tim, da nacin na koji mi funkcioniramo, sigurno ne bi odgovarao nekom drugom paru
svaki par mora naci svoj nacin, a ponekad to i nije bas lako
i ova durenja - ne podnosim
Meni nije nikakav problem raspodjela poslova. Ja znam da je moj angažman u tom smislu duplo veći nego njegov, ali ne smeta mi to, jer sve što radim volim raditi i znam da će on uskočiti onda kad se meni nešto od toga ne da odraditi.
Hajde, mogu se pomiriti s tim da sam ja ta koja vodi računa o svakodnevnim obavezama, koja organizira i planira, iako to nije ono što želim, sve dok on odradi ono što mu napomenem da treba odraditi. Svjesna sam da je to naprosto njegov mentalni sklop (još nisam načistu je li to biološki ili društveno uvjetovana razlika) i da on nije svjestan toga.
Ali, ne mogu razumjeti da muškarac, em što ne mora voditi računa o organizaciji svakodnevnice, em još i svjesno odbija sudjelovati u izvršavanju svakodnevnih obaveza. A žena se mora pomiriti s tim, prihvatiti to ili smišljati strategije kako da ga umili i privuče da joj bude partner u punom smislu te riječi. To mi je neshvatljivo.
Posljednje uređivanje od rehab : 04.07.2016. at 13:10
Vala bašPa šta će ga voditi kad je zdravo
i moj isto kao i rehabin, osim što kraj njega nikad nitko ne bi bio gladan, samo je oko hrane samoinicijativan
Veliki potpis.
Kod mene je doma ovako kako si ukratko opisala.
A imam uz sebe tradicionalnog Bosanca, za kojeg svi koji ga ne poznaju kažu da je zaheban i težak.
Jest zaheban i težak ali je i divan i posvećen.
Pa je sve to u nekakvoj ravnoteži.
rehab ajd radoznala sam na što si mislila (boldano)? mislim nije da i ja to ne radim, ja kad odem na služb.put nema me tjedan dana a bome i često me nema doma radi mojih treninga, evo sad u subotu idem na Risnjak na trail s ekipom i tako. i mene zanima jel to biološki ili društveno uvjetovana razlika, nisam još sigurna. imam malog sina pa proučavam i naravno odgajam kao i kćer al vide se te razlike od malena.
X e baš, auto je njihova igračkica.
Uh još da vodim računa o servisu i autu, taman posla, a bome ne kupujem ni mlijeko ni kruh, ne prosipam ni smeće (ono tipa ja s tim nemam ništa), nemam pojma kojeg operatera imamo ni za telefon, ni za internet.. ne želim o tome mislit.
eh da i ja cijeli tjedni raspored imam unaprijed u glavi da uskladim obiteljske i moje i dječje sportske obveze + rodjendane i ino a gospon zna reći sutra idem tu i tu e nećeš...Niej mi uopće problem da ode kud i kad hoće al iz pristojnosti valjda možeš najavit 2-3 dana ranije a ne da ja moram cijeli raposred remetit jer eto nije on razmišljao da imamo sve te obveze pa prihvatio poziv na cugu. Sad unaprijed najavi i onda može.
Al se usrećio svojom "tigricom", a kad je dobar ko mala maca sam mu samo predem
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.07.2016. at 13:48
ajd moram priznat da ja uživam u organizaciji i planiranju vremena (to mi je jača strana) pa on zapravo ni ne mora uključivat mozak u tom dijelu. Dobro njemu, dobro meni.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.07.2016. at 13:50
ma biološke razlike, moš mislit.
linija manjeg otpora, tako se to zove
ček a zašto imaju liniju manjeg otpora ono od najmanjih nogu-djeca jednako odgajana, njemu sve ponovi 3x ona skače na prvu i sve odradi, ovaj njurga i čeka tko će za njega to napravit, ne'š mali matere mi moje....ma biološke razlike, moš mislit.
linija manjeg otpora, tako se to zove
čini mi se čak i kao bilološki uvjetovana i onda se fino na to doda društvena uvjetovanost i eto ti ga na.
Ali to uopće nije pravilo kad se radi o maloj djeci. Ono, stvarno uopće.
Evo sad sam bila na okupu više dana s cijelom svojom obitelji, sedmero djece - 4 cure i 3 momka, i svi njurgaju u nadi da će netko drugi "to" obaviti za njih :D
bome! ili isto ili onaj tko je lijenji.
u mojoj kući više kći dreči zašto ona i zašto ne netko drugi umjesto nje i to u mjesec dana iznegoduje više nego duplo stariji sin u svom životu, valjda.
A kod mene naopako.
Kod nje sve moras 8 puta reci, on na prvu odradi.
Al to su crte licnosti, ona je u oblacima, nije tu, sve do nje sporo dopire.
On je prizeman tip, koji se jako voli pa voli svoje zadatke brzo i efikasno riješiti kako bi imao više slobodnog vremena.
A i zadovoljan roditelj dozvoli više nego nezadovoljan
oćeš reć da imamo istu kćer?
[QUOTE=Lili75;2897055]rehab ajd radoznala sam na što si mislila (boldano)? mislim nije da i ja to ne radim, ja kad odem na služb.put nema me tjedan dana a bome i često me nema doma radi mojih treninga, evo sad u subotu idem na Risnjak na trail s ekipom i tako.
Mislim na to da legnem na kauc, upalim tv i oglusim se na djecu i kucu. Ne racunam u to poslovna putovanja i slicno. Ali, kad malo bolje razmislim, to nisu dani kada djeca imaju obaveze i slicno. Ono, da ja lezim i gledam tv, a on ih kupa, oblaci i vodi negdje (trening, lijecnik, rodjendan, you name it), zato jer se sjetio da ih tu treba odvesti i stalo mi je da tamo odu na vrijeme, cisti i lijepo obuceni. Nakon sto im je prethodno dao rucak koji je sam skuhao :D
Zivio govornik :Dma biološke razlike, moš mislit.
linija manjeg otpora, tako se to zove
naravno da su crte ličnosti
a lili, po opisima koje sam čitala, tvoja cura spada po savjesnosti u nekakav sićušan promil, tako da čuvaj se zaključaka o tome kakva su djeca na osnovu njenog primjera
iako postoje mnoge stvari koje se pokazuju kroz različite generacije i kulture da čine razliku među spolovima, ali ne možeš opet tvrditi sa sigurnošću da je to do gena, kad i dalje svi odrastamo u manje ili više patrijarhalnom svijetu
[QUOTE=rehab;2897082]Stalo MU je, ne stalo mi je. Isteklo mi vrijeme za edit
ovako sam ja skužila da moj muž mora biti posebno inspiriran da bi se sjetio da djeca trebaju večerati
ono, tipa, ako je baš mislio napravit sendviče, ili kupio burek za sve ili takve neke okolnosti,osim toga, jednostavno mu neće past na pamet bavit se time, tako da ima da ih nahranim ja, prije ili kasnije
u njegovu obranu, ima i kućanskih briga koje je preuzeo i ja jednostavno o njima više ne razmišljam
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
